U ona davna vremena, već duboko u 15. stoljeću, kad se Bizantsko Carstvo svelo na Carigrad i najbližu okolicu i kad je već čitav grad živio u psihozi opsade od strane Turaka, Carstvo je i dalje imalo konzule za sve zemlje nad kojima je nekad vladalo, uzgajajući iluziju o vlastitoj snazi i značaju. Nešto slično upravo smo vidjeli ovih dana, kada je Saborski Odbor za Hrvate izvan Hrvatske podržao u četvrtak većinom glasova ažurirani prijedlog Deklaracije Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH, koji je usuglašen s Vladom u cilju da se ona donese do kraja ove godine.
Dojam da Hrvatska ne poštuje BIH
Prvi i osnovni problem s ovom deklaracijom odnosi se na potpuni autizam vladajućih. Ovo tvrdim ponajprije zbog toga što bismo lako mogli dočarati kako bi HDZ dočekao sličnu deklaraciju koju bi, npr. Skupština Srbije donijela o položaju Srba u Hrvatskoj. Preciznije govoreći, sve ono što je hrvatska politika opravdano svojevremeno zamjerala pobunjenim Srbima, a odnosilo se na to da bi vlastite probleme trebali rješavati u Hrvatskoj, a ne preko Srbije, sada i sama proizvodi prema Bosni i Hercegovini.
Pored potpune nebrige za to kakav dojam ostavlja na odnose u susjednoj zemlji, ova deklaracija iskazuje jednaku vrstu sljepila prema nekim drugim deklaracijama koje je isti taj Sabor donosio, odnosno prema problematičnim zaključcima o odnosu Hrvatske prema BiH. Svemu ovome treba pridodati i inače, koliko zabavnu, toliko i tragičnu činjenicu, da je HDZ istovremeno jako zabrinut za sudbinu Hrvata u Bosni i Hercegovini, a istovremeno je napravio čitav niz poteza kojima ih je odande iseljavao.
Hrvati iz srednje Bosne raseljeni po EU
Tako su brojni Hrvati iz BiH naseljeni u krajeve u Hrvatskoj, s nekad većinskim srpskim stanovništvom, očito s idejom da se u domovinu ne vrate, a za one koji su ostali unutar granica Bosne i Hercegovine, napravljena su bizarna naselja Šuškovo i Bobanovo u blizini Stoca, u koja su naseljeni Hrvati iz srednje Bosne, kao i dosta sličnih naselja u dolini Neretve. Povrh svega, svi su ti ljudi po automatizmu dobili državljanstvo Republike Hrvatske, što je dovelo do njihovog masovnog odlaska, nekad u Hrvatsku, a danas uglavnom u zemlje zapadne Europe, budući da kao državljani Europske unije nemaju nikakvih prepreka za taj odlazak.
Drugim riječima, svi politički potezi koje je HDZ poduzimao i poduzima prema tim ljudima svih ovih godina, stimulirali su njihov odlazak iz domovine, da bi se nakon svega našli u čudu i zabrinuti zbog toga u kojem se statusu nalaze danas. Ono što je u čitavoj priči još tragičnije jest to da, unatoč sad već višegodišnjoj suradnji između bosanskohercegovačkog HDZ-a i Milorada Dodika, koja je prije par godina okrunjena nagradom Pečat Večernjeg lista, istom tom Dodiku, nije napravljeno ništa da se Hrvati počnu vraćati na prostor Republike Srpske, u kojem su svedeni na status statističke pogreške.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ ne želi pomoći bosanskim Hrvatima
Isto vrijedi i za ogromne količine novca koji iz državnog proračuna ide za tamošnje Hrvate, budući da je osim dobrog ulaganja u mostarsku bolnicu i onog u tamošnje sveučilište, sav ostali novac uglavnom išao crkvi i folklornim manifestacijama, umjesto razvoju ekonomije koja bi stvorila bolje uvjete života tamo. Sve navedeno sugerira da je HDZ umjesto uzgajanja nacionalističkih mitova kroz deklaraciju, mogao i još uvijek može konkretno pomoći tim ljudima, ali to očito ne želi. Ponajprije, jer je ovako lakše, a potom i jer bi tom promjenom politike priznali potpunu promašenosti dosadašnje vlastite politike, za što nikad neće biti spremni.
