Trumpova brojka je gora – agregirana istraživanja stavljaju je oko 42 posto, a zadnja anketa – koju je CNN objavio sinoć – daje Trumpu samo 39 posto. Koju god brojku da uzmete, Trump u midtermse ulazi kao najnepopularniji od svih predsjednika od Dwighta Eisenhowera, otkad se provode istraživanja. Zato bi republikanci mogli ostati barem bez dijela vlasti. U ovom trenutku, podsjećam, drže i Bijelu kuću i oba doma Kongresa – Senat i Zastupnički dom.
Što se konkretno bira?
Danas se bira cijeli Zastupnički dom, što je 435 kongresnika s mandatom od dvije godine, te 35 od 100 članova Senata, koji imaju mandat od šest godina a svake se godine bira trećina. Osim 33 savezne države u redovnim izborima, još dvoje senatora bira se u Minnesoti i Mississippiju, da zamijene senatore koji su se rano umirovili. Osim nacionalnih, provode se i izbori za 36 guvernera, gdje također može biti zanimljivih iznenađenja.
Istraživanja javnosti pokazuju da je ovo najizgledniji ishod: demokrati će nakon osam godina preuzeti većinu u Zastupničkom domu, a Senat će najvjerojatnije ostati u rukama republikanaca. Zbog zadane političke geografije, senatski izbori se održavaju u državama u kojima svoja mjesta brani samo devet republikanaca, i čak 26 demokrata. Samo dva republikanska mjesta su opasno ugrožena – u Nevadi i u Arizoni, a još dva su potencijalno u igri – u Tennesseeju i Teksasu.
Mnoga od mjesta koja brane demokrati nalaze se u sigurnim demokratskim državama – Kaliforniji, New Yorku, Vermontu (gdje po treći mandat ide Bernie Sanders) i Massachusettsu (drugi mandat za Elizabeth Warren). No, demokrati imaju šest ozbiljno ugroženih mjesta – senatora iz Zapadne Virdžinije, Sjeverne Dakote, Montane, Missourija, Indijane i Floride. S tako nepovoljnom izbornom kartom, teško će osvojiti Senat.
Kakve su kalkulacije?
Ajmo malo u kalkulacije. Vrlo je moguće da republikanci izgube bar jedno mjesto – prije Arizonu, nego Nevadu – a možda i oba. Demokrati će gotovo sigurno izgubiti Sjevernu Dakotu. Missouri im je vrlo klimav, Indijana i Florida manje, ali nisu sigurni. U Zapadnoj Virdžiniji i Montani vjerojatno ne prijeti velika opasnost. No, sve te države (osim Floride) republikanska su uporišta, a demokratski senatori tamo su bili izabrani na valu Obamine pobjede 2012.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za većinu, demokrati bi trebali obraniti sva svoja mjesta osim Dakote (tu smo na 48-52), potom osvojiti i Arizonu i Nevadu (moguće – ali smo na 50-50). To demokratima i dalje ne igra, jer u slučaju neriješenog rezultata presudni glas daje potpredsjednik, koji je po funkciji predsjednik Senata. A to je Mike Pence, republikanac. Demokrati bi, znači, za minimalnu pobjedu u Senatu (51-49) trebali preuzeti još bar jednu državu (ili, slabo izgledno, zadržati Dakotu). To mogu biti Tennessee ili Teksas, gdje demokratski kandidati relativno dobro kotiraju, ali ipak zaostaju. Ako se ne dogodi čudo u vidu demokratskog “plavog vala”, republikanci će vjerojatno zadržati Senat. To neće biti strašan udarac demokratima, jer su u startu bili u puno lošijoj poziciji.
U utrci za Zastupnički dom stvari im stoje puno bolje. Postoje istraživanja za svaki od 435 kongresnih okruga i ona ukupno kažu da demokrati imaju 80 do 87 posto šanse da preuzmu House. Ali kalkulaciju oko Zastupničkog doma bolje je temeljiti na sljedećemu – od svih 435 kongresnih mjesta, u igri je zapravo samo 31, gdje nema sigurnog pobjednika. Od tog 31, samo u jednom okrugu za život se bori demokrat, a u preostalih 30 republikanci. Demokrati imaju 30 puta više prilike preokrenuti tzv. “battleground” kongresne okruge u svoju korist.
