Nakon što se čitava javnost skoro tjedan dana zabavljala s dilemama čelnog čovjeka splitskog HDZ-a oko toga koga će podržati na unutarstranačkim izborima, prateći sve njegove promjene raspoloženja i verbalne lupinge kojima je pokušavao objasniti zbog čega je unutar jednog dana iz temelja promijenio mišljenje, u javnosti i na društvenim mrežama pojavile su se dvije vrste reakcija.
Jedan čovjek i gomila funkcija
Druga vrsta reakcije bila je ona u kojoj se krenulo precizno prikazivati koliko funkcija i uloga trenutačno obnaša Petar Škorić i koliku naknadu za sve to dobiva. Ispostavilo se tako da je riječ o jednom od najskupljih saborskih zastupnika, ali je u čitavoj analizi trenutak nakaradnosti hrvatskog političkog sustava došao do vrhunca. Jer radi se o čovjeku koji nije samo saborski zastupnik i splitski gradski vijećnik, nego i predsjednik splitskog HDZ-a, direktor Županijske uprave za ceste i nosilac još čitavog niza funkcija u raznim nadzornim i upravnim odborima.
Nevjerojatna je uopće ta mogućnost da jedan čovjek obnaša sve te dužnosti, budući da su već i dvije previše za neki ozbiljan rad. I ne samo zbog moralno nedopustivog gomilanja raznih naknada, nego i zbog realnog ismijavanja svih građana, budući da je apsolutno nemoguće da jedan čovjek, bio on i nadnaravnih sposobnosti, može fizički stići korektno obavljati sve te funkcije.
Izostanak treće važne točke
Iako su obje spomenute točke gledišta na Škorićev slučaj društveno važne, u dosadašnjoj javnoj raspravi očito je nedostajala treća, posebno zanimljiva u svjetlu izbora u HDZ-u. Dakle, HDZ je, što god ja mislio o toj stranci, a ne mislim ništa dobro, zbog raznih stvari, a primjer Škorićevog lagodnog života vjerno ilustrira jednu od važnijih, najveća stranka u Hrvatskoj, a objektivno govoreći i stranka vlasti.
Čak i kada formalno nije imao svoju Vladu, najveći broj zaposlenika u ministarstvima, javnim službama i lokalnoj samoupravi ostao je izravno ili posredno vezan uz HDZ. Ta činjenica bi sa sobom logično morala donijeti nekakvu kadrovsku snagu i širinu bazena iz kojeg se može crpiti nove ljude.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Splitska organizacija HDZ-ova utvrda
Okrenemo li sada pogled prema stanju u zagrebačkom HDZ-u, za kojeg bi se očekivalo da budu pojedinačno najjača organizacija, najjače stranke u zemlji, shvatit ćemo da je, još od Bandićevog dolaska na vlast, riječ o nerelevantnoj i gubitničkoj organizaciji.
To nas dovodi do prave istine o HDZ-u, a ta je da je jedna od najsnažnijih utvrda te stranke upravo u Splitsko-dalmatinskoj županiji i da je splitska gradska organizacija jedna od najsnažnijih uopće. Riječ je o organizaciji stranke koja u drugom gradu u zemlji drži vlast.
Poruka HDZ-a s još tamnijom budućnosti
Kad ovako posložimo stvari, ostaje nam da se zapitamo što nam to vladajuća stranka poručuje kada za čelnog čovjeka jedne od svojih najvažnijih i najsnažnijih organizacija uopće ima na čelu nekoga poput Petra Škorića, čovjeka kojeg objektivno govoreći, nitko živ ozbiljno ne doživljava i to s razlogom?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na ovo pitanje moguća su samo dva odgovora. Ili ta stranka nema nikakav kadrovski potencijal i ovo je njen maksimum, ili je naprosto nije briga što će o njoj misliti svi građani koji nisu vezani uz tu stranku. Po svemu sudeći radi se o obje navedene stvari, što budućnosti u kojoj bismo gledali nastavak hadezeove vlasti, čini još tamnijom.
Što nam vladajuća stranka poručuje kada za šefa jedne od svojih najvažnijih organizacija stavi Petra Škorića?
Kako se javnost zabavljala s dilemama čelnog čovjeka splitskog HDZ-a oko toga koga će podržati na unutarstranačkim izborima
Ili ta stranka nema nikakav kadrovski potencijal i ovo je njen maksimum, ili je naprosto nije briga što će o njoj misliti svi građani koji nisu vezani uz tu stranku. Po svemu sudeći radi se o obje navedene stvari, što budućnosti u kojoj bismo gledali nastavak hadezeove vlasti, čini još tamnijom
Nakon što se čitava javnost skoro tjedan dana zabavljala s dilemama čelnog čovjeka splitskog HDZ-a oko toga koga će podržati na unutarstranačkim izborima, prateći sve njegove promjene raspoloženja i verbalne lupinge kojima je pokušavao objasniti zbog čega je unutar jednog dana iz temelja promijenio mišljenje, u javnosti i na društvenim mrežama pojavile su se dvije vrste reakcija.
