Zamislimo barem načas da su dr. Franjo Tuđman i njegov HDZ pred izbore 1990. obećali kako će Hrvatska u naredna tri desetljeća pod njihovim dičnim i mudrim vodstvom imati najsporiji gospodarski rast u Europi, sporiji i od svih ostalih jugoslavenskih republika, da će BDP po stanovniku iz 1989. biti uspješno dosegnut još dva puta, 2005. i 2015., kako će je po razvijenosti preteći Portugal, Mađarska, Slovačka, Poljska, Estonija, Litva, Latvija i Rumunjska, da će zbog toga postati druga najsiromašnija država Europske unije, kako će na popisu stanovništva 2021. opet imati isto toliko stanovnika kao i 1952., ali da će usprkos svim tim samo na prvi pogled lošim rezultatima već do 2013. ostvariti sve svoje strateške ciljeve, kakav bi bio rezultat tih izbora?
Premijer Andrej Plenković gostovao je u četvrtak u emisiji RTL Direkt voditelja Zorana Šprajca. Kao razloge hrvatskoga gospodarskog zaostajanja za ostalim tranzicijskim državama naveo je agresiju i kasniji ulaz Hrvatske u Europsku uniju. Nije sporno da je rat unazadio hrvatsko gospodarstvo te da je politička izolacija Hrvatske u drugoj polovini devedesetih godina prošloga stoljeća onemogućila njen prijem u članstvo Europske unije zajedno s drugim državama 2004. godine.
Budući da za tu političku i gospodarsku izolaciju isključivu odgovornost snosi ondašnja vladajuća stranka kojoj je već neko vrijeme Andrej Plenković na čelu bilo bi u redu da već jednom i od njega saznamo zašto i kako je do te izolacije došlo i je li možda stiglo vrijeme za kritičko propitkivanje premudre politike tadašnjega predsjednika stranke i Republike dr. Franje Tuđmana.
Za nekoliko tjedana biti će obilježena dvadeseta godišnjica njegove smrti i možemo biti više nego sigurni kako se nitko iz HDZ-a neće sjetiti ni jedne političke ili kakve druge, makar omanje, pogreške koju su ta stranka i njeno dično vodstvo počinili u predratno, ratno i poslijeratno vrijeme.
Hrvatska 1989. sustigla Čehoslovačku i Irsku
Prošloga sam tjedna koristeći podatke iz „Maddison Project Database, version 2018“ sveučilišta u nizozemskom Groningenu napravio paralelni pregled porasta BDP-a po stanovniku u dolarima iz 2011. u gotovo svim europskim državama za razdoblja 1952. – 1989. i 1989. – 2016. U ovome članku priložene su četiri tabele u kojima su prikazane startne razvojne pozicije u 1952. odnosno 1989. godini istočnoeuropskih država i tri tada najsiromašnije države zapadne Europe: Portugala, Grčke i Irske, pad BDP-a po stanovniku u zemljama istočne Europe od 1989. do 1995. te porast BDP-a po stanovniku od 1995. do 2016.
