Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zabranom sušenja robe na otvorenom prezentiramo sterilnu, lažnu kulisu. Je li to stvarno ono što želimo?

Kako je ideja koju je Split prije 10 godina odbacio kao suludu ponovno zaživjela

Tiramole su po logici stvari i nedostatka stvarnog života u starim gradskim jezgrama, ionako postale eksces, a ne pravilo. Iz vizure birokrata, nepristojan eksces, kojeg u ime napretka treba ukloniti. I tu dolazimo da samoubilačke naravi ovakvog turizma s kojim živimo posljednjih desetak godina

Pravi mali pokret koji se proširio po Facebooku posljednjih dana, motiviran odlukom o komunalnom redu čitavog niza gradova i općina koje su zabranili sušenja robe na otvorenom, u kojem se te odluke ismijavaju i građani jedni druge pozivaju na subverzivno djelovanje po tom pitanju, ukazuje na to da zdrav razum još uvijek u dovoljnoj mjeri stanuje u društvu.

To se, međutim ne bi moglo reći za brojna općinska i gradska vijeća koja su ovakvu odliku donijela. Među sredinama koje su donijele takvu odluku, ističu se Šolta, Rijeka, Kolan na Pagu, Mljet, Kaštela, redom mediteranski gradovi i općine. Oni su u svojim novim Odlukama o komunalnom redu, donesenima kako bi se uskladili sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu iz prošle godine, unijeli odredbe o zabrani tiramola, popularnog načina sušenja robe na otvorenom na otocima i obali.

Ideja odbačena prije 10 godina

Iako je logično za pretpostaviti da je ovakva odluka izglasana po inerciji sustava i bez ikakvog ozbiljnog promišljanja o njoj, teško je zanemariti činjenicu apsolutno kratkog društvenog pamćenja, koja ovdje upada u oči. Naime, o istoj ovoj stvari, zabrani tiramola iz estetskih razloga i navodno zbog bolje slike grada turistima se raspravljalo na splitskom gradskom vijeću još prije desetak godina, da bi se od te sumanute ideje odustalo.

Naime, tada je veći broj sociologa, intelektualaca, novinara i kulturologa argumentirano ukazao na činjenicu da su, osim što neposredno koriste građanima, tiramole dio kulture Mediterana, zbog čega bi njihova zabrana predstavljala birokratski udar na način života, a u konačnici bila i kontraproduktivna u turističkom smislu. Iz razloga što bismo, umjesto autentičnog života, turistima prezentirali sterilnu razglednicu.

Izumiranje starih gradskih jezgri

Istina je da se vrijeme ubrzalo i da ljudi sve manje pamte vijesti i teme starije od par dana, a kamo li ozbiljne antropološke rasprave od prije desetak godina, ali je ipak čudno da se baš nitko, ni u jednoj od spomenutih sredina, nije sjetio ovog splitskog slučaja. Sjećaju ga se, naravno u Splitu, zbog čega danas takvo što ne pada nikome na pamet, ali očito nigdje drugdje.

Međutim, osim ubrzanja vremena, desilo se još nešto pogubnije, a to je gentrifikacija turističkih gradova, odnosno izumiranje starih gradskih jezgri u gradovima na obali, do koje je došlo uslijed kombinacije nekontroliranog turističkog rasta, praćenog naglim skokom cijena nekretnina, bilo za prodaju ili komercijalni najam, posljedičnim pražnjenjem središta gradova od javnih sadržaja i kasnim uočavanjem ili potpunim ignoriranjem gentrifikacije od strane lokalnih vlasti.

Turisti će pronaći drugu kulisu

Kad se to stanje praktično normaliziralo, tiramole su po logici stvari i nedostatka stvarnog života u starim gradskim jezgrama, ionako postale eksces, a ne pravilo. Iz vizure birokrata, nepristojan eksces, kojeg u ime napretka treba ukloniti. I tu dolazimo da samoubilačke naravi ovakvog turizma s kojim živimo posljednjih desetak godina. Iako sve veći broj ljudi shvaća o čemu je riječ, još uvijek ne postoji ona kritična masa koja bi ove procese zaustavila i preokrenula, a upitno je hoće li već biti kasno kada se i formira.

Naime, kad stvarni život do kraja iščezne iz naših jadranskih gradova, turisti će otići dalje, jer puku kulisu mogu dobiti bilo gdje drugdje. Uostalom, na turskoj obali podignut je čitav niz replika nekih gradova. Na kraju krajeva, ne postoji bolji primjer od toga što nas čeka, od Venecije, čiji zadnji tragovi urbaniteta nestaju stabilnim ritmom iz godine u godinu. Najmanje što lokalne vlasti mogu napraviti jeste da barem te procese ne ubrzavaju ovakvim i sličnim odlukama.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
120 članaka Više o autoru
OGLASI
učitavanje...
Više s weba