U kolovozu prošle godine Državni zavod za statistiku objavio je izvješće o stambenom fondu u Hrvatskoj. Prema tom izvješću 5.038 ljudi živjelo je u 2.537 stanova bez mogućnosti priključka električne energije, 53 tisuće građana nije se moglo spojiti na javnu vodovodnu mrežu, a 60 tisuća na kanalizacijsku. Zahod u prostoru u kojem žive nije imalo 77 tisuća građana, a njih 115 tisuća nema tuš ili kadu. Od ukupno 6.756 naselja samo njih 2.627 bilo je obuhvaćeno javnom vodovodnom mrežom.
Dvadeset općina u kojima živi 38 tisuća stanovnika u potpunosti je bez sustava javne vodoopskrbe. Među njima je i općina Sali koju čine Dugi otok i otok Zverinac. Dugi otok je po površini naš sedmi najveći otok, a ujedno i najveći otok na kojem ne postoji vodovodna mreža. Prema posljednjem popisu stanovništva na Dugom otoku stalno živi nešto više od 1.500 ljudi što je tri puta manje nego 1948. ili gotovo dvostruko manje od broja stanovnika 1991.
Izradili izračun indeksa razvijenosti
Vlada Republike Hrvatske donijela je u prosincu 2017. Odluku o razvrstavanju jedinica lokalne i područne samouprave prema stupnju razvijenosti. Za potrebe donošenja ove Odluke Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije napravilo je izračun indeksa razvijenosti koristeći pokazatelje prosječnog dohotka po stanovniku, prosječnih izvornih prihoda po stanovniku, prosječne stope nezaposlenosti, općeg kretanja stanovništva, stupnja obrazovanosti i indeksa starenja.
Prema Odluci Vlade jedinice lokalne samouprave razvrstane su prema vrijednosti indeksa u osam skupina gdje se u onoj prvoj, najmanje razvijenoj prema ovim pokazateljima nalaze i mjesta koja dolaze na naslovnice jednom godišnje kao što su Okučani i Jasenovac ili koja privlače pažnju u posebnim prilikama poput Gline ili Udbine. U osmoj, najviše razvijenoj skupini uz većinu najvećih gradova nalazi se i cijeli niz obalnih i poneka otočna općina poput Bola, Supetra, Cresa, Hvara i Malog Lošinja.
Zaista ‘Mediteran kakav je nekad bio’
Općina Sali razvrstana je u šestu skupinu u kojoj se nalaze jedinice lokalne samouprave smještene u treću četvrtinu iznadprosječno rangiranih jedinica. U toj skupini nalaze se i obalne općine poput Stona, Orebića, Sukošana, Omiša ili Pirovca, ali i općine i gradovi koje imaju ozbiljne industrije kako što su Vrbovec i Hum na Sutli. Od jedanaest naselja na Dugom otoku samo dva imaju osnovnu školu. U većini ostalih uopće nema djece. Praktički jedini poslodavac izvan turizma je Tvornica Mardešić u Salima osnovana 1907. čiji dio radnika živi u Zadru i dolazi brodom na posao u Sali.
Znači općinu u kojoj je od 1991. gotovo prepolovljen broj stanovnika, u kojoj je u većini naselja prosječna dob preostalih odavno u sedmom desetljeću, u kojoj nema nezaposlenih jer su svi radno sposobni i željni rada odavno napustili otok, u kojoj ne postoji javna vodovodna i kanalizacijska mreža, a koja u srpnju i kolovozu svakoga dana ima barem deset tisuća uglavnom stranih gostiju više platežne moći željnih “Mediterana kakav je nekad bio”, Vlada Republike Hrvatske svrstava u natprosječne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stanovnici Dugoga otoka i njihovi gosti stvarno mogu i dalje uživati u “Mediteranu kakav je nekad bio”, jer to podrazumijeva i korištenje vode iz cisterni u kojima se akumulira kišnica s krovova kuća. Jedino je problem što kiše u srpnju i kolovozu u pravilu nema pa onda sve ovisi o dovozu vode iz Žmanskog jezera odnosno brodskoj dopremi vode s kopna. Zahvaljujući danonoćnom radu nekolicine radnika lokalnog komunalnog poduzeća sistem savršeno funkcionira i nijedna kućna cisterna u proteklim ljetima nije ostala bez vode. Ali Dugi otok postao je top destinacija, “tržište će učiniti svoje” te će broj gostiju rasti i iznad mogućnosti lokalnih resursa i skromnih snaga vodoopskrbe.
Milijarde za velebni most s najmanjim prometom
Vlada je bez obzira na ekonomsku, prometnu i financijsku neopravdanost izgradnje Pelješkog mosta isti proglasila ključnim po nacionalne i strateške interese Republike Hrvatske. Tako će 2,5 milijarde kuna europskog i hrvatskog novca biti potrošeno na velebni most i prilazne ceste bez obzira na činjenicu da će to biti most s najmanjim prometom vozila na svijetu u svojoj kategoriji veličine i cijene.
