Smijeh je, kažu, ljekovit. Ako je tako, onda se cijela hrvatska javnost dobro zaliječila ovih dana čitajući izvatke iz senzacionalne prezentacije ministra obrane i vjerojatno budućeg izvanrednog profesora Marija Banožića u predavanju o e-marketingu.
Znate već, onog koje veliča čudesan izum e-maila kojim se datoteke mogu prenositi bez prebacivanja na diskete i koji je puno jeftiniji od obične pošte, predavanja koji MySpace stavlja među najpopularnije društvene mreže, a među najveće domaće portale svrstava i one koji već odavno – ne postoje.
MySpace ili telefoniraju li još uvijek dinosauri?
Smijeh, međutim, jako brzo zapinje u grlu. Banožićevo “predavanje” o modernim tehnologijama je doista pravo predavanje – bez navodnih znakova. Njega moraju slušati i, o Bože, učiti za ispit, studenti na vukovarskom Veleučilištu.
Odrasli, punoljetni ljudi, koji su ipak dovoljno mladi da je za njih, recimo, e-mail arhaična ostavština drevnih dana s početka interneta, a za MySpace – i slanje pisama običnom poštom, kad smo već kod toga – vjerojatno nikad nisu ni čuli. Izumrlo je to davno ranije, negdje s dinosaurima i fiksnim telefonima.
Popularni Bane samo je zadovoljni korisnik sustava
Činjenica da im ovaj, možda ipak najpotkapacitiraniji ministar u golemoj konkurenciji potkapacitiranih ministrica i ministara u aktualnoj Vladi, sve te arheološke primjerke servira kao zadnji krik najnovije tehnologije, nije samo uvredljiva i zamorna. Ona je politički skandal razorne magnitude, one snage koja ministre u tren oka lansira s funkcije u terminalnu političku mirovinu. No, u ovom slučaju nije Banožić taj kome bi se stolica trebala najžešće tresti. Nego ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.
Uvredljivo zastarjelo i beskorisno ministrovo “predavanje”, naime, tek je simptom pravog problema za koji Banožić nije, zapravo, ni najmanje kriv. Popularni Bane je samo njegov krajnji i zadovoljni korisnik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvar je morala odraditi cijela akademska ekipa
Da bi, dakle, “predavanje” o magičnom e-mailu postalo predavanje bez navodnika, trebalo je odraditi i određenu proceduru. Banožićevu knjigu (ustvari, eto i malo ironije, e-knjigu, koja se, pritom i e-zove, pardon, zove “E-marketing”) trebalo je recenzirati, urediti, napisati uvod i, na kraju, objaviti.
Sve to je rutinski odradila akademska (ili bi trebali napisati “akademska”) ekipa s Veleučilišta “Lavoslav Ružička” u Vukovaru i Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Banožićev stručni rad o čudesima novih tehnologija su, tako, 2020. godine recenzirala trojica profesora Drago Ružić, Davorin Turkalj i Antun Biloš.
Odobrilo ga je Stručno vijeće vukovarskog veleučilišta, a uredila prodekanica Sanja Gongeta. Da uredila! Za materijal u kojem se, između ostalog, navode prednosti “računalne mreže Internet”, prodekanica je napisala i predgovor u kojem kaže kako će “zasigurno obogatiti i upotpuniti nastavni proces te pomoći ne samo studentima, nego i ostalim korisnicima”. Čovjeku dođe da, za dobrobit čovječanstva, cijelu Banožićevu knjigu podijeli na MySpaceu…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Razvoj, etička načela, izvrsnost. I predpotopne gluposti
No, ni tu nije kraj. Prodekanica Gongeta nije tek visoka dužnosnica na jednom od hrvatskih veleučilišta. Ma kakvi, ova znanstvenica kojoj Banožićeva otkrića o e-mailu, godine Gospodnje 2020. “upotpunjavaju nastavni proces”, članica je Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, tijela čiji je zadatak da se, između ostalog, brine o razvoju znanosti, etičkim načelima i izvrsnosti mladih znanstvenika u Hrvatskoj.
