Kad kažemo desna javna scena, mislimo na niz radikalno nacionalističkih ili otvoreno proustaških medija, ali i na mainstream medije poput Glasa Koncila, čiji je glavni urednik dovoljno formalan i pristojan da predsjednika Vlade i vladajuće stranke ne nazove izdajnikom, ali je i dovoljno uvjeren u njegove loše odluke, da vlastima svako malo predbaci izdaju nacionalnih interesa. Zašto je ovo važno?
Uvijek isti omjer ljevičara i desničara
Radikalno desni mediji okupljaju relativno malo čitatelja, jer se uređuju amaterski, te objavljuju uglavnom katastrofalne tekstove, koji delegitimiziraju bilo kakvu žešću nacionalističku poziciju u Hrvatskoj (ti i takvi mediji stoga nisu ni mogli iznijeti Škorinu kandidaturu; oni su, naprosto, prebedasti).
Međutim, oni bar donekle reprezentiraju stavove važne skupine HDZ-ovih birača, oko jedne trećine njih, kako je još prije četvrt stoljeća znao govoriti predsjednik Tuđman, objašnjavajući da trećinu HDZ-a čine hrvatski ljevičari, trećinu radikalni desničari, a trećinu patrioti bez posebnih ideoloških uvjerenja. Taj se omjer do danas nije bitno promijenio, osim što u HDZ-u više nema ljevičara, ne računajući samog premijera Plenkovića i ministra policije Božinovića.
Plenković nepoželjan, ali i nesmjenjiv
HDZ-ova vlast bitno ovisi o toj aproksimativnoj trećini vrlo desnog biračkog tijela, koje je trenutno razbijeno Škorinom predsjedničkom kandidaturom. Velik dio te nacionalističke trećine ne želi se ni pod koju cijenu vratiti HDZ-u Andreja Plenkovića, što je pokazao drugi krug predsjedničkih izbora, kao i rasprave na forumima desnih portala koje završavaju gotovo jednoglasnim zaključkom o Plenkovićevoj kapitalnoj krivnji za pobjedu Zorana Milanovića.
Radikalna desnica, koja se uvijek oslanjala na HDZ, danas patološki, upravo organski, mrzi sadašnjeg premijera, te ga želi što prije eliminirati iz vodstva svoje stranke. To, naravno, znaju Davor Stier, Milijan Brkić, Miro Kovač i Ivan Penava. Zato su, među ostalim, istaknuli svoje kandidature za vodeća mjesta u HDZ-u. Međutim, te su kandidature u ovom trenutku potpuno besmislene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, koliko god HDZ iskreno i pasionirano želi smijeniti svog sadašnjeg predsjednika, posve je razvidno da HDZ to ne može učiniti. U sadašnjim je državno političkim okolnostima Andrej Plenković prilično nesmjenjiv. Evo zašto.
Smjena bi značila da HDZ ruši vlastitu Vladu
Stranački će se izbori održati, kako je najavljeno, 17. ožujka ove godine. Dakle, usred hrvatskog predsjedanja Europskom Unijom, i dva mjeseca prije famoznog summita EU o Zapadnom Balkanu, koji će se odvijati u Zagrebu. Ako bi HDZ u ožujku smijenio Plenkovića, to bi značilo i pad Plenkovićeve Vlade, jer čovjek koji je izgubio stranačke izbore više ne može ostati na dužnosti premijera, budući da više ne raspolaže nikakvim političkim autoritetom.
Kad bi HDZ, dakle, 17.ožujka na stranačkim izborima smijenio Andreja Plenkovića, to bi zapravo značilo da HDZ ruši vlastitu Vladu, i to usred predsjedanja Republike Hrvatske Europskom Unijom. Premda smo od HDZ-a unatrag tridesetak godina navikli na razne ludosti, ovoliko iracionalan potez čini nam se posve nemogućim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Budućnost mu ovisi o parlamentarnim izborima
Valja, stoga, pretpostaviti da će Andrej Plenković na stranačkim proljetnim izborima osvojiti još jedan predsjednički mandat. Što, međutim, ne znači da je njegova politička budućnost u Hrvatskoj osigurana. Naprotiv, Plenkovićeva politička budućnost u Hrvatskoj ovisit će o rezultatima parlamentarnih izbora.
A na parlamentarnim bi izborima Plenkovićev ključni saveznik mogao biti Davor Bernardić. Budimo realni, predsjedničke je izbore dobio Zoran Milanović, koji je za sobom povukao SDP, i koji je poslije dosta godina doveo SDP na mjesto vodeće hrvatske političke stranke.
Davor Bernardić mogao bi, bojimo se, rastjerati dio birača koje je Zoran Milanović uspio mobilizirati, što bi Plenkoviću, i uz opstrukciju desnog krila HDZ-a, omogućilo još jedan premijerski mandat, pa tako i suvereni ostanak na čelu HDZ-a. Ako, pak, Andrej Plenković izgubi parlamentarne izbore, HDZ će ga pojesti za nekoliko tjedana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je u apsurdnoj situaciji: silno želi smijeniti Plenkovića, ali zna da ne smije
Ako bi HDZ u ožujku smijenio Plenkovića, to bi značilo i pad Plenkovićeve Vlade u vrijeme predsjedanja EU-om
Valja, stoga, pretpostaviti da će Andrej Plenković na stranačkim izborima osvojiti još jedan predsjednički mandat. Što, međutim, ne znači da je njegova politička budućnost u Hrvatskoj osigurana. Naprotiv, Plenkovićeva politička budućnost u Hrvatskoj ovisit će o rezultatima parlamentarnih izbora
Desna javna scena nikad niti jednog hrvatskog političara, osim Stjepana Mesića i Milorada Pupovca, nije toliko uporno, strastveno i nemilosrdno proglašavala nacionalnim izdajnikom, kao što to čini s predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem.
