Žena koja premijeru neviđeno ide na živce: kako se Plenković upustio u fajt s tužiteljicom koja nikad ne odustaje

Desetljeće iskustva

Dan prije Čačićeva istupa, N1 televizija emitirala je intervju s europskom tužiteljicom. Očigledno sasvim neimpresionirana tvrdnjama hrvatskog premijera, Kövesi je govorila da se pričom o nadležnosti samo stvara “dimna zavjesa” – građani žele znati je li bilo prijevare s novcem ili ne, a ne što je čija ovlast – i da je, uostalom, ona takve poteze već viđala.

I, sasvim sigurno, jest: Laura Kövesi ima iza sebe deset godina iskustva u borbi protiv raznih oblika malverzacija, i to na isturenim pozicijama – najprije u Rumunjskoj, gdje je pet godina bila na čelu nacionalne antikorupcijske agencije, dok od 2019. vodi EPPO, europski tužiteljski ured sa sjedištem u Luxembourgu.

Antikorupcijski zamah

U dobi od 33 godine, Kövesi je 2006. postala prva žena i, uz to, najmlađa osoba na dužnosti glavne tužiteljice u Rumunjskoj. No, na funkciju koja će joj donijeti podršku javnosti i pohvale na međunarodnom planu – ali i probleme s političkim establišmentom u vlastitoj zemlji – došla je sedam godina kasnije, 2013.

Upravo te godine u Bruxellesu se pojavila ideja o osnivanju tima posebnih europskih tužitelja koji bi se bavili istragama i kaznenim progonom onih koji muljaju s EU novcem. Ali, idućih nekoliko godina taj će se prijedlog povlačiti po ladicama briselske administracije; među vladama država članica EU-a naprosto nije bilo političke volje za njegovu realizaciju.

Za to vrijeme u Rumunjskoj je borba protiv korupcije dobila dotad nezapamćeni zamah, zahvaljujući, među ostalim, Lauri Kövesi, od 2013. na čelu nacionalne antikorupcijske agencije poznate pod rumunjskim akronimom DNA. Rumunjska je bila notorna po korupciji: kad su 2007. ušli u EU, Bruxelles im je uveo poseban kontrolni mehanizam, kada bi nadzirali što Bukurešt poduzima u borbi protiv korupcije.

Nije to jezična figura

DNA je osnovana još 2002., dok je Rumunjska pregovarala o članstvu u EU-u, ali se razni komentatori i analitičari slažu da je stvarni zamah njezina djelovanja počeo kada je na čelno mjesto došla Kövesi: Nacionalna uprava za borbu protiv korupcije jedna je od rijetkih sjajnih iznimki u funkcioniranju rumunjske države, ocijenio je u tekstu prije nekoliko godina ugledni The Economist. U drugome članku Lauru Kövesi opisuju kao “noćnu moru pokvarenih političara”.

Kada Čačić kaže da je “par stotina dužnosnika” poslala u zatvor, to nije jezična figura. U 2015. imali su više od 1250 optuženika za korupciju, među kojima i visokorangirane dužnosnike, ministre i zastupnike.

U izvješću američke vlade za 2017. zabilježeno je da je do kraja kolovoza te godine DNA na sudu imala 209 slučajeva s 573 optuženika, “uključujući ministra, dva člana parlamenta, zamjenika ministra, suca, tužitelja, 12 gradonačelnika i 16 policijskih službenika” (nisu svi slučajevi, dakako, završili osudom; primjerice, bivši premijer Ponta je kasnije pravomoćno oslobođen optužbi za djela koja su datirala iz vremena dok još nije bio u politici).

‘Odgovaram građanima’

Rumunjskoj tužiteljici to je priskrbilo i čvrste saveznike i moćne protivnike. Njezini pristaše govorili su da je Rumunjska konačno dobila nekoga tko se ne libi pozvati na odgovornost one koje se dotad smatralo nedodirljivima; kritičari – a ni takvih nije nedostajalo, osobito među političarima – tvrdili su da je, pod njezinim vodstvom, agencija prekoračivala ovlasti i primjenjivala metode koje nisu viđene od komunizma, a da je Kövesi politički pristrana.

