Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Hrvatska policija sve češće posrće na istini. To postaje dugotrajan, opasan i, zapravo, već rutinski problem

Priča o rutinskim neistinama MUP-a: Kako je od 'više Đurđica Klancir' odjednom nastao 'prazan ekran'

Dakle, u utorak je u Hrvatskoj postojalo “više osoba s imenom i prezimenom novinarke”, u srijedu je bio “prazan ekran”. Netko tu, jasno, laže. Ili MUP u službenoj reakciji, ili u jednako službenom javnom nastupu pomoćnik načelnika Uprave policije. Da je ovo prvi put, čovjek bi možda i mogao progutati objašnjenje o nespretnosti, pritisku javnosti, žurbi i sličnom. (Okej, ne bi ni onda, ali bi laž ipak malo manje besramno zvučala).

Hrvatska ima veliki problem sa svojim snagama reda. Onima kojima je moto “sigurnost i povjerenje”. Hrvatska policija, naime, laže. Ne samo da govori neistine, nego baš laže, a stvar lagano prelazi u patologiju.

Što je najgore, stvari oko kojih je MUP u posljednje vrijeme lagao su one za koje je neistinu bizarno lako utvrditi, tako da se otvara pitanje o tome koliko su, zapravo, ogromni razmjeri laganja, jer u priči oko rada policije postoji cijeli univerzum stvari koje nije jednostavno provjeriti.

Prvo je bilo više osoba…

Posrtanje MUP-a oko istine je, međutim, besramno očito u priči oko legitimitiranja novinarke portala net.hr Đurđice Klancir, koju su u redakciji, na nalog odvjetnika sisačko-moslavačkog župana Ivana Žinića, posjetila dva uniformirana policajca. Kako baš i nije najuobičajenije da policija išće osobne po novinarskim redakcijama, digla se poprilična fertutma, koju je MUP pokušao otkloniti službenim odgovorom.

“Iz dostavljene dokumentacije policija nije mogla nedvojbeno utvrditi o kojoj konkretnoj osobi bi se točno radilo jer u Hrvatskoj postoji više osoba imenom i prezimenom novinarke”, citat je iz reakcije MUP-a od utorka poslije podne.

… pa ipak prazan ekran

Onda je došla srijeda i pomoćnik načelnika Uprave policije Josip Bukvić u studiju N1 televizije. “Da, u informacijskom sustavu u registru osoba i osobnih ispravama nema podataka za ime i prezime Đurđica Klancir. (…) Kad se upisalo Đurđica Klancir nije se pojavilo ništa, prazan ekran”.

Dakle, u utorak je u Hrvatskoj postojalo “više osoba s imenom i prezimenom novinarke”, u srijedu je bio “prazan ekran”. Netko tu, jasno, laže. Ili MUP u službenoj reakciji, ili u jednako službenom javnom nastupu pomoćnik načelnika Uprave policije. Da je ovo prvi put, čovjek bi možda i mogao progutati objašnjenje o nespretnosti, pritisku javnosti, žurbi i sličnom. (Okej, ne bi ni onda, ali bi laž ipak malo manje besramno zvučala).

Gdje je nestao mobitel?

U studenom prošle godine je naime MUP odbio produžiti suradnju Centru za mirovne studije u pružanju podrške tražiteljima međunarodne zaštite smještenima u Prihvatilište za tražitelje azila u Zagrebu. Iz udruge su prekid 15-godišnje suradnje protumačili osvetom za prozivanje policije zbog tretmana migranata. U javnoj izmjeni priopćenja, MUP je spomenuo i slučaj aktivista udruge Are You Syrious protiv kojeg je nadležna policijska postaja podigla optužnicu “jer je isti zatečen u pomaganju grupi migranata na način da im je mobitelom, a zatim i svjetlosnim signalima na osobnom vozilu davao upute kada i gdje mogu prijeći državnu granicu”. Kaže se zatim kako ga je sud proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 43. Zakona o strancima.

Problem je što je do medija došla nepravomoćna presuda, ali i tijek suđenja. Ovako su pred sudom o mobitelu koji MUP spominje u svom obračunu s nevladinom udrugom govorila trojica policajaca koji su bili svjedoci: “Nisam vidio je li okrivljeni razgovarao na mobilnom telefonu”, kazao je prvi. Drugi mobitel u svom svjedočenju nije ni spominjao, a treći “nije vidio je li okrivljeni razgovarao na mobilni telefon”. Logično, mobitel se u presudi uopće ne spominje.

Obavijesni razgovori u vrijeme pressice o MUP-u

Još je jasnije policijsko driblanje istine odrađeno prije 11 mjeseci, kad su počeli dolaziti po kućama aktivista nevladinih udruga s pozivom da se pojave dan poslije na obavijesnim razgovorima u policijskoj stanici. Malo je nezgodno bilo to što je 18. travnja, točno u vrijeme obavijesnih razgovora već bila sazvana tiskovna konferencija nevladinih udruga koje se bave pravima migranata s temom – policijskog pritiska na njihov rad.

Kad su udruge ukazale na nevjerojatnu situaciju da u jednoj zemlji EU 2018. godine policija ljude koji su trebali govoriti na tiskovnoj konferenciji o postupanju policije u to isto vrijeme traži za obavljanje obavijesnih razgovora, MUP ih je na svom Twitter profilu optužio da lažu, jer da su pozivi za obavijesne razgovore krenuli u 16 sati. I da su tek nakon toga udruge sazvale tiskovnu konferenciju.

Ne znam, poziv za tiskovnu konferenciju je i dalje na mom mailu, poslan u 10.38 sati 17. travnja 2018. godine, odnosno, pet sati i 22 minute prije nego je policija, kako su sami napisali, krenula pozivati na obavijesne razgovore.

Rutinsko postupanje

Hrvatska policija, dakle, a i hrvatska javnost, imaju već dugotrajan i opasan problem. Imaju MUP koji laže. Imaju ravnatelja policije Nikolu Milinu koji je, primjerice, u ožujku prošle godine na sjednici saborskog odbora izjavio kako “ne postoji mogućnost da policija postupa nezakonito”.

Imaju ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji su razgovarali o slučaju Đurđice Klancir i, naravno, zaključili da nema nikakvih problema i da je bila riječ o rutinskom postupanju.

Upravo u takvom zaključku dvojice bliskih suradnika i jest problem. Dugotrajan, opasan i, zapravo, već rutinski problem.

Jasmin Klarić
Telegram autor
42 članka Više o autoru
Više s weba