Turudić dovodi u pitanje europske tužitelje jer oni samo štite tamo neke 'financijske interese EU'. Ali, ti interesi su naš novac
Još 2013. povjerenica EU za pravosuđe ukratko je objasnila ulogu EPPO-a: kad je riječ o javnom novcu, svaki euro je bitan
Kao što “Bruxelles” ne postoji mimo država članica i njihovih Vlada – one su te koje, skupa s Europskim parlamentom, dogovaraju kako će izgledati europski propisi po kojima živimo i onda o tome glasuju – jednako tako ni “financijski interesi” EU ne postoje mimo našeg novca
Europski propis kojim je osnovan Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) – ustvari, tužiteljice – ima 71 stranicu i kompliciran birokratski naziv Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”). U njemu se 44 puta spominju “financijski interesi” Europske unije, od toga 26 puta u uvodnom tekstu, prije prvog članka same Uredbe.
Posve je, dakle, jasno zašto je EPPO osnovan – da bi štitio “financijske interese” EU što je precizno jučer istaknuo Ivan Turudić. “EPPO se zapravo brine o financijskim interesima Europske unije, to je core njihovog posla. Mislim da se prenaglašava njihova neka velika moć”, kazao je na N1 novi glavni državni odvjetnik, ustvrdivši da u strukturi kaznenih predmeta EPPO-ovi slučajevi ne čine ni pet posto.
Čime se bavi EPPO?
Dvije rečenice ranije izjavio je i da nije siguran “da smo trebali osnovati to tijelo”, dodavši ipak da je to “politička odluka” – što doista i jest bila, a ne europska obveza Hrvatske – i da to “treba poštivati”.
Ured kojim iz Luxembourga koordinira Laura Kövesi, a koji ima “ispostave” trenutno u 22 članice EU-a, doista se bavi “financijskim interesima” EU. No, ta činjenično točna suha fraza kao da sugerira da se europski tužitelji bakću nekim apstraktnim financijskim problemima jedne krajnje birokratski komplicirane organizacije. Kao kad se, na primjer, kaže da je o čemu odlučio “Bruxelles”.
Europski ili naš novac
“Bruxelles” ne postoji mimo država članica i njihovih vlada – one su te koje, skupa s Europskim parlamentom, dogovaraju kako će izgledati europski propisi po kojima živimo i onda o tome glasuju – pa jednako tako ni “financijski interesi” EU ne postoje mimo našeg novca. Novca svih koji u EU državama plaćaju porez, uključujući i hrvatske građane. Europski istražitelji štite naš novac.
Za Hrvatsku je zasad okolnost – koju namjerno nećemo nazvati sretnom – da u zajednički europski proračun manje uplaćujemo, nego što ih njega dobivamo. Prema zadnje komuniciranim podacima iz Vlade, u deset godina članstva u EU u plusu smo 13,5 milijardi eura. To je dobra vijest, ali nije sretna okolnost: više europskog novca uvijek dobivaju oni koji su manje razvijeni i siromašniji.
Piše se u milijardama
Visoko razvijene države članice zajedničkom budžetu doprinose više nego što dobiju. Gotovo sve one danas sudjeluju u radu EPPO-a i itekako su zainteresirane za to kako se po EU troši njihov novac. Čak i ako, iz šire perspektive, nije riječ o enormnim iznosima: iako se piše u milijardama eura, cijeli EU proračun čini tek oko jedan posto BDP-a Europske unije.
Unatoč tome, još je 2013. Europska komisija izračunala da EU na raznim prijevarama i malverzacijama gubi od 300 do 400 milijuna eura godišnje i da je to naprosto previše za “financijske interese” čak i jednog od najbogatijih i najprosperitetnijih dijelova svijeta.
‘Svaki euro je bitan’
Zato su u srpnju te godine iz Bruxellesa predložili osnivanje EPPO-a, o čemu su odluku četiri godine kasnije donijele vlade država članica – a ne, naravno, “Bruxelles” – u što se, sasvim ispravno, odmah od starta uključila i vlada Andreja Plenkovića, odnosno Hrvatska. I zato sada u Zagrebu delegirani tužitelji EPPO-a brinu o financijskim interesima Europske unije. Dakle, našem novcu.
U zadnjem dostupnom izvješću o radu EPPO-a, za 2022. godinu, zabilježeno je da europski tužitelji u Hrvatskoj imaju otvorene 23 istrage s potencijalnom štetom od 313,6 milijuna eura. To je oko jedan posto državnog proračuna. Ali postotak je, ustvari, manje važan.
U srpnju 2013., kada je predstavljala prijedlog za osnivanje ureda europskog tužitelja, tadašnja povjerenica za pravosuđe Viviane Reding ovako je sažela važnost te inicijative: “Kada je riječ o novcu poreznih obveznika, broji se svaki euro”.