Ankete za Zastupnički dom: demokrati vode
Evo i drugog podatka koji upućuje na vjerojatni ishod bitke za Zastupnički dom: u Americi se provode i nacionalne, tzv. generičke ankete gdje se ispitanici izjašnjavaju o podršci strankama bez obzira na okrug u kojem glasaju. Ta istraživanja već mjesecima daju značajnu prednost demokratima – zadnje, koje je jučer objavio CNN, daje demokratima 13 postotnih poena prednosti – 55% prema 42%. Čak i kad se agregiraju sva takva generička istraživanja, demokrati su u prednosti od barem sedam ili osam postotnih poena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To po republikance može imati puno poraznije posljedice nego što će vam se učiniti iz brojke od sedam ili osam posto. Svi “battleground” kongresni okruzi nalaze se u predgrađima velikih gradova, gdje žive bogati, fakultetski obrazovani bijelci – ljudi koji u pravilu glasaju za republikance. Muškarci su podjednako podijeljeni između demokrata (48%) i republikanaca (49%), ali su žene jako nesklone republikancima. Istraživanja kažu da će za demokrate glasati njih 62 posto, za republikance 35 posto. To ne čudi, pogotovo kad se pogleda Trumpov rejting među fakultetski obrazovanim bijelim ženama, koje čine veliki dio stanovnika predgrađa. Njih 62 posto ima loše mišljenje o Trumpu, a 33 posto pozitivno. Postotak žena koje kažu da će glasati za demokrate identičan je postotku obrazovanih bijelih žena koje ne podnose Trumpa. Bogate žene iz srednje klase nosile su republikance pola stoljeća; čini se da ih je Trump izgubio.
Ogromna brojka u ranom glasanju
Još jedan podatak, objavljen u ponedjeljak navečer, daje demokratima razloga da budu oprezno optimistični. U ranom glasanju – dakle prije nego što su se birališta otvorila – glasalo je zapanjujućih 36 milijuna Amerikanaca. Iako ne znamo za koga su ti ljudi glasali, veća izlaznost igra za demokrate, jer društvene grupe koje inače slabo glasaju – mladi, crnci, latinosi – u pravilu su demokratski birači. Rano glasanje (poštom) posebno je omiljeno kod mladih birača, koji inače imaju najslabiju izlaznost od svih birača. Oni također u pravilu glasaju za demokrate.
Rano glasanje možda potvrđuje tezu koju zadnjih tjedana često spominju mediji i demokratski aktivisti – da će dobar dio biračkog tijela na ove midtermse izaći jer imaju grižnju savjesti što nisu glasali na predsjedničkim izborima 2016. Tad su svi očekivali da će Hillary Clinton lako pobijediti, pa su mnogi ostali doma; i pobijedio je Trump. Ako je ta hipoteza točna, brojke o ranom glasanju mogle bi biti ključni element eventualne demokratske pobjede.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na prošlim midtermsima rano je glasalo 19 milijuna ljudi, ove godine 36 milijuna. Ta brojka je ogromna, ne samo za midtermse, nego generalno. Clinton je 2016. dobila 66 milijuna glasova, Trump 63 milijuna. Dakle, na prošle predsjedničke izbore izašlo je oko 129 milijuna. Ove godine smo, samo u ranom glasanju, već došli do 36 milijuna – to je 28 posto birača iz 2016. Kako midtermsi uvijek imaju slabiju izlaznost, može se zaključiti da je trećina vjerojatnih birača ove godine već glasala i prije otvaranja birališta. To je možda učinak grižnje savjesti.
Veza između utrke za guvernere i predsjednika
Konačno, ako budete pratili rezultate, bacite oko i na neke utrke za guvernere. One bi mogle utjecati na iduće izbore, pa i na predsjedničke 2020. Kako? U Americi se, kao i u Hrvatskoj, svako deset godina provodi popis stanovništva, a onda se po njegovim rezultatima rade korekcije izbornih okruga, koji trebaju biti približno jednaki po broju stanovnika. To je zadatak država i guvernera, što znači da je često prilika za tzv. gerrymandering – stvaranje nakaradnih izbornih jedinica kako bi se jednoj stranci dalo prednost. Grijeh je to i demokrata i republikanaca, ali su republikanci u tome doktorirali. Danas se izbori u Pennsylvaniji provode u skroz novim izbornim okruzima koje je nacrtao sud, jer je republikanska većina nakon prošlog popisa Pennsylvaniju bila tako prekrojila da to više nitko razuman nije mogao obraniti.