Hrvatski BDP po stanovniku za 1952. i 1989. indeksiran je sa 100 kako bi se lakše mogla napraviti usporedba s drugim državama. Čehoslovačka je 1952. bila dva puta razvijenija od Hrvatske, Irska je iste godine imala BDP po stanovniku veći za gotovo 60 %, Slovenija za 15,41 %, a Bugarska za 6,87 % . Neznatno razvijenije bile su Poljska i Crna Gora, a sve ostale države, uključujući Portugal i Grčku, bile su siromašnije. Važno je naglasiti da je Hrvatska bila gotovo tri puta razvijenija od jugoslavenskog prosjeka te da je imala pet puta veći BDP po stanovniku od susjedne BiH.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tabela za 1989. pokazuje kako je do te godine Hrvatska ekonomski sustigla Čehoslovačku i Irsku, da je kapitalizam počela razvijati poravnata s Grčkom, bitno bogatija od Portugala i Mađarske i s dvostruko većim BDP-om po stanovniku od onog u Poljskoj. Nažalost, uslijedio je rat te raspad jugoslavenskog tržišta roba i usluga, što je dovelo do drastičnog pada BDP-a. Tako je 1995. hrvatski BDP po stanovniku bio manji za jednu trećinu od onoga ostvarenog 1989.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pad hrvatskog BDP-a imao tri ključna sastojka
U istome vremenskom razdoblju sve tranzicijske države, uključivši i sve republike bivše Jugoslavije, zabilježile su pad BDP-a, manji ili veći od hrvatskoga. Za većinu država pad BDP-a bio je posljedica prelaska iz planske ekonomije u tržišno gospodarstvo i u tim okolnostima najbolje su prošle relativno velike nacionalne ekonomije poput Poljske, gdje je cijeli niz novostvorenih tvrtki mogao u kratkom roku početi uspješno poslovati prodajući svoje robe i usluge u razumno velikim nacionalnim okvirima.
Najveći pad BDP-a imala su gospodarstva novostvorenih država nastalih raspadom Sovjetskoga Saveza i Jugoslavije. Tako se u ratom poharanoj i opustošenoj BiH koja je u tih šest godina izgubila četvrtinu svoga stanovništva, BDP po stanovniku prepolovio, ali čak i to je bilo manje od pada BDP-a u Ukrajini, Srbiji, Crnoj Gori i Moldaviji.
U Hrvatskoj vladajuća politika i njena ideologija polazi od premise da je pad gospodarskih aktivnosti od 1989. do 1995. uzrokovan isključivo velikosrpskom agresijom i nametnutim ratom. Svako propitkivanje te dogme nije poželjno jer dovodi do pitanja što je sve HDZ kao vladajuća partija radio prije, za vrijeme i nakon okončanja rata. A nažalost po zagovornike te dogme i vjernike u nepogrešivost misli i djela hrvatskoga vodstva iz tog razdoblja nije teško dokazati da je pad hrvatskoga BDP-a po stanovniku od 1989. do 1995. imao tri ključna sastojka: 1. rat, 2. gubitak jugoslavenskoga tržišta, 3. katastrofalno i tragično provedenu pretvorbu i privatizaciju društvenoga vlasništva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Srbija i Crna Gora imale dvostruke veći pad BDP-a
U Sloveniji rat je trajao nekoliko dana, ali je pad BDP-a po stanovniku 1995. u odnosu na 1989. bio 8,25 %, a Makedonija, koja je bila pošteđena ratnih sukoba, zabilježila je pad BDP-a u istome iznosu kao i Hrvatska. Najveći pad BDP-a, gotovo dvostruko veći od hrvatskog, imale su Srbija i Crna Gora, u kojima zbog ratnih sukoba u kojima su vrlo aktivno i napadački sudjelovale nije polupan nijedan crijep na krovu.
Sve navedeno upućuje na zaključak da bi u Hrvatskoj i bez rata došlo do snažnoga pada BDP-a po stanovniku od 1989 do 1995., a koliko bi taj pad iznosio ovisilo bi ponajviše o mogućnostima očuvanja pristupa zajedničkome jugoslavenskom tržištu roba i usluga te o efikasnosti pretvorbe i privatizacije društvenoga vlasništva.
