Ovih se dana zahtjevima za Bernardićevim odlaskom pridružio šef dalmatinskog SDP-a Ranko Ostojić, dok Novi list tvrdi kako je i Zlatko Komadina spreman, uz određene uvjete, rušiti predsjednika stranke. Davor Bernardić ostao je, dakle, sam.
Davor Bernardić definitivno je ostao sam
Njega još podržavaju valjda jedino osobni prijatelji i skupina žešćih SDP-ovih birokrata, poput onih sirotih nesretnika, koji su nedavno potvrdili odluku o suspenziji Hajdaša i drugova, i kojima će zbog toga biti neugodno u idućih deset godina, pa će tvrditi da su morali, da zapravo nisu htjeli te da nisu imali izbora.
Davor Bernardić definitivno je ostao sam. A kad je predsjednik stranke sam, on postaje prepreka njenom funkcioniranju. Dakle, ovdje više nije riječ samo o lošem rejtingu SDP-a, nego o činjenici da je stranka postala potpuno disfunkcionalna, otprilike kao bosanskohercegovačka država. Jedini koristan potez, koji Davor Bernardić još može učiniti za SDP, kako bi prekinuo takvo stanje stvari, jest da se odmah povuče.
Komadina je instalirao Bernardića
Tako bi i Komadinin navodni uvjet za promjene u stranci postao bespredmetan. Novi list, naime, tvrdi da Zlatko Komadina, kao prvi potpredsjednik SDP-a, želi voditi stranku u idućih godinu dana, do redovite izborne konvencije. Statutarno gledajući, takva je opcija moguća, pa Komadina od Bernardićevih rušitelja traži potporu za svoj jednogodišnji mandat, da bi zauzvrat pomogao u uklanjanju sadašnjeg šefa stranke.
Ako je Novi list u pravu, ne samo da se radi o tipičnoj kunktatorsko-ucjenjivačkoj politici, kojoj su dijelovi vrha SDP-a doduše uvijek bili skloni, nego i o izostanku bilo kakve suštinske promjene u stranci. Zlatko Komadina bio je jedan od ljudi koji su instalirali Bernardića, on ga je sve donedavno branio, i on zaista nije zapamćen ni po jednoj modernističkoj političkoj inicijativi u zadnjih pet ili šest godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naposljetku, njegovo zazivanje zakona za spašavanje brodogradilišta, po uzoru na Lex Agrokor, najgori je lokalni populizam, naprosto zato što je veći dio Agrokorovih firmi visokoprofitabilan, dok su i Uljanik i 3. maj već dugo godina teški gubitaši.
Potrebna je unutarnja revitalizacija stranke
Zlatko Komadina, dakle, ne bio puno bolje rješenje za SDP od Davora Bernardića. Međutim, ovdje se ionako ne radi toliko o imenima, koliko o pokretanjima zdravih političkih procesa, koji bi mogli pokušati oživjeti stranku. SDP je danas u najgorem stanju od 1992. godine, kada je katastrofalno prošao na parlamentarnim izborima, i kada su neki lijevi intelektualci predlagali ukidanje stranke.
SDP se može oživjeti jedino čistim, formalnim i vrlo natjecateljskim izbornim procesom, koji bi omogućio vertikalnu pokretljivost unutar stranke, koji bi motivirao što više stranačkih aktivista da sudjeluju u političkim procesima, možda mobilizirao mlade ljude, koji su odustali od SDP-a, i koji bi, na kraju, pokazao u kojem smjeru ta stranka zapravo želi ići.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odlazak Davora Bernardića i novi izbori za stranačkog predsjednika ne bi se, dakle, trebali svesti samo na face lifting, nego bi se morali pretvoriti u duboku unutarnju revitalizaciju SDP-a. Tek poslije procesa unutarnje revitalizacije, vidjet ćemo što SDP može ponuditi današnjoj Hrvatskoj, i može li postati nešto više od sve užeg okvira za glasove onih Hrvata, koji ne prihvaćaju HDZ-ovu političko vrijednosnu paradigmu.
Zašto je Komadina gotovo jednako jezivo rješenje za SDP kao Bernardić
SDP-u treba duboka unutarnja revitalizacija
Ako je Novi list u pravu, ne samo da se radi o tipičnoj ucjenjivačkoj politici, kojoj su dijelovi vrha SDP-a doduše uvijek bili skloni, nego i o izostanku bilo kakve suštinske promjene u stranci. Zlatko Komadina bio je jedan od ljudi koji su instalirali Bernardića, on ga je sve donedavno branio, i on zaista nije zapamćen ni po jednoj modernističkoj političkoj inicijativi u zadnjih pet ili šest godina. SDP se može oživjeti jedino čistim, formalnim i vrlo natjecateljskim izbornim procesom, koji bi omogućio vertikalnu pokretljivost unutar stranke, koji bi motivirao što više stranačkih aktivista da sudjeluju u političkim procesima, možda mobilizirao mlade ljude, koji su odustali od SDP-a, i koji bi, na kraju, pokazao u kojem smjeru ta stranka zapravo želi ići
Davor Bernardić de facto više nije predsjednik SDP-a. Većina saborskih zastupnika još uvijek najveće opozicijske stranke traži njegovu ostavku, kao i skoro svi ugledniji članovi i simpatizeri Socijaldemokratske partije.