Prva i puno efektnija bila je ona koja je krenula s ismijavanjem Škorićevog primarnog instinkta tipičnog primjera čovjeka koji savršeno živi na račun građana, popularnog nazvanog uhljeb. Malo kad se pojavilo nešto tako zabavno kao ilustracija društvene igre ‘Škorićopoly-igra ostanka na vlasti’, s jasnim aluzijama na Monopoly, pri čemu su polja u igri bila ispisana njegovim besmislenim ili cenzorskim kultnim izjavama, općim mjestima karijernog uspona i onim famoznim deranjem Ante Gotovine: ‘Škoriću, di je križ’.
Jedan čovjek i gomila funkcija
Druga vrsta reakcije bila je ona u kojoj se krenulo precizno prikazivati koliko funkcija i uloga trenutačno obnaša Petar Škorić i koliku naknadu za sve to dobiva. Ispostavilo se tako da je riječ o jednom od najskupljih saborskih zastupnika, ali je u čitavoj analizi trenutak nakaradnosti hrvatskog političkog sustava došao do vrhunca. Jer radi se o čovjeku koji nije samo saborski zastupnik i splitski gradski vijećnik, nego i predsjednik splitskog HDZ-a, direktor Županijske uprave za ceste i nosilac još čitavog niza funkcija u raznim nadzornim i upravnim odborima.
Nevjerojatna je uopće ta mogućnost da jedan čovjek obnaša sve te dužnosti, budući da su već i dvije previše za neki ozbiljan rad. I ne samo zbog moralno nedopustivog gomilanja raznih naknada, nego i zbog realnog ismijavanja svih građana, budući da je apsolutno nemoguće da jedan čovjek, bio on i nadnaravnih sposobnosti, može fizički stići korektno obavljati sve te funkcije.
Izostanak treće važne točke
Iako su obje spomenute točke gledišta na Škorićev slučaj društveno važne, u dosadašnjoj javnoj raspravi očito je nedostajala treća, posebno zanimljiva u svjetlu izbora u HDZ-u. Dakle, HDZ je, što god ja mislio o toj stranci, a ne mislim ništa dobro, zbog raznih stvari, a primjer Škorićevog lagodnog života vjerno ilustrira jednu od važnijih, najveća stranka u Hrvatskoj, a objektivno govoreći i stranka vlasti.
Čak i kada formalno nije imao svoju Vladu, najveći broj zaposlenika u ministarstvima, javnim službama i lokalnoj samoupravi ostao je izravno ili posredno vezan uz HDZ. Ta činjenica bi sa sobom logično morala donijeti nekakvu kadrovsku snagu i širinu bazena iz kojeg se može crpiti nove ljude.
Splitska organizacija HDZ-ova utvrda
Okrenemo li sada pogled prema stanju u zagrebačkom HDZ-u, za kojeg bi se očekivalo da budu pojedinačno najjača organizacija, najjače stranke u zemlji, shvatit ćemo da je, još od Bandićevog dolaska na vlast, riječ o nerelevantnoj i gubitničkoj organizaciji.
To nas dovodi do prave istine o HDZ-u, a ta je da je jedna od najsnažnijih utvrda te stranke upravo u Splitsko-dalmatinskoj županiji i da je splitska gradska organizacija jedna od najsnažnijih uopće. Riječ je o organizaciji stranke koja u drugom gradu u zemlji drži vlast.
Poruka HDZ-a s još tamnijom budućnosti
Kad ovako posložimo stvari, ostaje nam da se zapitamo što nam to vladajuća stranka poručuje kada za čelnog čovjeka jedne od svojih najvažnijih i najsnažnijih organizacija uopće ima na čelu nekoga poput Petra Škorića, čovjeka kojeg objektivno govoreći, nitko živ ozbiljno ne doživljava i to s razlogom?
Na ovo pitanje moguća su samo dva odgovora. Ili ta stranka nema nikakav kadrovski potencijal i ovo je njen maksimum, ili je naprosto nije briga što će o njoj misliti svi građani koji nisu vezani uz tu stranku. Po svemu sudeći radi se o obje navedene stvari, što budućnosti u kojoj bismo gledali nastavak hadezeove vlasti, čini još tamnijom.