Premijer Andrej Plenković voli ponavljati rečenicu u kojoj navodi kako je Hrvatska ostvarila sve svoje strateške ciljeve ulaskom u euroatlantske integracije, ali istovremeno propušta kazati da je zbog načina na koji se Hrvatskom upravljalo i još uvijek upravlja razvojno izgubila tri desetljeća. To najbolje pokazuje ranglista tranzicijskih država po porastu BDP-a po stanovniku od 1995. do 2016.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Druga najsiromašnija zemlja EU
Budući da je rat završio u kolovozu 1995. bilo bi zanimljivo u nekoj prigodi pitati premijera zašto smo i na toj ranglisti pretposljednji i zbog čega su sve druge države nastale raspadom Jugoslavije rasle toliko brže od nas da je „jugoslavenski“ porast BDP-a po stanovniku 99,48 %, a hrvatski 57,34 %! BiH je u protekla dva desetljeća ostvarila gotovo pet puta veći rast BDP-a po stanovniku od Hrvatske te na taj način 2016. dosegla 48,91 % hrvatskog BDP-po stanovniku. Možda je potrebno podsjetiti da je 1952. BDP po stanovniku u BiH bio 20,18 % hrvatskog, a 1989. svega 14,04 %!
Zamislimo barem načas da su dr. Franjo Tuđman i njegov HDZ pred izbore 1990. obećali kako će Hrvatska u naredna tri desetljeća pod njihovim dičnim i mudrim vodstvom imati najsporiji gospodarski rast u Europi, sporiji i od svih ostalih jugoslavenskih republika, da će BDP po stanovniku iz 1989. biti uspješno dosegnut još dva puta, 2005. i 2015., kako će je po razvijenosti preteći Portugal, Mađarska, Slovačka, Poljska, Estonija, Litva, Latvija i Rumunjska, da će zbog toga postati druga najsiromašnija država Europske unije, kako će na popisu stanovništva 2021. opet imati isto toliko stanovnika kao i 1952., ali da će usprkos svim tim samo na prvi pogled lošim rezultatima već do 2013. ostvariti sve svoje strateške ciljeve, kakav bi bio rezultat tih izbora?
Možda je ipak bolje onako kako se i zbilo. Bez izborne pobjede HDZ-a ne bi bilo razloga za slavlje 30. svibnja sljedeće i svih budućih svijetlih godina, a to je ipak daleko najvažnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Plenković uvjerava da je Hrvatska gospodarski zaostala zbog rata. Izvukli smo brojke, potpuno ga demantiraju
Zbog čega su sve druge države nastale raspadom Jugoslavije rasle toliko brže od Hrvatske?
Zamislimo barem načas da su dr. Franjo Tuđman i njegov HDZ pred izbore 1990. obećali kako će Hrvatska u naredna tri desetljeća pod njihovim dičnim i mudrim vodstvom imati najsporiji gospodarski rast u Europi, sporiji i od svih ostalih jugoslavenskih republika, da će BDP po stanovniku iz 1989. biti uspješno dosegnut još dva puta, 2005. i 2015., kako će je po razvijenosti preteći Portugal, Mađarska, Slovačka, Poljska, Estonija, Litva, Latvija i Rumunjska, da će zbog toga postati druga najsiromašnija država Europske unije, kako će na popisu stanovništva 2021. opet imati isto toliko stanovnika kao i 1952., ali da će usprkos svim tim samo na prvi pogled lošim rezultatima već do 2013. ostvariti sve svoje strateške ciljeve, kakav bi bio rezultat tih izbora?
Premijer Andrej Plenković gostovao je u četvrtak u emisiji RTL Direkt voditelja Zorana Šprajca. Kao razloge hrvatskoga gospodarskog zaostajanja za ostalim tranzicijskim državama naveo je agresiju i kasniji ulaz Hrvatske u Europsku uniju. Nije sporno da je rat unazadio hrvatsko gospodarstvo te da je politička izolacija Hrvatske u drugoj polovini devedesetih godina prošloga stoljeća onemogućila njen prijem u članstvo Europske unije zajedno s drugim državama 2004. godine.
Budući da za tu političku i gospodarsku izolaciju isključivu odgovornost snosi ondašnja vladajuća stranka kojoj je već neko vrijeme Andrej Plenković na čelu bilo bi u redu da već jednom i od njega saznamo zašto i kako je do te izolacije došlo i je li možda stiglo vrijeme za kritičko propitkivanje premudre politike tadašnjega predsjednika stranke i Republike dr. Franje Tuđmana.