“Ja odgovaram građanima”, uzvratila je na kritike u jednom razgovoru za BBC, istaknuvši da je “povjerenje Rumunja u DNA prilično izvanredno”. Doista jest bilo: u prvim godinama dok je Kövesi vodila agenciju, povjerenje javnosti u njezin rad bilo je 60 posto – gotovo isti postotak povjerenja imala je i crkva – dok je rumunjska vlada bila na 25, a parlament na jedva 11 posto.

To se reflektiralo i na percepciji korupcije. U 2013., na ljestvici Transparency Internationala, Rumunjska je bila na 69. mjestu od 177 država. Pet godina kasnije – kada je Kövesi odlazila s dužnosti – Rumunjska je bila 61. U tih pet godina napredovala je osam mjesta. Hrvatska je u tom istom razdoblju na ljestvici nazadovala s 57. na 60. poziciju.

Sukob s vladajućima

U vrijeme drugog mandata na čelu DNA – i malo nakon što je u Bukureštu na vlast došla nova parlamentarna većina predvođena socijaldemokratima koja je, među ostalim, pokušala ublažiti kazne za korupciju i zloporabu položaja – odnosi Kövesi i vladajuće političke elite dramatično su pogoršani. Tim odnosima zasigurno nije pomoglo što je tadašnji lider vladajuće stranke Liviu Dragnea, u slučaju koji je pokrenula DNA, uvjetno osuđen.

To ga je spriječilo da postane premijer, ali je i dalje bio najmoćniji političar koji je zemljom upravljao iz drugog plana. Dragnea je žestoko napadao antikorupcijsku agenciju – koju su i njegovi stranački lojalisti prozivali da prljavim metodama dolazi do osuda – uvjeravajući pristaše da je rumunjska demokracija izložena udarima “duboke države”.

Nasrtaj na tužiteljicu

Nova vlast krenula je žestoko i na čelnicu agencije: ministar pravosuđa zatražio je početkom 2018. njezinu smjenu, argumentirajući taj zahtjev opsežnim izvješćem u kojem je Kövesi optužio za navodno prekoračenje ovlasti i nepoštivanje parlamenta. No, tu je smjenu morao potvrditi predsjednik Klaus Iohannis, koji s novom vladom nije bio u dobrim odnosima, pa je slučaj na kraju završio pred ustavnim sudom. Sud je dao za pravo ministru, predsjednik se povukao.

Na dan kada je ostala bez posla, koji je po ocjenama javnosti i međunarodne zajednice izvrsno obavljala, Kövesi je prkosno poručila: “Današnja epizoda nije poraz – korupciju se može pobijediti. Ne odustajte (od borbe)”.

Konačno – EPPO

Dok se rumunjska tužiteljica fajtala s vlastima u Bukureštu – kasnije će, zbog nezakonitog otkaza, podnijeti i tužbu Europskom sudu za ljudska prava koji će joj dati za pravo – u Bruxellesu je konačno obrisana prašina s fascikla na kojem je pisalo EPPO.

EU je gubio previše novca na raznim muljažama s PDV-om i EU fondovima. Trebalo je osnovati poseban istražiteljski tim koji će štititi “financijske interese Europske unije”, kako to – birokratski suho, ali nikako slučajno – opisuju neki ovdašnji dužnosnici. Trebalo je, dakle, spriječiti da naš novac misteriozno nestaje na nepostojećim cvjetnim nasadima i sličnim čudesima.

Među prvih 16 država članica koje su u proljeće 2017. odlučile suosnovati EPPO bila je Hrvatska, što premijer Andrej Plenković često naglašava, ali i Rumunjska – mada će tadašnja rumunjska vlada učiniti sve, ama baš sve, da pokuša spriječiti imenovanje Laure Kövesi na dužnost prve europske javne tužiteljice (i u tome zamalo uspjeti).