Kad kažemo desna javna scena, mislimo na niz radikalno nacionalističkih ili otvoreno proustaških medija, ali i na mainstream medije poput Glasa Koncila, čiji je glavni urednik dovoljno formalan i pristojan da predsjednika Vlade i vladajuće stranke ne nazove izdajnikom, ali je i dovoljno uvjeren u njegove loše odluke, da vlastima svako malo predbaci izdaju nacionalnih interesa. Zašto je ovo važno?
Uvijek isti omjer ljevičara i desničara
Radikalno desni mediji okupljaju relativno malo čitatelja, jer se uređuju amaterski, te objavljuju uglavnom katastrofalne tekstove, koji delegitimiziraju bilo kakvu žešću nacionalističku poziciju u Hrvatskoj (ti i takvi mediji stoga nisu ni mogli iznijeti Škorinu kandidaturu; oni su, naprosto, prebedasti).
Međutim, oni bar donekle reprezentiraju stavove važne skupine HDZ-ovih birača, oko jedne trećine njih, kako je još prije četvrt stoljeća znao govoriti predsjednik Tuđman, objašnjavajući da trećinu HDZ-a čine hrvatski ljevičari, trećinu radikalni desničari, a trećinu patrioti bez posebnih ideoloških uvjerenja. Taj se omjer do danas nije bitno promijenio, osim što u HDZ-u više nema ljevičara, ne računajući samog premijera Plenkovića i ministra policije Božinovića.
Plenković nepoželjan, ali i nesmjenjiv
HDZ-ova vlast bitno ovisi o toj aproksimativnoj trećini vrlo desnog biračkog tijela, koje je trenutno razbijeno Škorinom predsjedničkom kandidaturom. Velik dio te nacionalističke trećine ne želi se ni pod koju cijenu vratiti HDZ-u Andreja Plenkovića, što je pokazao drugi krug predsjedničkih izbora, kao i rasprave na forumima desnih portala koje završavaju gotovo jednoglasnim zaključkom o Plenkovićevoj kapitalnoj krivnji za pobjedu Zorana Milanovića.
Radikalna desnica, koja se uvijek oslanjala na HDZ, danas patološki, upravo organski, mrzi sadašnjeg premijera, te ga želi što prije eliminirati iz vodstva svoje stranke. To, naravno, znaju Davor Stier, Milijan Brkić, Miro Kovač i Ivan Penava. Zato su, među ostalim, istaknuli svoje kandidature za vodeća mjesta u HDZ-u. Međutim, te su kandidature u ovom trenutku potpuno besmislene.
Naime, koliko god HDZ iskreno i pasionirano želi smijeniti svog sadašnjeg predsjednika, posve je razvidno da HDZ to ne može učiniti. U sadašnjim je državno političkim okolnostima Andrej Plenković prilično nesmjenjiv. Evo zašto.
Smjena bi značila da HDZ ruši vlastitu Vladu
Stranački će se izbori održati, kako je najavljeno, 17. ožujka ove godine. Dakle, usred hrvatskog predsjedanja Europskom Unijom, i dva mjeseca prije famoznog summita EU o Zapadnom Balkanu, koji će se odvijati u Zagrebu. Ako bi HDZ u ožujku smijenio Plenkovića, to bi značilo i pad Plenkovićeve Vlade, jer čovjek koji je izgubio stranačke izbore više ne može ostati na dužnosti premijera, budući da više ne raspolaže nikakvim političkim autoritetom.
Kad bi HDZ, dakle, 17.ožujka na stranačkim izborima smijenio Andreja Plenkovića, to bi zapravo značilo da HDZ ruši vlastitu Vladu, i to usred predsjedanja Republike Hrvatske Europskom Unijom. Premda smo od HDZ-a unatrag tridesetak godina navikli na razne ludosti, ovoliko iracionalan potez čini nam se posve nemogućim.
Budućnost mu ovisi o parlamentarnim izborima
Valja, stoga, pretpostaviti da će Andrej Plenković na stranačkim proljetnim izborima osvojiti još jedan predsjednički mandat. Što, međutim, ne znači da je njegova politička budućnost u Hrvatskoj osigurana. Naprotiv, Plenkovićeva politička budućnost u Hrvatskoj ovisit će o rezultatima parlamentarnih izbora.
A na parlamentarnim bi izborima Plenkovićev ključni saveznik mogao biti Davor Bernardić. Budimo realni, predsjedničke je izbore dobio Zoran Milanović, koji je za sobom povukao SDP, i koji je poslije dosta godina doveo SDP na mjesto vodeće hrvatske političke stranke.
Davor Bernardić mogao bi, bojimo se, rastjerati dio birača koje je Zoran Milanović uspio mobilizirati, što bi Plenkoviću, i uz opstrukciju desnog krila HDZ-a, omogućilo još jedan premijerski mandat, pa tako i suvereni ostanak na čelu HDZ-a. Ako, pak, Andrej Plenković izgubi parlamentarne izbore, HDZ će ga pojesti za nekoliko tjedana.