Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je oslobađajuću presudu za hrvatske specijalce optužene za zločin u Gruborima, nedugo nakon Oluje. Prvi je tu informaciju objavio Jutarnji list iako obrazloženje presude još nije poznato. No, to je u ovom trenutku manje važno, jer se radi tek o potvrdi ranije oslobađajuće presude Županijskog suda u Zagrebu prema kojoj za zločin u Gruborima nisu krivi Božo Krajina i Frano Drljo, dvojica bivših pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko.
Tako sada ostaje činjenica da je netko u zoni odgovornosti najelitnije postrojbe hrvatske policije tog 25. kolovoza 1995., u akciji ‘Oluja obruč’, operaciji čišćenja terena uoči prolaska Vlaka slobode za Split u kojem je bio i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ubio šest srpskih mještana starije dobi – Jovu Grubora, Miloša Grubora, Mariju Grubor, Milku Grubor, Đuru Karanovića i Jovana Grubora.
Mrlja zbog tog zločina sada je ponovno na svim pripadnicima ATJ Lučko koji su prošli kroz Grubore. Može li si Hrvatska dozvoliti takvo što u briljantnoj povijesti ove postrojbe?
Nitko za zločin u Gruborima nije proglašen krivim
Dakle, nakon istrage i dva okončana sudska postupka nema dokaza protiv dvojice specijalaca. Krajina je bio optužen po zapovjednoj odgovornosti, kao vođa jedne od četiri grupe specijalaca koji su sudjelovali u pretrazi terena, a Drlju se teretilo je osobno sudjelovao u ubojstvima staraca u Gruborima. Vrhovni sud RH potvrdio im je ovih dana oslobađajuću presudu. Nema dokaza. Nema dovoljno svjedoka.
I što sad? Možemo li se 24 godine kasnije praviti da se zločin u Gruborima jednostavno nije dogodio? Može li zavjet šutnje specijalaca koji su tog kišnog dana prošli kroz ovaj zaseok, spalili kuće i pobili mještane obeshrabriti istražitelje u pokušaju da utvrde imena krivaca?
Među specijalcima je vladao zavjet šutnje o Gruborima
Zavjet šutnje među specijalcima primijetili su svi. Iako se za zločin odmah doznalo, jer su pripadnici UN-a još istog dana pronašli i snimili spaljeno selo i leševe civila, istraga ovog slučaja počela je tek u prosincu 2009. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milijan Brkić, tadašnji zamjenik ravnatelja policije, koji je svojom ulogom u tom slučaju navukao bijes suboraca, rukovodio je u koordinaciji s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem uhićenjima nekoliko bivših pripadnika ATJ Lučko zbog sumnje da su sudjelovali u zločinu. Sugerirao im je da kažu istinu o Gruborima.
Na kraju su pred sud izvedeni samo Frano Drljo i Božo Krajina. Igor Beneta, pripadnik ATJ Lučko koji je također bio s njima optužen, a u jednom trenutku najavio je da će progovoriti o detaljima zločina i prokazati krivce, pronađen je uoči početka sudskog procesa 2011. obješen u šumi između Knina i Gračaca.
Čega se točno sjećaju specijalci koji su bili u Gruborima?
Ukupno 70 svjedoka ispitano je o zločinu u Gruborima. Međutim, jedino je bivši pripadnik ATJ Lučko Neven Juričić u oba svoja svjedočenja kao počinitelje imenovao Benetu i Drlju. Ostali specijalci koji su ispitivani kao svjedoci prisjećali su se samo jake kiše koja je padala tog dana, magle i teško prohodnog terena. Neki su čuli i pucnjavu. No vidjeli nisu ništa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nešto konkretniji iskaz dao je i Josip Ćelić, tadašnji zapovjednik ATJ Lučko na terenu, a današnji zamjenik glavnog ravnatelja hrvatske policije. On u Gruborima nije bio, ali je potvrdio kako su nakon operacije napisana različita izvješća. Jedno prema izjavama zapovjednika grupa, a jedno prepravljeno prema naputku Željka Sačića, ratnog zapovjednika specijalne policije. Zapovjednici su Ćeliću rekli da je sve prošlo u redu i da nije bilo potrebe za intervencijom, dok je prema Sačićevoj verziji u Gruborima došlo do oružanog sukoba u kojem su stradali ljudi.