Za nekoliko tjedana biti će obilježena dvadeseta godišnjica njegove smrti i možemo biti više nego sigurni kako se nitko iz HDZ-a neće sjetiti ni jedne političke ili kakve druge, makar omanje, pogreške koju su ta stranka i njeno dično vodstvo počinili u predratno, ratno i poslijeratno vrijeme.
Hrvatska 1989. sustigla Čehoslovačku i Irsku
Prošloga sam tjedna koristeći podatke iz „Maddison Project Database, version 2018“ sveučilišta u nizozemskom Groningenu napravio paralelni pregled porasta BDP-a po stanovniku u dolarima iz 2011. u gotovo svim europskim državama za razdoblja 1952. – 1989. i 1989. – 2016. U ovome članku priložene su četiri tabele u kojima su prikazane startne razvojne pozicije u 1952. odnosno 1989. godini istočnoeuropskih država i tri tada najsiromašnije države zapadne Europe: Portugala, Grčke i Irske, pad BDP-a po stanovniku u zemljama istočne Europe od 1989. do 1995. te porast BDP-a po stanovniku od 1995. do 2016.
Hrvatski BDP po stanovniku za 1952. i 1989. indeksiran je sa 100 kako bi se lakše mogla napraviti usporedba s drugim državama. Čehoslovačka je 1952. bila dva puta razvijenija od Hrvatske, Irska je iste godine imala BDP po stanovniku veći za gotovo 60 %, Slovenija za 15,41 %, a Bugarska za 6,87 % . Neznatno razvijenije bile su Poljska i Crna Gora, a sve ostale države, uključujući Portugal i Grčku, bile su siromašnije. Važno je naglasiti da je Hrvatska bila gotovo tri puta razvijenija od jugoslavenskog prosjeka te da je imala pet puta veći BDP po stanovniku od susjedne BiH.
Tabela za 1989. pokazuje kako je do te godine Hrvatska ekonomski sustigla Čehoslovačku i Irsku, da je kapitalizam počela razvijati poravnata s Grčkom, bitno bogatija od Portugala i Mađarske i s dvostruko većim BDP-om po stanovniku od onog u Poljskoj. Nažalost, uslijedio je rat te raspad jugoslavenskog tržišta roba i usluga, što je dovelo do drastičnog pada BDP-a. Tako je 1995. hrvatski BDP po stanovniku bio manji za jednu trećinu od onoga ostvarenog 1989.
Pad hrvatskog BDP-a imao tri ključna sastojka
U istome vremenskom razdoblju sve tranzicijske države, uključivši i sve republike bivše Jugoslavije, zabilježile su pad BDP-a, manji ili veći od hrvatskoga. Za većinu država pad BDP-a bio je posljedica prelaska iz planske ekonomije u tržišno gospodarstvo i u tim okolnostima najbolje su prošle relativno velike nacionalne ekonomije poput Poljske, gdje je cijeli niz novostvorenih tvrtki mogao u kratkom roku početi uspješno poslovati prodajući svoje robe i usluge u razumno velikim nacionalnim okvirima.
Najveći pad BDP-a imala su gospodarstva novostvorenih država nastalih raspadom Sovjetskoga Saveza i Jugoslavije. Tako se u ratom poharanoj i opustošenoj BiH koja je u tih šest godina izgubila četvrtinu svoga stanovništva, BDP po stanovniku prepolovio, ali čak i to je bilo manje od pada BDP-a u Ukrajini, Srbiji, Crnoj Gori i Moldaviji.