Parlament vs. država

U zadnjem krugu, kada je dvadesetak zainteresiranih već otpalo, Kövesi je imala jaku konkurenciju, protukandidate iz Francuske i Njemačke. Za razliku od nje, oni su imali podršku svojih vlada. Ta podrška nije bila nužna za kandidaturu – svatko se natjecao kao pojedinac, ne nacionalni kandidat – ali je ipak bila dobrodošla.

Europski parlament je, međutim, podržao nominaciju Laure Kövesi, suprotstavivši se željama država članica – potez koji bi bilo dobro imati na umu kada se odlučuje koliko je bitno (ili ne) izaći na europske izbore.

Neumorno lobiranje

Da nije bilo parlamenta i njegove upornosti EPPO bi danas sasvim sigurno vodio netko drugi: rumunjska vlada je neumorno lobirala protiv Kövesi – ministar pravosuđa pisao je svim svojim kolegama u Europskoj uniji – pokrenuvši istovremeno kod kuće protiv nje postupak zbog kojeg joj je u jednom trenutku bilo zabranjeno putovati izvan zemlje. Teško je dobiti posao u inozemstvu ako ne smiješ prijeći granicu.

“Izgleda da se Rumunjska toliko boji Laure Kövesi, da ju je optužila”, sažeo je u jedan naslov The Economist. Nedugo potom, rumunjski visoki sud odbacio je slučaj kao neuvjerljiv.

Nerazjašnjena sitnica

U Bruxellesu je, pak, testirana moć Europskog parlamenta u srazu s državama članicama: zastupnici nikako nisu odustajali od rumunjske tužiteljice, iako je Vijeće (države članice) preferiralo kandidata iz Francuske. U prvom krugu glasovanja u Vijeću Jean-Francois Bohnert imao je uvjerljivu prednost. Iz naše, hrvatske perspektive iz tog je vremena ostala nerazjašnjena intrigantna sitnica – kakav je bio stav Hrvatske.

Premijer Plenković rado naglašava da EPPO u Hrvatskoj postoji zahvaljujući političkoj volji njegove Vlade – što je točno – ali istovremeno je Ministarstvo pravosuđa uporno odbijalo dati jednostavan odgovor na banalno pitanje: kad se odlučivalo u Vijeću, je li Hrvatska glasala za Kövesi?

Skrivanje naše Vlade

Vlada se pritom sakrila iza bezveznog argumenta, da je glasanje bilo tajno (što doista jest) pa da bi otkrivanje te informacije narušilo integritet procesa (što je besmislica; u međuvremenu se ionako doznalo kako su glasale neke članice i to, naravno, nije imalo nikakve posljedice po integritet).

U konačnici – sa ili bez hrvatskog glasa – u jesen 2019. stav parlamenta je ipak prevagnuo (zahvaljujući, među ostalim, odluci Pariza da, umjesto “svog” kandidata podrže rumunjsku tužiteljicu). Kövesi je imenovana prvom javnom tužiteljicom EU-a, na mandat od sedam godina.

Tko će prvi trepnuti?

Glavna europska tužiteljica bila je prije nekog vremena u Zagrebu, gdje je na susretu s novinarima govorila o radu EPPO-a. Europski tužitelji tada su već istraživali dvoje bivših hrvatskih ministara – u tom momentu u drugim članicama nisu imali takve slučajeve – ali Kövesi se nije dala uvući u raspravu je li Hrvatska bolja ili lošija od ostalih država. “Korupcije ima posvuda”, lakonski je uzvratila, hvaleći suradnju s hrvatskim vlastima.

Godinu i pol kasnije rukavice su, međutim, skinute. Tko će u ovom političko-pravnom fajtu prevladati, nezahvalno je procjenjivati. Ali prilično je jasno da Laura Kövesi nije osoba koja tek tako odustaje.