Priča oko sramotne sudske odluke sa Za dom spremni nije gotova. Donosimo kako se može poništiti

Prvo je na potezu Državno odvjetništvo

Kad bi ovakva sumanuta presuda ostala željezni stup sudske prakse, moglo bi se soli na rep staviti fanovima Thompsonovih koncerata i bilo kome drugome bilo gdje samo ako uz ustaški pozdrav doda bilo kakvu poveznicu s pjesmom politikanta iz Čavoglava. A i policija bi, dakako, prestala podnositi prekršajne prijave znajući da one neće proći na sudu. Bude li prilika za rušenje presude propuštena, mi ćemo biti jedina zemlja EU u kojoj se na fašističku simboliku gleda blagonaklono ne samo na koncertima u mračnim dvoranama, nego i usred hrvatskih sudnica.

U ekstremističkim krugovima već se 24 sata proslavlja pobjeda, a svi su ostali građani zgroženi. Jučer je čak 15 od ukupno 23 suca Visokog prekršajnog suda u Zagrebu odlučilo da je ustaški pozdrav ”za dom spremni” u ratnoj budnici Marka Perkovića Thompsona stvar pjesničke slobode i kao takav sasvim u redu. Kad potpišu i takvu presudu, ona će postati obavezni orijentir za sve njihove buduće sudske presude.

Rezon velike većine sudaca Visokog prekršajnog suda je, naravno, toliko ljudski sramotan plus toliko pravno neshvatljiv da se čovjek mora zapitati što je u glavama tih ljudi.

Zato ovdje više nema smisla ponavljati da je javno isticanje bilo kakvih simbola i poveznica sa zločinačkim i doslovno koljačkim režimom Nezavisne države Hrvatske protuustavno, niti da je Ustavni sud donio već četiri za sve sudove obavezujuće presude u kojima se to izrijekom naglašava. Bolje je umjesto toga vidjeti može li se što učiniti da se revizionističkoj odluci Visokog prekršajnog suda stane na kraj. A može se. Pitanje je samo hoće li se htjeti.

Kultura neobranjivih iznimaka

Prema prvim reakcijama na ovaj novi degutantni pravosudni skandal, koji je javnosti sada priredio Visoki prekršajni sud, čini se da je stvar gotova, završena i nepromjenjiva. Posljedica bi bila da potpis ”za dom spremni”, koji je stajao ispod Pavelićevih zakona o rasnom istrebljenju, zauvijek postane društveno i pravno prihvatljiv ako se na bilo koji način poveže s Thompsonovom pjesmom. Nema sumnje da se svaki buzdovan može na to vrlo lako pozvati.

U što se izvrgne kultura neobranjivih iznimaka već smo vidjeli kad su u pitanju postrojbe HOS-a kojima je Plenkovićeva komisija za suočavanje s prošlošću također odobrila korištenje ustaške krilatice u ”komemorativne svrhe”. Iz toga je proizašlo uvjerenje da se na svakom groblju, na svakoj manifestaciji sjećanja i na svakoj ratnoj obljetnici smije pokazati ”za dom spremni”. Sjetimo se nedavne provokacije iz Okučana.

Kad bi ova presuda Visokog prekršajnog suda zadržala status trajne snage i ostala željezni stup sudske prakse, moglo bi se soli na rep staviti fanovima Thompsonovih koncerata i bilo kome drugome bilo gdje tko bi uz ”za dom spremni” dodao bilo kakvu poveznicu s pjesmom politikanta iz Čavoglava. A i policija bi, dakako, prestala podnositi prekršajne prijave znajući da one neće proći na sudu.

Hoće li DORH pokrenuti postupak?

Rješenje, međutim, postoji premda tek treba vidjeti hoće li ga nadležni iskoristiti. Činjenica da je ovaj bizarni pravorijek Visokog prekršajnog suda drugostupanjski, dakle konačan, i da se u ovakvom predmetu na presudu može žaliti samo Thompson – a on, jasno, neće – ipak nije posljednja crta obrane ovog društva od novog, potpuno šizofrenog zastranjenja iz jedne visoke pravosudne institucije.

Onaj tko ipak može pokrenuti postupak da se odluka Visokog prekršajnog suda derogira je Državno odvjetništvo, a adresa kojoj se treba obratiti je Vrhovni sud Republike Hrvatske. DORH, dakle, ne samo da može, nego bi bio dužan, uputiti Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti kad god smatra da je određenom sudskom odlukom povrijeđen ili neki zakon, ili odredba Ustava RH. Tada Vrhovni sud ponovno stavlja sve na stol i donosi konačnu odluku.

S Ustavom kao s pikulama

Pitanje je naravno, hoće li Državno odvjetništvo posegnuti za tom svojom važnom ovlasti i hoće li nova glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek i njeni suradnici smatrati nužnim da na taj način pridonesu zaštiti temeljnih ustavnih vrijednosti i pravnog poretka naše zajednice.

Bez njihovog zahtjeva, Vrhovni sud je nemoćan, što pred DORH stavlja veliku i odlučujuću odgovornost. Ne može ništa učiniti ni Ustavni sud kome se Visoki prekršajni sud s ovime do te mjere narugao da će netko iz krugova koji bi se s ustavnim zasadama igrali kao s pikulama, uskoro sigurno postaviti pitanje: a čemu taj Ustavni sud Hrvatskoj uopće treba?

Ustavni suci, doduše, mogu javno objaviti svoj stav o ovoj presudi samo u obliku priopćenja koje se naziva ”izvješćem o uočenim pojavama nezakonitosti”. Ali dok se presuda ne sruši, taj bezubi oblik otpora mogu si zapravo samo zataknuti za šešir zajedno sa svima nama. Bude li ova prilika propuštena, spremimo se na to da ćemo mi biti jedina zemlja EU u kojoj se na fašističku simboliku gleda blagonaklono ne samo na koncertima u mračnim dvoranama, nego i usred hrvatskih sudova.

Zato demokratska javnost treba pozvati DORH da djeluje. A ne bi škodilo da ih na to podsjeti i Vlada Republike Hrvatske.

Sanja Modrić
Telegram autor
240 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program