Najprije malo činjenica. KBC Split nije samo jedina bolnica u drugom gradu u zemlji, nego i bolnica kojoj gravitiraju svi srednjodalmatinski otoci (Brač, Šolta, Hvar, Vis), a vrlo često i južnodalmatinski, Korčula i Lastovo. Osim toga, gravitira joj i kompletno zaleđe srednje Dalmacije koje je prilično veliko, kao i najveći dio Hrvata iz BiH, koji žive neposredno uz granicu.
Drugim riječima, radi se o bolnici koja je definitivno preopterećena, što posebno dolazi do izražaja u ljetnim mjesecima, kada dolazi do mnogo hitnih intervencija koje se logično događaju u turističkoj sezoni. Ne prođe praktično nijedan dan, a da gliser Hitne pomoći sa Hvara ili onaj desetljećima stari vojni helikopter iz Divulja ne prebaci nekoga sa otoka u splitski KBC.
Što bi učinila ozbiljna država?
Činjenice nam dalje govore da je prošlog ljeta od problema sa srcem preminuo mladi britanski turist u centru grada Visa, jer mu nije imao tko pomoći. Nije imao tko, jer osim donekle na Korčuli, ne postoji ozbiljan Dom zdravlja na spomenutim velikim i turistima prepunim srednjodalmatinskim otocima.
Iako je pitanje retoričko, upitajmo se što bi ozbiljna država, imajući u vidu u ove činjenice napravila? Kapacitirala bi ljudstvom i tehnikom splitski KBC, kupila nekoliko helikoptera Hitne pomoći te logistički i liječnicima, barem u sezoni osigurala minimalnu zdravstvenu zaštitu na većim otocima. Što Republika Hrvatska radi po ovim pitanjima?
Pa, manje-više ništa. Jednako kao što već godinama uopće ne radi ništa po pitanju rasterećivanja uvjerljivo najprometnije i turistički najvitalnije prometnice između Trogira i Omiša. Da paradoks bude veći, sve se to događa u županiji pa i regiji, u kojoj HDZ redovno dobija izbore i iz koje dolazi značajan broj visokih dužnosnika te stranke, pa i aktualni ministar zdravstva. Uz to, sve se to događa u zemlji kojoj redovno funkcioniranje umnogome zavisi o uspješnosti turističke sezone.
Deset milijuna kuna zanemariv je trošak
Povod ovom tekstu je činjenica da su svi saborski zastupnici HDZ-a, točnije njih jedanaest koliko ih je bilo u Saboru u trenutku glasanja, odbili amandman na proračun podnesen od strane Mira Bulja, kojim je predlagao da se iznos za kapitalna ulaganja u splitsku bolnicu u idućoj godini poveća s četiri na četrnaest milijuna kuna. On sam tvrdi da je čak predlagao dalmatinskim hadezeovcima da sami predlože taj amandman, međutim oni su ga odbili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Deset milijuna kuna je realno za državni proračun apsolutno zanemariv trošak. Isto tako, Hrvatska jest regionalna i razvedena zemlja, zbog čega je i poželjno i nužno da država ulaže u javne službe i infrastrukturu u svim dijelovima zemlje. Međutim, kad se stekne realan uvid u značaj splitskog KBC-a i brojne nedostatke zdravstvene službe u Dalmaciji, pa se to stavi u kontekst ulaganja u novu pulsku bolnicu, u iznosu od 650 milijuna kuna, kao i riječku u iznosu od blizu dvije milijarde kuna, ali i u kontekst činjenice da je godišnje izdvajanje za splitski KBC neusporedivo manje od proračuna zagrebačkih bolnica, doista je nejasno gdje je problem? Posebno u slučaju ljudi koji su kao saborski zastupnici izabrani da predstavljaju regiju koja ih je izabrala.