Tko je pokušao zataškati zločin u akciji ‘Oluja obruč’?
Sačić je pak Ćelićeve tvrdnje nazvao fiksacijom. Ne treba zaboraviti da je sam Sačić bio pod istragom i tek nakratko optuženik, upravo za zataškavanje zločina u Gruborima. Poznat je slučaj podizanja i žurnog povlačenja optužnice protiv njega, zbog navodne manjkavosti dokaza.
Naknadno će zbog tog slučaja biti smijenjena tadašnja županijska državna odvjetnica u Zagrebu, Željka Pokupec. Sačić, koji više nikada nije optužen, u međuvremenu je dobio i postupak protiv države u kojem je dokazao da je nepotrebno hapšen zbog Grubora, te mu je dosuđena odšteta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znala se linija zapovijedanja akcije čišćenja terena
Čelićev prvi nadređeni Zdravko Janić, zapovjednik operacije ‘Oluja obruč’, svjedočio je da je o zločinu u Gruborima saznao tek godinama kasnije, iz Feral Tribunea. Neko vrijeme i on je bio pod istragom haških istražitelja, ali nikada nije optužen.
Glavni zapovjednik ATJ Lučko 1995. je pak bio Josip Turkalj. Ni on u Gruborima nije bio, a 2005. u razgovoru s haaškim istražiteljima rekao je da je 31. kolovoza 1995. u Kninu u uredu Ivana Čermaka, čuo kako Sačić govori Čermaku da Grubore treba predstaviti kao slučajni incident u kojem su civili poginuli u unakrsnoj paljbi, bez obzira bila to istina ili ne. Ni Turkalj u ovom slučaju nije optužen.
Svi se zgražaju zbog zataškavanja zločina u Gruborima
“Zapanjujuće je da se nakon tog zločina pokušalo insinuirati da je u Gruborima bilo oružanog sukoba u kojem su mještani stradali. Sramotno je falsificiranje izvješća do te mjere da je pisano da je kraj leševa pronađeno oružje. To je služilo samo zataškavanju zločina”, reći će nakon druge oslobađajuće presude sudac Ivan Turudić. Ta odluka njegovog sudskog vijeća sada je potvrđena na Vrhovnom sudu RH.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“U Gruborima se dogodio ratni zločin, i to zločin nad ljudima koji se nisu mogli braniti i koji su nakon Oluje odlučili ostati u Hrvatskoj. Počinitelji su taj zločin željeli napraviti. Bili su potpuno svjesni što rade jer su te civile pripadnici međunarodnih organizacija već popisali i točno se znalo tko su ti ljudi”, rekao je još sudac Turudić.
Može li se još uvijek rasvijetliti zločin u Gruborima?
Valja još ovdje spomenuti i da su za zataškavanje zločina u Gruborima pravomoćnom haškom presudom već ranije oslobođeni generali Mladen Markač, ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova za specijalnu policiju, i Ivan Čermak, zapovjednik zbornog mjesta Knin koji je imenovan nakon Oluje.
Zločin u Gruborima tako ostaje nerasvijetljen jer očito hrvatsko pravosuđe i policijski sustav nisu imali dovoljno znanja ili želje pronaći dokaze protiv odgovornih za taj slučaj. Ali, ratni zločin ne zastarijeva, pa mogu započeti novu istragu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoćemo li se sada, nakon oslobađajuće presude, zbilja praviti da u Gruborima nakon Oluje nisu pobijeni srpski starci?