O tom strateškom i nacionalnom interesu pisao sam već nekoliko puta pa nema potrebe da opet budem “party pooper”. Zbog istih nacionalnih i strateških razloga pojačanih geopolitičkim odnosima Vlada želi sagraditi LNG terminal na Krku iako ne postoji ni minimalni interes kupaca za njegov proizvod. Zbog nacionalnih, strateških, geopolitičkih i “tko ima većega” razloga kupili smo izraelske avione starije od pilota koji će njima upravljati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo se po sebi razumije da je izgradnja nacionalnog nogometnog stadiona u nacionalnom interesu. E sad, kad nam već tako dobro ide s tim nacionalnim i strateškim interesima za koje smo spremni izdvojiti gotovo milijardu eura možemo li nacionalnim i strateškim interesom, geopolitički bi bio upitan, proglasiti pravo svakog stanovnika Hrvatske na pipu i zahod?
Otvaranje vodovoda i kanalizacija nije medijski uzbudljivo
Za to pravo, primjereno stoljeću u kojem živimo, možda bi trebalo potrošiti samo jednu manju frakciju od prije spomenute milijarde eura. Trošak dovođenja vode s kopna do Dugog otoka, Zverinca, Iža, Rave, Sestrunja, Rivnja, Molata, Ista, Premude, Silbe i Oliba sigurno može i treba biti pokriven europskim novcem. Nažalost, otvaranje vodovoda i kanalizacija nije medijski uzbudljivo.
Fotografije novih mostova i polovnih aviona u kojima sjede ambiciozni ministri ipak su glamuroznije od slavina iz kojih teče pitka voda. A sliku nove kanalizacije, čak i kad bi imala biološke pročistače, ne treba ni spominjati. Kada vladajućima napokon sine da su onima koji nemaju pitku vodu i zahod te dvije stvari neizmjerno važnije od aviona bit će prekasno. Ne za avione, nego za ljude.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Možemo li, pored mostova, stadiona i aviona, nacionalnim interesom proglasiti i pravo svih građana na pipu i zahod?
Kako su projekti od upitnog nacionalnog interesa bitniji od minimalnih životnih uvjeta prošlog stoljeća?
Vlada je bez obzira na ekonomsku, prometnu i financijsku neopravdanost izgradnje Pelješkog mosta isti proglasila ključnim po nacionalne i strateške interese Republike Hrvatske. Tako će 2,5 milijarde kuna europskog i hrvatskog novca biti potrošeno na velebni most i prilazne ceste bez obzira na činjenicu da će to biti most s najmanjim prometom vozila na svijetu u svojoj kategoriji veličine i cijene. Zbog istih razloga Vlada želi sagraditi LNG terminal na Krku. Samo se po sebi razumije da je izgradnja nacionalnog nogometnog stadiona u nacionalnom interesu... A što je s najobičnijim vodovodom i kanalizacijom?
U kolovozu prošle godine Državni zavod za statistiku objavio je izvješće o stambenom fondu u Hrvatskoj. Prema tom izvješću 5.038 ljudi živjelo je u 2.537 stanova bez mogućnosti priključka električne energije, 53 tisuće građana nije se moglo spojiti na javnu vodovodnu mrežu, a 60 tisuća na kanalizacijsku. Zahod u prostoru u kojem žive nije imalo 77 tisuća građana, a njih 115 tisuća nema tuš ili kadu. Od ukupno 6.756 naselja samo njih 2.627 bilo je obuhvaćeno javnom vodovodnom mrežom.
Dvadeset općina u kojima živi 38 tisuća stanovnika u potpunosti je bez sustava javne vodoopskrbe. Među njima je i općina Sali koju čine Dugi otok i otok Zverinac. Dugi otok je po površini naš sedmi najveći otok, a ujedno i najveći otok na kojem ne postoji vodovodna mreža. Prema posljednjem popisu stanovništva na Dugom otoku stalno živi nešto više od 1.500 ljudi što je tri puta manje nego 1948. ili gotovo dvostruko manje od broja stanovnika 1991.
Izradili izračun indeksa razvijenosti
Vlada Republike Hrvatske donijela je u prosincu 2017. Odluku o razvrstavanju jedinica lokalne i područne samouprave prema stupnju razvijenosti. Za potrebe donošenja ove Odluke Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije napravilo je izračun indeksa razvijenosti koristeći pokazatelje prosječnog dohotka po stanovniku, prosječnih izvornih prihoda po stanovniku, prosječne stope nezaposlenosti, općeg kretanja stanovništva, stupnja obrazovanosti i indeksa starenja.