Demokrati su u dobroj poziciji da osvoje više utrka za guverneri – najzanimljivije su one u tzv. “plavom zidu” u američkom Srednjem zapadu. Riječ je o državama za koje se očekivalo da će biti sigurna utvrda Hillary Clinton – Ohiju, Michiganu, Wisconsinu, Illinoisu i Iowi. Sve osim Illinoisa odnio je Trump. Danas izgleda da će u svih pet država republikanski guverneri izgubiti a demokratski pobijediti. Još su dvije utrke zanimljive – u Georgiji i na Floridi. Te će dvije bivše konfederalne države, ako pobijede demokratski kandidati, dobiti svoje prve crne guvernere. Andrew Gillum gotovo je siguran na Floridi, Stacy Abrams je izjednačena s republikanskim protukandidatom u Georgiji. Tamo se događa što se nigdje u uređenom svijetu ne bi toleriralo – Brian Kemp, republikanski protukandidat Stacy Abrams, ujedno je i državni tajnik Georgije, dakle upravlja provođenjem izbora na kojima je sam kandidat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Već je onemogućio tisuće birača da glasaju, a demokratsku kandidatkinju optužio da je hakirala izborne kompjutere, iako nije podastro nikakve dokaze. Bitka Stacy Abrams je bitka uzbrdo, kakve su često bitke žena za javne funkcije – da ne govorim o crnim ženama na američkom jugu. No, ako pobijedi, Abrams će postati prva crna guvernerka u povijesti Amerike. Bilo bi više nego primjereno da se ta povijesna zadovoljština dogodi u srcu dubokog američkog juga. Amerika se sigurno nalazi na prekretnici – ili će odbaciti trampizam, ili će ga prigrliti. U svakom slučaju, izgledat će drukčije nakon ovih izbora, koje mnogi proglašavaju najvažnijima u suvremenoj povijesti – među njima i Barack Obama. Konačni rezultati se neće znati vjerojatno do ranog jutra po američkom vremenu, ali ako ostanete budni, možete pratit moj Twitter feed na @divodur.
U Americi počinju izbori koji bi mogli sve promijeniti. Telegramov dopisnik vodi vas kroz ključno
Amerika danas odlučuje hoće li prigrliti Trumpovu politiku i nagraditi republikance ili demokratima omogućiti kontrolu nad predsjednikovim posupcima
Amerika se sigurno nalazi na prekretnici – ili će odbaciti trampizam, ili će ga prigrliti. U svakom slučaju, izgledat će drukčije nakon ovih izbora, koje mnogi proglašavaju najvažnijima u suvremenoj povijesti
Na prvim izborima od pobjede Donalda Trumpa, Amerika danas odlučuje hoće li potvrditi njegov pristup politici i republikance nagraditi za pokazano u posljednje dvije godine, ili će glasom demokratima uspostaviti balans i kontrolu nad predsjednikovim postupcima. Midtermsi – izbori za Kongres na polovici mandata predsjednika – tradicionalno su referendum o predsjedniku i manje prate stanje ekonomije, a puno više odražavaju popularnosti prvog čovjeka američke republike. Demokrati su doživjeli potop na prvim midtermsima Baracka Obame i Billa Clintona, njihovu je politiku tad odobravalo 46 posto građana (za svakoga).
Trumpova brojka je gora – agregirana istraživanja stavljaju je oko 42 posto, a zadnja anketa – koju je CNN objavio sinoć – daje Trumpu samo 39 posto. Koju god brojku da uzmete, Trump u midtermse ulazi kao najnepopularniji od svih predsjednika od Dwighta Eisenhowera, otkad se provode istraživanja. Zato bi republikanci mogli ostati barem bez dijela vlasti. U ovom trenutku, podsjećam, drže i Bijelu kuću i oba doma Kongresa – Senat i Zastupnički dom.
Što se konkretno bira?
Danas se bira cijeli Zastupnički dom, što je 435 kongresnika s mandatom od dvije godine, te 35 od 100 članova Senata, koji imaju mandat od šest godina a svake se godine bira trećina. Osim 33 savezne države u redovnim izborima, još dvoje senatora bira se u Minnesoti i Mississippiju, da zamijene senatore koji su se rano umirovili. Osim nacionalnih, provode se i izbori za 36 guvernera, gdje također može biti zanimljivih iznenađenja.
Istraživanja javnosti pokazuju da je ovo najizgledniji ishod: demokrati će nakon osam godina preuzeti većinu u Zastupničkom domu, a Senat će najvjerojatnije ostati u rukama republikanaca. Zbog zadane političke geografije, senatski izbori se održavaju u državama u kojima svoja mjesta brani samo devet republikanaca, i čak 26 demokrata. Samo dva republikanska mjesta su opasno ugrožena – u Nevadi i u Arizoni, a još dva su potencijalno u igri – u Tennesseeju i Teksasu.