Kronologija zločina iz 1995. i debakla hrvatskog pravosuđa koje nije uspjelo osuditi nikoga iz elitne jedinice ATJ Lučko
Igor Beneta, pripadnik ATJ Lučko koji je u jednom trenutku najavio je da će progovoriti o detaljima zločina i prokazati krivce, pronađen je uoči početka sudskog procesa 2011., obješen u šumi između Knina i Gračaca
Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je oslobađajuću presudu za hrvatske specijalce optužene za zločin u Gruborima, nedugo nakon Oluje. Prvi je tu informaciju objavio Jutarnji list iako obrazloženje presude još nije poznato. No, to je u ovom trenutku manje važno, jer se radi tek o potvrdi ranije oslobađajuće presude Županijskog suda u Zagrebu prema kojoj za zločin u Gruborima nisu krivi Božo Krajina i Frano Drljo, dvojica bivših pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko.
Tako sada ostaje činjenica da je netko u zoni odgovornosti najelitnije postrojbe hrvatske policije tog 25. kolovoza 1995., u akciji ‘Oluja obruč’, operaciji čišćenja terena uoči prolaska Vlaka slobode za Split u kojem je bio i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ubio šest srpskih mještana starije dobi – Jovu Grubora, Miloša Grubora, Mariju Grubor, Milku Grubor, Đuru Karanovića i Jovana Grubora.
Mrlja zbog tog zločina sada je ponovno na svim pripadnicima ATJ Lučko koji su prošli kroz Grubore. Može li si Hrvatska dozvoliti takvo što u briljantnoj povijesti ove postrojbe?
Nitko za zločin u Gruborima nije proglašen krivim
Dakle, nakon istrage i dva okončana sudska postupka nema dokaza protiv dvojice specijalaca. Krajina je bio optužen po zapovjednoj odgovornosti, kao vođa jedne od četiri grupe specijalaca koji su sudjelovali u pretrazi terena, a Drlju se teretilo je osobno sudjelovao u ubojstvima staraca u Gruborima. Vrhovni sud RH potvrdio im je ovih dana oslobađajuću presudu. Nema dokaza. Nema dovoljno svjedoka.
I što sad? Možemo li se 24 godine kasnije praviti da se zločin u Gruborima jednostavno nije dogodio? Može li zavjet šutnje specijalaca koji su tog kišnog dana prošli kroz ovaj zaseok, spalili kuće i pobili mještane obeshrabriti istražitelje u pokušaju da utvrde imena krivaca?
Među specijalcima je vladao zavjet šutnje o Gruborima
Zavjet šutnje među specijalcima primijetili su svi. Iako se za zločin odmah doznalo, jer su pripadnici UN-a još istog dana pronašli i snimili spaljeno selo i leševe civila, istraga ovog slučaja počela je tek u prosincu 2009. godine.
Milijan Brkić, tadašnji zamjenik ravnatelja policije, koji je svojom ulogom u tom slučaju navukao bijes suboraca, rukovodio je u koordinaciji s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem uhićenjima nekoliko bivših pripadnika ATJ Lučko zbog sumnje da su sudjelovali u zločinu. Sugerirao im je da kažu istinu o Gruborima.
Na kraju su pred sud izvedeni samo Frano Drljo i Božo Krajina. Igor Beneta, pripadnik ATJ Lučko koji je također bio s njima optužen, a u jednom trenutku najavio je da će progovoriti o detaljima zločina i prokazati krivce, pronađen je uoči početka sudskog procesa 2011. obješen u šumi između Knina i Gračaca.
Čega se točno sjećaju specijalci koji su bili u Gruborima?
Ukupno 70 svjedoka ispitano je o zločinu u Gruborima. Međutim, jedino je bivši pripadnik ATJ Lučko Neven Juričić u oba svoja svjedočenja kao počinitelje imenovao Benetu i Drlju. Ostali specijalci koji su ispitivani kao svjedoci prisjećali su se samo jake kiše koja je padala tog dana, magle i teško prohodnog terena. Neki su čuli i pucnjavu. No vidjeli nisu ništa.