U Hrvatskoj vladajuća politika i njena ideologija polazi od premise da je pad gospodarskih aktivnosti od 1989. do 1995. uzrokovan isključivo velikosrpskom agresijom i nametnutim ratom. Svako propitkivanje te dogme nije poželjno jer dovodi do pitanja što je sve HDZ kao vladajuća partija radio prije, za vrijeme i nakon okončanja rata. A nažalost po zagovornike te dogme i vjernike u nepogrešivost misli i djela hrvatskoga vodstva iz tog razdoblja nije teško dokazati da je pad hrvatskoga BDP-a po stanovniku od 1989. do 1995. imao tri ključna sastojka: 1. rat, 2. gubitak jugoslavenskoga tržišta, 3. katastrofalno i tragično provedenu pretvorbu i privatizaciju društvenoga vlasništva.
Srbija i Crna Gora imale dvostruke veći pad BDP-a
U Sloveniji rat je trajao nekoliko dana, ali je pad BDP-a po stanovniku 1995. u odnosu na 1989. bio 8,25 %, a Makedonija, koja je bila pošteđena ratnih sukoba, zabilježila je pad BDP-a u istome iznosu kao i Hrvatska. Najveći pad BDP-a, gotovo dvostruko veći od hrvatskog, imale su Srbija i Crna Gora, u kojima zbog ratnih sukoba u kojima su vrlo aktivno i napadački sudjelovale nije polupan nijedan crijep na krovu.
Sve navedeno upućuje na zaključak da bi u Hrvatskoj i bez rata došlo do snažnoga pada BDP-a po stanovniku od 1989 do 1995., a koliko bi taj pad iznosio ovisilo bi ponajviše o mogućnostima očuvanja pristupa zajedničkome jugoslavenskom tržištu roba i usluga te o efikasnosti pretvorbe i privatizacije društvenoga vlasništva.
Premijer Andrej Plenković voli ponavljati rečenicu u kojoj navodi kako je Hrvatska ostvarila sve svoje strateške ciljeve ulaskom u euroatlantske integracije, ali istovremeno propušta kazati da je zbog načina na koji se Hrvatskom upravljalo i još uvijek upravlja razvojno izgubila tri desetljeća. To najbolje pokazuje ranglista tranzicijskih država po porastu BDP-a po stanovniku od 1995. do 2016.
Druga najsiromašnija zemlja EU
Budući da je rat završio u kolovozu 1995. bilo bi zanimljivo u nekoj prigodi pitati premijera zašto smo i na toj ranglisti pretposljednji i zbog čega su sve druge države nastale raspadom Jugoslavije rasle toliko brže od nas da je „jugoslavenski“ porast BDP-a po stanovniku 99,48 %, a hrvatski 57,34 %! BiH je u protekla dva desetljeća ostvarila gotovo pet puta veći rast BDP-a po stanovniku od Hrvatske te na taj način 2016. dosegla 48,91 % hrvatskog BDP-po stanovniku. Možda je potrebno podsjetiti da je 1952. BDP po stanovniku u BiH bio 20,18 % hrvatskog, a 1989. svega 14,04 %!
Zamislimo barem načas da su dr. Franjo Tuđman i njegov HDZ pred izbore 1990. obećali kako će Hrvatska u naredna tri desetljeća pod njihovim dičnim i mudrim vodstvom imati najsporiji gospodarski rast u Europi, sporiji i od svih ostalih jugoslavenskih republika, da će BDP po stanovniku iz 1989. biti uspješno dosegnut još dva puta, 2005. i 2015., kako će je po razvijenosti preteći Portugal, Mađarska, Slovačka, Poljska, Estonija, Litva, Latvija i Rumunjska, da će zbog toga postati druga najsiromašnija država Europske unije, kako će na popisu stanovništva 2021. opet imati isto toliko stanovnika kao i 1952., ali da će usprkos svim tim samo na prvi pogled lošim rezultatima već do 2013. ostvariti sve svoje strateške ciljeve, kakav bi bio rezultat tih izbora?
Možda je ipak bolje onako kako se i zbilo. Bez izborne pobjede HDZ-a ne bi bilo razloga za slavlje 30. svibnja sljedeće i svih budućih svijetlih godina, a to je ipak daleko najvažnije.