Prema Odluci Vlade jedinice lokalne samouprave razvrstane su prema vrijednosti indeksa u osam skupina gdje se u onoj prvoj, najmanje razvijenoj prema ovim pokazateljima nalaze i mjesta koja dolaze na naslovnice jednom godišnje kao što su Okučani i Jasenovac ili koja privlače pažnju u posebnim prilikama poput Gline ili Udbine. U osmoj, najviše razvijenoj skupini uz većinu najvećih gradova nalazi se i cijeli niz obalnih i poneka otočna općina poput Bola, Supetra, Cresa, Hvara i Malog Lošinja.
Zaista ‘Mediteran kakav je nekad bio’
Općina Sali razvrstana je u šestu skupinu u kojoj se nalaze jedinice lokalne samouprave smještene u treću četvrtinu iznadprosječno rangiranih jedinica. U toj skupini nalaze se i obalne općine poput Stona, Orebića, Sukošana, Omiša ili Pirovca, ali i općine i gradovi koje imaju ozbiljne industrije kako što su Vrbovec i Hum na Sutli. Od jedanaest naselja na Dugom otoku samo dva imaju osnovnu školu. U većini ostalih uopće nema djece. Praktički jedini poslodavac izvan turizma je Tvornica Mardešić u Salima osnovana 1907. čiji dio radnika živi u Zadru i dolazi brodom na posao u Sali.
Znači općinu u kojoj je od 1991. gotovo prepolovljen broj stanovnika, u kojoj je u većini naselja prosječna dob preostalih odavno u sedmom desetljeću, u kojoj nema nezaposlenih jer su svi radno sposobni i željni rada odavno napustili otok, u kojoj ne postoji javna vodovodna i kanalizacijska mreža, a koja u srpnju i kolovozu svakoga dana ima barem deset tisuća uglavnom stranih gostiju više platežne moći željnih “Mediterana kakav je nekad bio”, Vlada Republike Hrvatske svrstava u natprosječne.
Stanovnici Dugoga otoka i njihovi gosti stvarno mogu i dalje uživati u “Mediteranu kakav je nekad bio”, jer to podrazumijeva i korištenje vode iz cisterni u kojima se akumulira kišnica s krovova kuća. Jedino je problem što kiše u srpnju i kolovozu u pravilu nema pa onda sve ovisi o dovozu vode iz Žmanskog jezera odnosno brodskoj dopremi vode s kopna. Zahvaljujući danonoćnom radu nekolicine radnika lokalnog komunalnog poduzeća sistem savršeno funkcionira i nijedna kućna cisterna u proteklim ljetima nije ostala bez vode. Ali Dugi otok postao je top destinacija, “tržište će učiniti svoje” te će broj gostiju rasti i iznad mogućnosti lokalnih resursa i skromnih snaga vodoopskrbe.
Milijarde za velebni most s najmanjim prometom
Vlada je bez obzira na ekonomsku, prometnu i financijsku neopravdanost izgradnje Pelješkog mosta isti proglasila ključnim po nacionalne i strateške interese Republike Hrvatske. Tako će 2,5 milijarde kuna europskog i hrvatskog novca biti potrošeno na velebni most i prilazne ceste bez obzira na činjenicu da će to biti most s najmanjim prometom vozila na svijetu u svojoj kategoriji veličine i cijene.
O tom strateškom i nacionalnom interesu pisao sam već nekoliko puta pa nema potrebe da opet budem “party pooper”. Zbog istih nacionalnih i strateških razloga pojačanih geopolitičkim odnosima Vlada želi sagraditi LNG terminal na Krku iako ne postoji ni minimalni interes kupaca za njegov proizvod. Zbog nacionalnih, strateških, geopolitičkih i “tko ima većega” razloga kupili smo izraelske avione starije od pilota koji će njima upravljati.
Samo se po sebi razumije da je izgradnja nacionalnog nogometnog stadiona u nacionalnom interesu. E sad, kad nam već tako dobro ide s tim nacionalnim i strateškim interesima za koje smo spremni izdvojiti gotovo milijardu eura možemo li nacionalnim i strateškim interesom, geopolitički bi bio upitan, proglasiti pravo svakog stanovnika Hrvatske na pipu i zahod?
Otvaranje vodovoda i kanalizacija nije medijski uzbudljivo
Za to pravo, primjereno stoljeću u kojem živimo, možda bi trebalo potrošiti samo jednu manju frakciju od prije spomenute milijarde eura. Trošak dovođenja vode s kopna do Dugog otoka, Zverinca, Iža, Rave, Sestrunja, Rivnja, Molata, Ista, Premude, Silbe i Oliba sigurno može i treba biti pokriven europskim novcem. Nažalost, otvaranje vodovoda i kanalizacija nije medijski uzbudljivo.
Fotografije novih mostova i polovnih aviona u kojima sjede ambiciozni ministri ipak su glamuroznije od slavina iz kojih teče pitka voda. A sliku nove kanalizacije, čak i kad bi imala biološke pročistače, ne treba ni spominjati. Kada vladajućima napokon sine da su onima koji nemaju pitku vodu i zahod te dvije stvari neizmjerno važnije od aviona bit će prekasno. Ne za avione, nego za ljude.