Nešto konkretniji iskaz dao je i Josip Ćelić, tadašnji zapovjednik ATJ Lučko na terenu, a današnji zamjenik glavnog ravnatelja hrvatske policije. On u Gruborima nije bio, ali je potvrdio kako su nakon operacije napisana različita izvješća. Jedno prema izjavama zapovjednika grupa, a jedno prepravljeno prema naputku Željka Sačića, ratnog zapovjednika specijalne policije. Zapovjednici su Ćeliću rekli da je sve prošlo u redu i da nije bilo potrebe za intervencijom, dok je prema Sačićevoj verziji u Gruborima došlo do oružanog sukoba u kojem su stradali ljudi.
Tko je pokušao zataškati zločin u akciji ‘Oluja obruč’?
Sačić je pak Ćelićeve tvrdnje nazvao fiksacijom. Ne treba zaboraviti da je sam Sačić bio pod istragom i tek nakratko optuženik, upravo za zataškavanje zločina u Gruborima. Poznat je slučaj podizanja i žurnog povlačenja optužnice protiv njega, zbog navodne manjkavosti dokaza.
Naknadno će zbog tog slučaja biti smijenjena tadašnja županijska državna odvjetnica u Zagrebu, Željka Pokupec. Sačić, koji više nikada nije optužen, u međuvremenu je dobio i postupak protiv države u kojem je dokazao da je nepotrebno hapšen zbog Grubora, te mu je dosuđena odšteta.
Znala se linija zapovijedanja akcije čišćenja terena
Čelićev prvi nadređeni Zdravko Janić, zapovjednik operacije ‘Oluja obruč’, svjedočio je da je o zločinu u Gruborima saznao tek godinama kasnije, iz Feral Tribunea. Neko vrijeme i on je bio pod istragom haških istražitelja, ali nikada nije optužen.
Glavni zapovjednik ATJ Lučko 1995. je pak bio Josip Turkalj. Ni on u Gruborima nije bio, a 2005. u razgovoru s haaškim istražiteljima rekao je da je 31. kolovoza 1995. u Kninu u uredu Ivana Čermaka, čuo kako Sačić govori Čermaku da Grubore treba predstaviti kao slučajni incident u kojem su civili poginuli u unakrsnoj paljbi, bez obzira bila to istina ili ne. Ni Turkalj u ovom slučaju nije optužen.
Svi se zgražaju zbog zataškavanja zločina u Gruborima
“Zapanjujuće je da se nakon tog zločina pokušalo insinuirati da je u Gruborima bilo oružanog sukoba u kojem su mještani stradali. Sramotno je falsificiranje izvješća do te mjere da je pisano da je kraj leševa pronađeno oružje. To je služilo samo zataškavanju zločina”, reći će nakon druge oslobađajuće presude sudac Ivan Turudić. Ta odluka njegovog sudskog vijeća sada je potvrđena na Vrhovnom sudu RH.
“U Gruborima se dogodio ratni zločin, i to zločin nad ljudima koji se nisu mogli braniti i koji su nakon Oluje odlučili ostati u Hrvatskoj. Počinitelji su taj zločin željeli napraviti. Bili su potpuno svjesni što rade jer su te civile pripadnici međunarodnih organizacija već popisali i točno se znalo tko su ti ljudi”, rekao je još sudac Turudić.
Može li se još uvijek rasvijetliti zločin u Gruborima?
Valja još ovdje spomenuti i da su za zataškavanje zločina u Gruborima pravomoćnom haškom presudom već ranije oslobođeni generali Mladen Markač, ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova za specijalnu policiju, i Ivan Čermak, zapovjednik zbornog mjesta Knin koji je imenovan nakon Oluje.
Zločin u Gruborima tako ostaje nerasvijetljen jer očito hrvatsko pravosuđe i policijski sustav nisu imali dovoljno znanja ili želje pronaći dokaze protiv odgovornih za taj slučaj. Ali, ratni zločin ne zastarijeva, pa mogu započeti novu istragu.