Mnoga od mjesta koja brane demokrati nalaze se u sigurnim demokratskim državama – Kaliforniji, New Yorku, Vermontu (gdje po treći mandat ide Bernie Sanders) i Massachusettsu (drugi mandat za Elizabeth Warren). No, demokrati imaju šest ozbiljno ugroženih mjesta – senatora iz Zapadne Virdžinije, Sjeverne Dakote, Montane, Missourija, Indijane i Floride. S tako nepovoljnom izbornom kartom, teško će osvojiti Senat.
Kakve su kalkulacije?
Ajmo malo u kalkulacije. Vrlo je moguće da republikanci izgube bar jedno mjesto – prije Arizonu, nego Nevadu – a možda i oba. Demokrati će gotovo sigurno izgubiti Sjevernu Dakotu. Missouri im je vrlo klimav, Indijana i Florida manje, ali nisu sigurni. U Zapadnoj Virdžiniji i Montani vjerojatno ne prijeti velika opasnost. No, sve te države (osim Floride) republikanska su uporišta, a demokratski senatori tamo su bili izabrani na valu Obamine pobjede 2012.
Za većinu, demokrati bi trebali obraniti sva svoja mjesta osim Dakote (tu smo na 48-52), potom osvojiti i Arizonu i Nevadu (moguće – ali smo na 50-50). To demokratima i dalje ne igra, jer u slučaju neriješenog rezultata presudni glas daje potpredsjednik, koji je po funkciji predsjednik Senata. A to je Mike Pence, republikanac. Demokrati bi, znači, za minimalnu pobjedu u Senatu (51-49) trebali preuzeti još bar jednu državu (ili, slabo izgledno, zadržati Dakotu). To mogu biti Tennessee ili Teksas, gdje demokratski kandidati relativno dobro kotiraju, ali ipak zaostaju. Ako se ne dogodi čudo u vidu demokratskog “plavog vala”, republikanci će vjerojatno zadržati Senat. To neće biti strašan udarac demokratima, jer su u startu bili u puno lošijoj poziciji.
U utrci za Zastupnički dom stvari im stoje puno bolje. Postoje istraživanja za svaki od 435 kongresnih okruga i ona ukupno kažu da demokrati imaju 80 do 87 posto šanse da preuzmu House. Ali kalkulaciju oko Zastupničkog doma bolje je temeljiti na sljedećemu – od svih 435 kongresnih mjesta, u igri je zapravo samo 31, gdje nema sigurnog pobjednika. Od tog 31, samo u jednom okrugu za život se bori demokrat, a u preostalih 30 republikanci. Demokrati imaju 30 puta više prilike preokrenuti tzv. “battleground” kongresne okruge u svoju korist.
Ankete za Zastupnički dom: demokrati vode
Evo i drugog podatka koji upućuje na vjerojatni ishod bitke za Zastupnički dom: u Americi se provode i nacionalne, tzv. generičke ankete gdje se ispitanici izjašnjavaju o podršci strankama bez obzira na okrug u kojem glasaju. Ta istraživanja već mjesecima daju značajnu prednost demokratima – zadnje, koje je jučer objavio CNN, daje demokratima 13 postotnih poena prednosti – 55% prema 42%. Čak i kad se agregiraju sva takva generička istraživanja, demokrati su u prednosti od barem sedam ili osam postotnih poena.
To po republikance može imati puno poraznije posljedice nego što će vam se učiniti iz brojke od sedam ili osam posto. Svi “battleground” kongresni okruzi nalaze se u predgrađima velikih gradova, gdje žive bogati, fakultetski obrazovani bijelci – ljudi koji u pravilu glasaju za republikance. Muškarci su podjednako podijeljeni između demokrata (48%) i republikanaca (49%), ali su žene jako nesklone republikancima. Istraživanja kažu da će za demokrate glasati njih 62 posto, za republikance 35 posto. To ne čudi, pogotovo kad se pogleda Trumpov rejting među fakultetski obrazovanim bijelim ženama, koje čine veliki dio stanovnika predgrađa. Njih 62 posto ima loše mišljenje o Trumpu, a 33 posto pozitivno. Postotak žena koje kažu da će glasati za demokrate identičan je postotku obrazovanih bijelih žena koje ne podnose Trumpa. Bogate žene iz srednje klase nosile su republikance pola stoljeća; čini se da ih je Trump izgubio.