Ogroman novac koji dajemo u BIH uglavnom ide za Crkvu i folklor, umjesto da bar pomognemo tim ljudima
Ovaj prijedlog Deklaracije Sabora o položaju Hrvata u BiH i predstava Milijana Brkića nastavak je HDZ-ovog igranja s bosanskim Hrvatima
Umjesto uzgajanja nacionalističkih mitova kroz novu Deklaraciju, HDZ je mogao i još uvijek može konkretno pomoći tim ljudima, ali to očito ne želi. Ponajprije, jer je ovako lakše, a potom i jer bi tom promjenom politike priznali potpunu promašenosti dosadašnje vlastite politike, za što nikad neće biti spremni
U ona davna vremena, već duboko u 15. stoljeću, kad se Bizantsko Carstvo svelo na Carigrad i najbližu okolicu i kad je već čitav grad živio u psihozi opsade od strane Turaka, Carstvo je i dalje imalo konzule za sve zemlje nad kojima je nekad vladalo, uzgajajući iluziju o vlastitoj snazi i značaju. Nešto slično upravo smo vidjeli ovih dana, kada je Saborski Odbor za Hrvate izvan Hrvatske podržao u četvrtak većinom glasova ažurirani prijedlog Deklaracije Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH, koji je usuglašen s Vladom u cilju da se ona donese do kraja ove godine.
Jednako kao što smo čuli primjedbe Milijana Brkića i Bože Petrova o tome da treba inzistirati na izmjenama izbornog zakona i da je na ovom pitanju potrebno postići jedinstvo svih stranaka u Saboru. Bez obzira što je i sam Brkić očito svjestan činjenice kako deklaracija ne može na ništa utjecati, ipak je zanimljivo uočiti čitav niz problematičnih mjesta vezanih uz ovo pitanje.
Dojam da Hrvatska ne poštuje BIH
Prvi i osnovni problem s ovom deklaracijom odnosi se na potpuni autizam vladajućih. Ovo tvrdim ponajprije zbog toga što bismo lako mogli dočarati kako bi HDZ dočekao sličnu deklaraciju koju bi, npr. Skupština Srbije donijela o položaju Srba u Hrvatskoj. Preciznije govoreći, sve ono što je hrvatska politika opravdano svojevremeno zamjerala pobunjenim Srbima, a odnosilo se na to da bi vlastite probleme trebali rješavati u Hrvatskoj, a ne preko Srbije, sada i sama proizvodi prema Bosni i Hercegovini.
Pored potpune nebrige za to kakav dojam ostavlja na odnose u susjednoj zemlji, ova deklaracija iskazuje jednaku vrstu sljepila prema nekim drugim deklaracijama koje je isti taj Sabor donosio, odnosno prema problematičnim zaključcima o odnosu Hrvatske prema BiH. Svemu ovome treba pridodati i inače, koliko zabavnu, toliko i tragičnu činjenicu, da je HDZ istovremeno jako zabrinut za sudbinu Hrvata u Bosni i Hercegovini, a istovremeno je napravio čitav niz poteza kojima ih je odande iseljavao.
Hrvati iz srednje Bosne raseljeni po EU
Tako su brojni Hrvati iz BiH naseljeni u krajeve u Hrvatskoj, s nekad većinskim srpskim stanovništvom, očito s idejom da se u domovinu ne vrate, a za one koji su ostali unutar granica Bosne i Hercegovine, napravljena su bizarna naselja Šuškovo i Bobanovo u blizini Stoca, u koja su naseljeni Hrvati iz srednje Bosne, kao i dosta sličnih naselja u dolini Neretve. Povrh svega, svi su ti ljudi po automatizmu dobili državljanstvo Republike Hrvatske, što je dovelo do njihovog masovnog odlaska, nekad u Hrvatsku, a danas uglavnom u zemlje zapadne Europe, budući da kao državljani Europske unije nemaju nikakvih prepreka za taj odlazak.
Drugim riječima, svi politički potezi koje je HDZ poduzimao i poduzima prema tim ljudima svih ovih godina, stimulirali su njihov odlazak iz domovine, da bi se nakon svega našli u čudu i zabrinuti zbog toga u kojem se statusu nalaze danas. Ono što je u čitavoj priči još tragičnije jest to da, unatoč sad već višegodišnjoj suradnji između bosanskohercegovačkog HDZ-a i Milorada Dodika, koja je prije par godina okrunjena nagradom Pečat Večernjeg lista, istom tom Dodiku, nije napravljeno ništa da se Hrvati počnu vraćati na prostor Republike Srpske, u kojem su svedeni na status statističke pogreške.
HDZ ne želi pomoći bosanskim Hrvatima
Isto vrijedi i za ogromne količine novca koji iz državnog proračuna ide za tamošnje Hrvate, budući da je osim dobrog ulaganja u mostarsku bolnicu i onog u tamošnje sveučilište, sav ostali novac uglavnom išao crkvi i folklornim manifestacijama, umjesto razvoju ekonomije koja bi stvorila bolje uvjete života tamo. Sve navedeno sugerira da je HDZ umjesto uzgajanja nacionalističkih mitova kroz deklaraciju, mogao i još uvijek može konkretno pomoći tim ljudima, ali to očito ne želi. Ponajprije, jer je ovako lakše, a potom i jer bi tom promjenom politike priznali potpunu promašenosti dosadašnje vlastite politike, za što nikad neće biti spremni.