Zvuči doista kao satirično pretjerivanje. Postoji, dakle, država u kojoj je korupcija toliko raširena sistemska bolest da je građani smještaju pri vrhu ili na vrh svih mogućih ljestvica. U toj državi postoji javna radiotelevizija čiji je bivši glavni ravnatelj već skoro četiri puna mjeseca u istražnom zatvoru. Zbog, naravno, sumnje u korupciju.
Postoji, nadalje, Sabor. I u njemu vladajuća većina, praktički ista kao i ona koja je na funkciju odabrala majstora koji je sad u Remetincu. Apsolutno ključnu ulogu u toj većini igra stranka koja je prije samo nekoliko dana osuđena i mora platiti milijunsku kaznu zbog – korupcije.
Nije katastrofično
Ta stranka i takva saborska većina sad biraju novog glavnog ravnatelja, nasljednika onog iz pritvora. Kandidat koji će gotovo sigurno biti izabran je, niste valjda ni sumnjali, u potencijalnom sukobu interesa dramatičnih razmjera – njegove firme ne samo da imaju milijunske poslove s javnom radio-televizijom, nego imaju i koncesiju na sportske kanale, što znači da je čovjek vlasnik direktne konkurencije firmi na čije čelo kani zasjesti.
Ima još. Resorna ministrica tvrdi kako stanje na javnoj televiziji “nije katastrofično” isti dan kad su objavljena svjedočenja ljudi koji su, primjerice, maltretirani zbog nezgodnih pitanja postavljenih premijeru u prijenosu uživo. Nekoliko dana nakon što oporbenu blokadu Sabora zbog nezakonitog pokušaja izbora glavnog ravnatelja kuće, javna televizija nije prenosila. I nakon što dan poslije pravomoćne presude vladajućoj stranci zbog korupcije glavni talk show u temu dana dodaje stanje u – oporbi.
Balansirane emisije
U takvim okolnostima premijer kaže kako su emisije na javnoj televiziji “balansirane, a nerijetko čak i protiv vladajuće stranke”. Resorna ministrica, nadalje, izjavu o tome kako stanje na javnoj televiziji nije katastrofično daje na okruglom stolu na kojem sudjeluje i predsjednik nacionalnog novinarskog društva, koji je s javne televizije dvaput – najuren. Prvi put dokazano nezakonito, drugi slučaj je još na sudu.
Dakle, da je sve ovo satira bilo bi, brate, previše karikature. Ali, nije. Radi se o Hrvatskoj i HRT-u danas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Malo previše
Vrijedi svakako ponoviti sve ovo osnovno gradivo oko izbora Roberta Šveba za glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije, što bi se trebalo odraditi sutra u Saboru. Čisto da na još jednom mjestu, za pretrage weba iz budućnosti, ostane sažeti kroki zemlje koja se sve više gubi u višestruko isprepletenim nitima korupcije, kulta stranke i vođe, dirigirane javnosti i sukoba interesa.
Ali, čak i u toj stupici u koju se za zdrav razum i elementarnu pristojnost pretvara Hrvatska u drugom mandatu Andreja Plenkovića, ustrajnost na kadroviranju Šveba pomalo para uši. Malo je previše, nakon svih cirkusa, ovo uporno inzistiranje na gospodinu za kojeg se pričalo da je prvi favorit još dok je proces izbora tek započinjao.
Dugačka sjena sukoba interesa
Što stvarno vladajuća stranka, nakon sramote s Kazimirom Bačićem, sudske presude za Fimi mediju i uspješne prošlotjedne oporbene blokade ne može naći nekog kandidata bez dugačke sjene sukoba interesa za sobom? U čemu je, zaboga, stvar sa Švebom da HDZ sad već danima radije trpi itekako utemeljene i gadne kritike nego da se odluči za nekog drugog, pa makar to značilo i novi natječaj?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sva je prilika da se odgovor na to pitanje neće tako lako doznati. Učeći iz bliže povijesti, ako se i dozna, vinovnici današnjeg izbora pričat će kako, eto, nisu znali.
No, čak i ovako, nabadajući u polumraku, jasno je da postoje tri logične grupe objašnjena za HDZ-ovo uporno inzistiranje na kandidatu koji je u nezgodnom poslovnom odnosom s kućom koju bi trebao preuzeti. Prvo, vladajući su potpuno uvjereni da je Robert Šveb otac svih majstora, mega manager zapadnog tipa koji će u kratko vrijeme preporoditi i program i financije posrnule kuće. Možda. Uostalom, čovjek je svakako pokazao nos za zaradu u poslovima s HRT-om.