Ogromna brojka u ranom glasanju
Još jedan podatak, objavljen u ponedjeljak navečer, daje demokratima razloga da budu oprezno optimistični. U ranom glasanju – dakle prije nego što su se birališta otvorila – glasalo je zapanjujućih 36 milijuna Amerikanaca. Iako ne znamo za koga su ti ljudi glasali, veća izlaznost igra za demokrate, jer društvene grupe koje inače slabo glasaju – mladi, crnci, latinosi – u pravilu su demokratski birači. Rano glasanje (poštom) posebno je omiljeno kod mladih birača, koji inače imaju najslabiju izlaznost od svih birača. Oni također u pravilu glasaju za demokrate.
Rano glasanje možda potvrđuje tezu koju zadnjih tjedana često spominju mediji i demokratski aktivisti – da će dobar dio biračkog tijela na ove midtermse izaći jer imaju grižnju savjesti što nisu glasali na predsjedničkim izborima 2016. Tad su svi očekivali da će Hillary Clinton lako pobijediti, pa su mnogi ostali doma; i pobijedio je Trump. Ako je ta hipoteza točna, brojke o ranom glasanju mogle bi biti ključni element eventualne demokratske pobjede.
Na prošlim midtermsima rano je glasalo 19 milijuna ljudi, ove godine 36 milijuna. Ta brojka je ogromna, ne samo za midtermse, nego generalno. Clinton je 2016. dobila 66 milijuna glasova, Trump 63 milijuna. Dakle, na prošle predsjedničke izbore izašlo je oko 129 milijuna. Ove godine smo, samo u ranom glasanju, već došli do 36 milijuna – to je 28 posto birača iz 2016. Kako midtermsi uvijek imaju slabiju izlaznost, može se zaključiti da je trećina vjerojatnih birača ove godine već glasala i prije otvaranja birališta. To je možda učinak grižnje savjesti.
Veza između utrke za guvernere i predsjednika
Konačno, ako budete pratili rezultate, bacite oko i na neke utrke za guvernere. One bi mogle utjecati na iduće izbore, pa i na predsjedničke 2020. Kako? U Americi se, kao i u Hrvatskoj, svako deset godina provodi popis stanovništva, a onda se po njegovim rezultatima rade korekcije izbornih okruga, koji trebaju biti približno jednaki po broju stanovnika. To je zadatak država i guvernera, što znači da je često prilika za tzv. gerrymandering – stvaranje nakaradnih izbornih jedinica kako bi se jednoj stranci dalo prednost. Grijeh je to i demokrata i republikanaca, ali su republikanci u tome doktorirali. Danas se izbori u Pennsylvaniji provode u skroz novim izbornim okruzima koje je nacrtao sud, jer je republikanska većina nakon prošlog popisa Pennsylvaniju bila tako prekrojila da to više nitko razuman nije mogao obraniti.
Demokrati su u dobroj poziciji da osvoje više utrka za guverneri – najzanimljivije su one u tzv. “plavom zidu” u američkom Srednjem zapadu. Riječ je o državama za koje se očekivalo da će biti sigurna utvrda Hillary Clinton – Ohiju, Michiganu, Wisconsinu, Illinoisu i Iowi. Sve osim Illinoisa odnio je Trump. Danas izgleda da će u svih pet država republikanski guverneri izgubiti a demokratski pobijediti. Još su dvije utrke zanimljive – u Georgiji i na Floridi. Te će dvije bivše konfederalne države, ako pobijede demokratski kandidati, dobiti svoje prve crne guvernere. Andrew Gillum gotovo je siguran na Floridi, Stacy Abrams je izjednačena s republikanskim protukandidatom u Georgiji. Tamo se događa što se nigdje u uređenom svijetu ne bi toleriralo – Brian Kemp, republikanski protukandidat Stacy Abrams, ujedno je i državni tajnik Georgije, dakle upravlja provođenjem izbora na kojima je sam kandidat.
Već je onemogućio tisuće birača da glasaju, a demokratsku kandidatkinju optužio da je hakirala izborne kompjutere, iako nije podastro nikakve dokaze. Bitka Stacy Abrams je bitka uzbrdo, kakve su često bitke žena za javne funkcije – da ne govorim o crnim ženama na američkom jugu. No, ako pobijedi, Abrams će postati prva crna guvernerka u povijesti Amerike. Bilo bi više nego primjereno da se ta povijesna zadovoljština dogodi u srcu dubokog američkog juga. Amerika se sigurno nalazi na prekretnici – ili će odbaciti trampizam, ili će ga prigrliti. U svakom slučaju, izgledat će drukčije nakon ovih izbora, koje mnogi proglašavaju najvažnijima u suvremenoj povijesti – među njima i Barack Obama. Konačni rezultati se neće znati vjerojatno do ranog jutra po američkom vremenu, ali ako ostanete budni, možete pratit moj Twitter feed na @divodur.