Ukratko, nije ovdje problem u e-mailu, pardon, “E-marketingu” i Mariju Banožiću. Radi se o tome da je ministrov uradak samo ukazao na temeljnu, sistemsku svinjariju ugrađenu u obrazovni i znanstveni sustav ove zemlje.
U najmanju ruku je, dakle, ministar Fuchs, zadužen upravo za znanost i obrazovanje trebao bijesnoj javnosti već objasniti kako se, pobogu, moglo dogoditi da studenti takve notorne i predpotopne gluposti moraju slušati i, majko mila, učiti u svom obrazovnom procesu? Da nacrta kako se moglo dogoditi da cijela plejada uglednih akademskih djelatnika da svoj amen ovom materijalu, sve se pritom diveći njegovoj sustavnosti i inventivnosti. Da se ispriča, obeća da ovako nešto više nikad neće ponoviti i najavi temeljitu reviziju svih programa i svih akademskih titula u ovoj zemlji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Farsa kao priprema za stvarni život
Ministra znanosti i obrazovanja, međutim, o ovome se dosad nije ni čulo. Možda se negdje u miru smijulji nad glupostima koje je nadrobio njegov kolega u Vladi u svom “nastavnom materijalu”. A možda računa da će i ovo na kraju, kao i oni silni milijuni i milijarde koji redovno i bez posljedica nestaju u energetskom sektoru, prekriti tišina i izostanak bilo kakvih posljedica.
Uostalom, ako je obrazovni sustav priprema za život – teško da će studenti vukovarskog Veleučilišta, od ove Banožićeve farse, dobiti bolju lekciju o stvarnosti u Hrvatskoj. I još je, hej, ne moraju ni prebacivati na diskete.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog Banožićeve farse s predavanjem o e-mailu ministar bi trebao otići. Ministar znanosti i obrazovanja
Radi se o tome da je ministrov uradak ukazao na temeljnu, sistemsku svinjariju ugrađenu u obrazovni i znanstveni sustav ove zemlje
Banožićevu e-knjigu recenzirala su tri profesora. Odobrilo Stručno vijeće Veleučlišta. Uredila i predgovor napisala prodekanica te ustanove. Koja je, pritom, i članica krovnog nacionalnog tijela za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj u Hrvatskoj.
Smijeh je, kažu, ljekovit. Ako je tako, onda se cijela hrvatska javnost dobro zaliječila ovih dana čitajući izvatke iz senzacionalne prezentacije ministra obrane i vjerojatno budućeg izvanrednog profesora Marija Banožića u predavanju o e-marketingu.
Znate već, onog koje veliča čudesan izum e-maila kojim se datoteke mogu prenositi bez prebacivanja na diskete i koji je puno jeftiniji od obične pošte, predavanja koji MySpace stavlja među najpopularnije društvene mreže, a među najveće domaće portale svrstava i one koji već odavno – ne postoje.
MySpace ili telefoniraju li još uvijek dinosauri?
Smijeh, međutim, jako brzo zapinje u grlu. Banožićevo “predavanje” o modernim tehnologijama je doista pravo predavanje – bez navodnih znakova. Njega moraju slušati i, o Bože, učiti za ispit, studenti na vukovarskom Veleučilištu.
Odrasli, punoljetni ljudi, koji su ipak dovoljno mladi da je za njih, recimo, e-mail arhaična ostavština drevnih dana s početka interneta, a za MySpace – i slanje pisama običnom poštom, kad smo već kod toga – vjerojatno nikad nisu ni čuli. Izumrlo je to davno ranije, negdje s dinosaurima i fiksnim telefonima.
Popularni Bane samo je zadovoljni korisnik sustava
Činjenica da im ovaj, možda ipak najpotkapacitiraniji ministar u golemoj konkurenciji potkapacitiranih ministrica i ministara u aktualnoj Vladi, sve te arheološke primjerke servira kao zadnji krik najnovije tehnologije, nije samo uvredljiva i zamorna. Ona je politički skandal razorne magnitude, one snage koja ministre u tren oka lansira s funkcije u terminalnu političku mirovinu. No, u ovom slučaju nije Banožić taj kome bi se stolica trebala najžešće tresti. Nego ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.