Najbolje rješenje
Ovdje se, međutim, trebaju postaviti dva logična pitanja: Koliko se može vjerovati procjeni ljudi koji prije četiri godine nakon dugih konzultacija odabrali Kazimira Bačića i ozareno ga javnosti predstavljali kao “najbolje rješenje”? I drugo, je li uopće moguće odraditi posao vođenja tako složene kuće kao što je HRT u sjeni tako ozbiljnog sukoba interesa? Tko će, nakon svega, vjerovati bilo čemu što Švebov HRT uspije napraviti? Pa da se nezgodnim programom iziritirani Plenković za koji mjesec krene svađati s novinarima te kuće kao što to redovno radi s konkurencijom, ljudi bi rekli da se radi o igrokazu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo objašnjenje za inzistiranje na ovom kandidatu je da Šveb ima specijalan zadatak ili zadatke koji se od njega očekuju kad preuzme HRT. Specijalan zadatak u ovakvom kontekstu se obično piše s puno nula. I uglavnom ne bilježi u službenom knjigovodstvu. Gorko? Surovo? Precinično? Možda. A onda se čovjek sjeti gdje je trenutno Švebov prethodnik…
No way
Treće obrazloženje će, vjerojatno, biti najbliže stvarnosti. Vladajući su se za Šveba odlučili jer misle da će koliko-toliko uvesti reda na Prisavlju i zadržati “balansirane emisije”. Sukob interesa kao problematičan koncept ionako doživljavaju samo kao gnjavažu i formu.
No, činjenica je da im cijela halabuka, koja je dala novi život unutarnjim sukobima uzdrmanoj oporbi, sad već radi ozbiljniju političku štetu. Čemu onda glavom kroz zid? Pa… Premijer Andrej Plenković je prije šest dana stao iza Šveba izjavom da misli da je imao najkvalitetniji program i potvrdio da tog kandidata podržava vladajuća većina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odustajanje od Šveba bio bi tako i osobni poraz premijera koji baš ne voli poraze. Pogotovo što bi time dao za pravo političkoj konkurenciji o kojoj često govori sa strastvenim prezirom. Tako je bilo i kod prošlotjedne blokade izbora glavnog ravnatelja HRT-a, kad je s indignacijom govorio o “pritiscima više nalik političkoj agresiji”, onima od “krajnje desnih do krajnje lijevih” koji su “tamo nešto pjevušili” i “čitali s mobitela”, što za premijera “nije demokracija”. I sad da odustane? No way.
Zbilja. Što to HDZ očekuje od Šveba da ga, unatoč cirkusu oko izbora, neumorno guraju za šefa HRT-a?
Očito je da inzistiranje na novom ravnatelju HRT-a, zbog sukoba interesa, sad već HDZ-u radi ozbiljnu štetu
Možda su vladajući su potpuno uvjereni da je Robert Šveb otac svih majstora, mega manager zapadnog tipa koji će u kratko vrijeme preporoditi i program i financije posrnule kuće. Možda. Uostalom, čovjek je svakako pokazao nos za zaradu u poslovima s HRT-om
Zvuči doista kao satirično pretjerivanje. Postoji, dakle, država u kojoj je korupcija toliko raširena sistemska bolest da je građani smještaju pri vrhu ili na vrh svih mogućih ljestvica. U toj državi postoji javna radiotelevizija čiji je bivši glavni ravnatelj već skoro četiri puna mjeseca u istražnom zatvoru. Zbog, naravno, sumnje u korupciju.
Postoji, nadalje, Sabor. I u njemu vladajuća većina, praktički ista kao i ona koja je na funkciju odabrala majstora koji je sad u Remetincu. Apsolutno ključnu ulogu u toj većini igra stranka koja je prije samo nekoliko dana osuđena i mora platiti milijunsku kaznu zbog – korupcije.
Nije katastrofično
Ta stranka i takva saborska većina sad biraju novog glavnog ravnatelja, nasljednika onog iz pritvora. Kandidat koji će gotovo sigurno biti izabran je, niste valjda ni sumnjali, u potencijalnom sukobu interesa dramatičnih razmjera – njegove firme ne samo da imaju milijunske poslove s javnom radio-televizijom, nego imaju i koncesiju na sportske kanale, što znači da je čovjek vlasnik direktne konkurencije firmi na čije čelo kani zasjesti.
Ima još. Resorna ministrica tvrdi kako stanje na javnoj televiziji “nije katastrofično” isti dan kad su objavljena svjedočenja ljudi koji su, primjerice, maltretirani zbog nezgodnih pitanja postavljenih premijeru u prijenosu uživo. Nekoliko dana nakon što oporbenu blokadu Sabora zbog nezakonitog pokušaja izbora glavnog ravnatelja kuće, javna televizija nije prenosila. I nakon što dan poslije pravomoćne presude vladajućoj stranci zbog korupcije glavni talk show u temu dana dodaje stanje u – oporbi.
Balansirane emisije
U takvim okolnostima premijer kaže kako su emisije na javnoj televiziji “balansirane, a nerijetko čak i protiv vladajuće stranke”. Resorna ministrica, nadalje, izjavu o tome kako stanje na javnoj televiziji nije katastrofično daje na okruglom stolu na kojem sudjeluje i predsjednik nacionalnog novinarskog društva, koji je s javne televizije dvaput – najuren. Prvi put dokazano nezakonito, drugi slučaj je još na sudu.