Sve druge teme, od sukoba ideja, preko vizije budućnosti društva u kulturnom i intelektualnom smislu jesu važne, ali one dolaze tek nakon što država ispuni svoju osnovnu funkciju, a to je omogućavanje brže i dostupne zdravstvene zaštite svim svojim građanima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbilja, kako je moguće da su i svi dalmatinski hadezeovci odbili podržati nužna ulaganja u splitsku bolnicu
Što nam govore činjenice o preopterećenoj splitskoj bolnici
Iako je pitanje retoričko, upitajmo se što bi ozbiljna država napravila u ovom slučaju? Kapacitirala bi ljudstvom i tehnikom splitski KBC, kupila nekoliko helikoptera Hitne pomoći te logistički i liječnicima, barem u sezoni osigurala minimalnu zdravstvenu zaštitu na većim otocima. Što Republika Hrvatska radi po ovim pitanjima? Pa, manje-više ništa
Najprije malo činjenica. KBC Split nije samo jedina bolnica u drugom gradu u zemlji, nego i bolnica kojoj gravitiraju svi srednjodalmatinski otoci (Brač, Šolta, Hvar, Vis), a vrlo često i južnodalmatinski, Korčula i Lastovo. Osim toga, gravitira joj i kompletno zaleđe srednje Dalmacije koje je prilično veliko, kao i najveći dio Hrvata iz BiH, koji žive neposredno uz granicu.
Drugim riječima, radi se o bolnici koja je definitivno preopterećena, što posebno dolazi do izražaja u ljetnim mjesecima, kada dolazi do mnogo hitnih intervencija koje se logično događaju u turističkoj sezoni. Ne prođe praktično nijedan dan, a da gliser Hitne pomoći sa Hvara ili onaj desetljećima stari vojni helikopter iz Divulja ne prebaci nekoga sa otoka u splitski KBC.
Što bi učinila ozbiljna država?
Činjenice nam dalje govore da je prošlog ljeta od problema sa srcem preminuo mladi britanski turist u centru grada Visa, jer mu nije imao tko pomoći. Nije imao tko, jer osim donekle na Korčuli, ne postoji ozbiljan Dom zdravlja na spomenutim velikim i turistima prepunim srednjodalmatinskim otocima.
Iako je pitanje retoričko, upitajmo se što bi ozbiljna država, imajući u vidu u ove činjenice napravila? Kapacitirala bi ljudstvom i tehnikom splitski KBC, kupila nekoliko helikoptera Hitne pomoći te logistički i liječnicima, barem u sezoni osigurala minimalnu zdravstvenu zaštitu na većim otocima. Što Republika Hrvatska radi po ovim pitanjima?
Pa, manje-više ništa. Jednako kao što već godinama uopće ne radi ništa po pitanju rasterećivanja uvjerljivo najprometnije i turistički najvitalnije prometnice između Trogira i Omiša. Da paradoks bude veći, sve se to događa u županiji pa i regiji, u kojoj HDZ redovno dobija izbore i iz koje dolazi značajan broj visokih dužnosnika te stranke, pa i aktualni ministar zdravstva. Uz to, sve se to događa u zemlji kojoj redovno funkcioniranje umnogome zavisi o uspješnosti turističke sezone.
Deset milijuna kuna zanemariv je trošak
Povod ovom tekstu je činjenica da su svi saborski zastupnici HDZ-a, točnije njih jedanaest koliko ih je bilo u Saboru u trenutku glasanja, odbili amandman na proračun podnesen od strane Mira Bulja, kojim je predlagao da se iznos za kapitalna ulaganja u splitsku bolnicu u idućoj godini poveća s četiri na četrnaest milijuna kuna. On sam tvrdi da je čak predlagao dalmatinskim hadezeovcima da sami predlože taj amandman, međutim oni su ga odbili.
Deset milijuna kuna je realno za državni proračun apsolutno zanemariv trošak. Isto tako, Hrvatska jest regionalna i razvedena zemlja, zbog čega je i poželjno i nužno da država ulaže u javne službe i infrastrukturu u svim dijelovima zemlje. Međutim, kad se stekne realan uvid u značaj splitskog KBC-a i brojne nedostatke zdravstvene službe u Dalmaciji, pa se to stavi u kontekst ulaganja u novu pulsku bolnicu, u iznosu od 650 milijuna kuna, kao i riječku u iznosu od blizu dvije milijarde kuna, ali i u kontekst činjenice da je godišnje izdvajanje za splitski KBC neusporedivo manje od proračuna zagrebačkih bolnica, doista je nejasno gdje je problem? Posebno u slučaju ljudi koji su kao saborski zastupnici izabrani da predstavljaju regiju koja ih je izabrala.
Sve druge teme, od sukoba ideja, preko vizije budućnosti društva u kulturnom i intelektualnom smislu jesu važne, ali one dolaze tek nakon što država ispuni svoju osnovnu funkciju, a to je omogućavanje brže i dostupne zdravstvene zaštite svim svojim građanima.