Ovih se dana zahtjevima za Bernardićevim odlaskom pridružio šef dalmatinskog SDP-a Ranko Ostojić, dok Novi list tvrdi kako je i Zlatko Komadina spreman, uz određene uvjete, rušiti predsjednika stranke. Davor Bernardić ostao je, dakle, sam.
Davor Bernardić definitivno je ostao sam
Njega još podržavaju valjda jedino osobni prijatelji i skupina žešćih SDP-ovih birokrata, poput onih sirotih nesretnika, koji su nedavno potvrdili odluku o suspenziji Hajdaša i drugova, i kojima će zbog toga biti neugodno u idućih deset godina, pa će tvrditi da su morali, da zapravo nisu htjeli te da nisu imali izbora.
Davor Bernardić definitivno je ostao sam. A kad je predsjednik stranke sam, on postaje prepreka njenom funkcioniranju. Dakle, ovdje više nije riječ samo o lošem rejtingu SDP-a, nego o činjenici da je stranka postala potpuno disfunkcionalna, otprilike kao bosanskohercegovačka država. Jedini koristan potez, koji Davor Bernardić još može učiniti za SDP, kako bi prekinuo takvo stanje stvari, jest da se odmah povuče.
Komadina je instalirao Bernardića
Tako bi i Komadinin navodni uvjet za promjene u stranci postao bespredmetan. Novi list, naime, tvrdi da Zlatko Komadina, kao prvi potpredsjednik SDP-a, želi voditi stranku u idućih godinu dana, do redovite izborne konvencije. Statutarno gledajući, takva je opcija moguća, pa Komadina od Bernardićevih rušitelja traži potporu za svoj jednogodišnji mandat, da bi zauzvrat pomogao u uklanjanju sadašnjeg šefa stranke.
Ako je Novi list u pravu, ne samo da se radi o tipičnoj kunktatorsko-ucjenjivačkoj politici, kojoj su dijelovi vrha SDP-a doduše uvijek bili skloni, nego i o izostanku bilo kakve suštinske promjene u stranci. Zlatko Komadina bio je jedan od ljudi koji su instalirali Bernardića, on ga je sve donedavno branio, i on zaista nije zapamćen ni po jednoj modernističkoj političkoj inicijativi u zadnjih pet ili šest godina.
Naposljetku, njegovo zazivanje zakona za spašavanje brodogradilišta, po uzoru na Lex Agrokor, najgori je lokalni populizam, naprosto zato što je veći dio Agrokorovih firmi visokoprofitabilan, dok su i Uljanik i 3. maj već dugo godina teški gubitaši.
Potrebna je unutarnja revitalizacija stranke
Zlatko Komadina, dakle, ne bio puno bolje rješenje za SDP od Davora Bernardića. Međutim, ovdje se ionako ne radi toliko o imenima, koliko o pokretanjima zdravih političkih procesa, koji bi mogli pokušati oživjeti stranku. SDP je danas u najgorem stanju od 1992. godine, kada je katastrofalno prošao na parlamentarnim izborima, i kada su neki lijevi intelektualci predlagali ukidanje stranke.
SDP se može oživjeti jedino čistim, formalnim i vrlo natjecateljskim izbornim procesom, koji bi omogućio vertikalnu pokretljivost unutar stranke, koji bi motivirao što više stranačkih aktivista da sudjeluju u političkim procesima, možda mobilizirao mlade ljude, koji su odustali od SDP-a, i koji bi, na kraju, pokazao u kojem smjeru ta stranka zapravo želi ići.
Odlazak Davora Bernardića i novi izbori za stranačkog predsjednika ne bi se, dakle, trebali svesti samo na face lifting, nego bi se morali pretvoriti u duboku unutarnju revitalizaciju SDP-a. Tek poslije procesa unutarnje revitalizacije, vidjet ćemo što SDP može ponuditi današnjoj Hrvatskoj, i može li postati nešto više od sve užeg okvira za glasove onih Hrvata, koji ne prihvaćaju HDZ-ovu političko vrijednosnu paradigmu.