Dakle, da je sve ovo satira bilo bi, brate, previše karikature. Ali, nije. Radi se o Hrvatskoj i HRT-u danas.
Malo previše
Vrijedi svakako ponoviti sve ovo osnovno gradivo oko izbora Roberta Šveba za glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije, što bi se trebalo odraditi sutra u Saboru. Čisto da na još jednom mjestu, za pretrage weba iz budućnosti, ostane sažeti kroki zemlje koja se sve više gubi u višestruko isprepletenim nitima korupcije, kulta stranke i vođe, dirigirane javnosti i sukoba interesa.
Ali, čak i u toj stupici u koju se za zdrav razum i elementarnu pristojnost pretvara Hrvatska u drugom mandatu Andreja Plenkovića, ustrajnost na kadroviranju Šveba pomalo para uši. Malo je previše, nakon svih cirkusa, ovo uporno inzistiranje na gospodinu za kojeg se pričalo da je prvi favorit još dok je proces izbora tek započinjao.
Dugačka sjena sukoba interesa
Što stvarno vladajuća stranka, nakon sramote s Kazimirom Bačićem, sudske presude za Fimi mediju i uspješne prošlotjedne oporbene blokade ne može naći nekog kandidata bez dugačke sjene sukoba interesa za sobom? U čemu je, zaboga, stvar sa Švebom da HDZ sad već danima radije trpi itekako utemeljene i gadne kritike nego da se odluči za nekog drugog, pa makar to značilo i novi natječaj?
Sva je prilika da se odgovor na to pitanje neće tako lako doznati. Učeći iz bliže povijesti, ako se i dozna, vinovnici današnjeg izbora pričat će kako, eto, nisu znali.
No, čak i ovako, nabadajući u polumraku, jasno je da postoje tri logične grupe objašnjena za HDZ-ovo uporno inzistiranje na kandidatu koji je u nezgodnom poslovnom odnosom s kućom koju bi trebao preuzeti. Prvo, vladajući su potpuno uvjereni da je Robert Šveb otac svih majstora, mega manager zapadnog tipa koji će u kratko vrijeme preporoditi i program i financije posrnule kuće. Možda. Uostalom, čovjek je svakako pokazao nos za zaradu u poslovima s HRT-om.
Najbolje rješenje
Ovdje se, međutim, trebaju postaviti dva logična pitanja: Koliko se može vjerovati procjeni ljudi koji prije četiri godine nakon dugih konzultacija odabrali Kazimira Bačića i ozareno ga javnosti predstavljali kao “najbolje rješenje”? I drugo, je li uopće moguće odraditi posao vođenja tako složene kuće kao što je HRT u sjeni tako ozbiljnog sukoba interesa? Tko će, nakon svega, vjerovati bilo čemu što Švebov HRT uspije napraviti? Pa da se nezgodnim programom iziritirani Plenković za koji mjesec krene svađati s novinarima te kuće kao što to redovno radi s konkurencijom, ljudi bi rekli da se radi o igrokazu.
Drugo objašnjenje za inzistiranje na ovom kandidatu je da Šveb ima specijalan zadatak ili zadatke koji se od njega očekuju kad preuzme HRT. Specijalan zadatak u ovakvom kontekstu se obično piše s puno nula. I uglavnom ne bilježi u službenom knjigovodstvu. Gorko? Surovo? Precinično? Možda. A onda se čovjek sjeti gdje je trenutno Švebov prethodnik…
No way
Treće obrazloženje će, vjerojatno, biti najbliže stvarnosti. Vladajući su se za Šveba odlučili jer misle da će koliko-toliko uvesti reda na Prisavlju i zadržati “balansirane emisije”. Sukob interesa kao problematičan koncept ionako doživljavaju samo kao gnjavažu i formu.
No, činjenica je da im cijela halabuka, koja je dala novi život unutarnjim sukobima uzdrmanoj oporbi, sad već radi ozbiljniju političku štetu. Čemu onda glavom kroz zid? Pa… Premijer Andrej Plenković je prije šest dana stao iza Šveba izjavom da misli da je imao najkvalitetniji program i potvrdio da tog kandidata podržava vladajuća većina.
Odustajanje od Šveba bio bi tako i osobni poraz premijera koji baš ne voli poraze. Pogotovo što bi time dao za pravo političkoj konkurenciji o kojoj često govori sa strastvenim prezirom. Tako je bilo i kod prošlotjedne blokade izbora glavnog ravnatelja HRT-a, kad je s indignacijom govorio o “pritiscima više nalik političkoj agresiji”, onima od “krajnje desnih do krajnje lijevih” koji su “tamo nešto pjevušili” i “čitali s mobitela”, što za premijera “nije demokracija”. I sad da odustane? No way.