Nekad je nužno odabrati stranu

Hebrang je hladno izjavio da si pobjednici nakon rata dijele stanove, a gubitnici plaćaju. Što nam to govori o HDZ-u?

Hebrangova izjava o Krstičevićevim stanovima prošla je ispod radara, ali važno ju je naglasiti

Osim što ovakva praksa svjedoči o ozbiljnom moralnom posrnuću s kojim se kao društvo još uvijek nismo ozbiljno suočili, Hebrangova iskrenost bi mogla biti višestruko ljekovita jer u pravom svjetlu prezentira opću politiku HDZ-a. Ovo navodim jer logika po kojoj pobjednici dijele plijen nauštrb poraženih nije zadržana na ovom konkretnom pitanju stanova. Radi se o općeprihvaćenom doživljaju svijeta, države i njenih resursa te institucija od strane vladajuće stranke

Sav medijski trud da se Damir Krstičević rehabilitira glorificiranjem ostavke koja je odavno trebala doći, i tako lišen tereta pojavi na listi i u kampanji, u čemu je prednjačio glavni urednik Slobodne Dalmacije proteklog je tjedna pao u vodu s javnim obznanjivanjem činjenica o načinu na koji je stekao dva stana u Zagrebu. Ukratko, Ministarstvo obrane je, kako je otkrio novinar Indexa Vladimir Matijanić, kupilo dva stana u Zagrebu koja je potom za neusporedivo manji iznos, daleko ispod tržišne vrijednosti stanova, ali i ispod onoga koliko je ministarstvo uložilo u otkup prodalo Damiru Krstičeviću.

Ono što je međutim gotovo prošlo ispod radara je izjava Andrije Hebranga, ministra obrane u vrijeme kad je donedavni ministar obrane otkupio prvi stan i jednog od patrijarha HDZ-a. Nije nezanimljivo na ovom mjestu, u kontekstu tvrdnje da on o tom slučaju nema pojma, prisjetiti se Hebrangove kultne izjave kako on nikada ne laže, nego ponekad zataji istinu jer je to puno pristojnije, no puno je zanimljiviji proplamsaj autentične iskrenosti u nastavku izjave.

Hebrang je dakle doslovno rekao sljedeće: “U mojem mandatu, koliko znam, nismo dijelili stanove, osim onih naslijeđenih od JNA. Običaj je da nakon ratova pobjednici dijele stanove zaslužnima za pobjedu, a gubitnici plaćaju!” Ovo što Hebrang naziva običajem unesrećilo je niz ljudi koji su ostali bez svojih stanova, u čemu je prednjačio Split, a dokumentarni prikaz čitavog procesa vidjeli smo u odličnom dokumentarcu Silvane Menđušić, ‘Stambeno pitanje’.

Hebrangova izjava u pravom svjetlu prezentira politiku HDZ-a

No, osim što ovakva praksa svjedoči o ozbiljnom moralnom posrnuću s kojim se kao društvo još uvijek nismo ozbiljno suočili, Hebrangova iskrenost mogla bi biti višestruko ljekovita jer u pravom svjetlu prezentira opću politiku HDZ-a. Ovo navodim jer logika po kojoj pobjednici dijele plijen nauštrb poraženih nije zadržana na ovom konkretnom pitanju stanova. Radi se o općeprihvaćenom doživljaju svijeta, države i njenih resursa te institucija od strane vladajuće stranke. Upravo zahvaljujući ovoj logici HDZ-u je nezamislivo ne biti na vlasti i od toga, svaki put kad do toga dođe, radi ozbiljan društveni i politički problem.

Kako s jedne strane ne treba imati nikakvih iluzija da će se stvari u tom pogledu u skorije vrijeme promijeniti, jednako kao što je nezamislivo da ta stranka prestane biti najveća stranka s najmasovnijom podrškom na izborima, jedino što preostaje je uporno podsjećanje na izvorni karakter te stranke-pokreta koji se ne da sakriti nikakvim proeuropskim rječnikom premijera Plenkovića.

Ako ništa drugo to podsjećanje možda dovede do masovnijeg izlaska na izbore, a samim tim i smanji utjecaj stranačkih mašinerija na konačan ishod. Bilo bi također lijepo, ali zvuči previše optimistično da se društvena svijest u cjelini pomakne od takvog razumijevanja političkih i društvenih odnosa prema potrebi za uređenom državom koja se jednako ponaša prema svim građanima. U međuvremenu, dok do toga ne dođe, ovakve izjave će predstavljati samo jednu nebitnu crticu iz medija koju pristojniji svijet jedva i registrira, i koja značajno smanjuje mogućnost za pojavu neke značajnije društvene energije koja bi dovela do prijeko potrebnih društvenih i političkih promjena.