Uvredljivo zastarjelo i beskorisno ministrovo “predavanje”, naime, tek je simptom pravog problema za koji Banožić nije, zapravo, ni najmanje kriv. Popularni Bane je samo njegov krajnji i zadovoljni korisnik.
Stvar je morala odraditi cijela akademska ekipa
Da bi, dakle, “predavanje” o magičnom e-mailu postalo predavanje bez navodnika, trebalo je odraditi i određenu proceduru. Banožićevu knjigu (ustvari, eto i malo ironije, e-knjigu, koja se, pritom i e-zove, pardon, zove “E-marketing”) trebalo je recenzirati, urediti, napisati uvod i, na kraju, objaviti.
Sve to je rutinski odradila akademska (ili bi trebali napisati “akademska”) ekipa s Veleučilišta “Lavoslav Ružička” u Vukovaru i Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Banožićev stručni rad o čudesima novih tehnologija su, tako, 2020. godine recenzirala trojica profesora Drago Ružić, Davorin Turkalj i Antun Biloš.
Odobrilo ga je Stručno vijeće vukovarskog veleučilišta, a uredila prodekanica Sanja Gongeta. Da uredila! Za materijal u kojem se, između ostalog, navode prednosti “računalne mreže Internet”, prodekanica je napisala i predgovor u kojem kaže kako će “zasigurno obogatiti i upotpuniti nastavni proces te pomoći ne samo studentima, nego i ostalim korisnicima”. Čovjeku dođe da, za dobrobit čovječanstva, cijelu Banožićevu knjigu podijeli na MySpaceu…
Razvoj, etička načela, izvrsnost. I predpotopne gluposti
No, ni tu nije kraj. Prodekanica Gongeta nije tek visoka dužnosnica na jednom od hrvatskih veleučilišta. Ma kakvi, ova znanstvenica kojoj Banožićeva otkrića o e-mailu, godine Gospodnje 2020. “upotpunjavaju nastavni proces”, članica je Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, tijela čiji je zadatak da se, između ostalog, brine o razvoju znanosti, etičkim načelima i izvrsnosti mladih znanstvenika u Hrvatskoj.
Ukratko, nije ovdje problem u e-mailu, pardon, “E-marketingu” i Mariju Banožiću. Radi se o tome da je ministrov uradak samo ukazao na temeljnu, sistemsku svinjariju ugrađenu u obrazovni i znanstveni sustav ove zemlje.
U najmanju ruku je, dakle, ministar Fuchs, zadužen upravo za znanost i obrazovanje trebao bijesnoj javnosti već objasniti kako se, pobogu, moglo dogoditi da studenti takve notorne i predpotopne gluposti moraju slušati i, majko mila, učiti u svom obrazovnom procesu? Da nacrta kako se moglo dogoditi da cijela plejada uglednih akademskih djelatnika da svoj amen ovom materijalu, sve se pritom diveći njegovoj sustavnosti i inventivnosti. Da se ispriča, obeća da ovako nešto više nikad neće ponoviti i najavi temeljitu reviziju svih programa i svih akademskih titula u ovoj zemlji.
Farsa kao priprema za stvarni život
Ministra znanosti i obrazovanja, međutim, o ovome se dosad nije ni čulo. Možda se negdje u miru smijulji nad glupostima koje je nadrobio njegov kolega u Vladi u svom “nastavnom materijalu”. A možda računa da će i ovo na kraju, kao i oni silni milijuni i milijarde koji redovno i bez posljedica nestaju u energetskom sektoru, prekriti tišina i izostanak bilo kakvih posljedica.
Uostalom, ako je obrazovni sustav priprema za život – teško da će studenti vukovarskog Veleučilišta, od ove Banožićeve farse, dobiti bolju lekciju o stvarnosti u Hrvatskoj. I još je, hej, ne moraju ni prebacivati na diskete.