Holiga: Od pet Čačićevih izgovora za remi protiv Turaka nijedan baš ne drži vodu
Hrvatska nije uzela dva boda iako je bila apsolutni favorit i na domaćem terenu
Pobjednik uvijek ima plan, a gubitnik uvijek ima izgovor – ili pet njih. Izdvojili smo sve što je, po mišljenju hrvatskog izbornika Ante Čačića, kumovalo rezultatu sinoćnje kvalifikacijske utakmice protiv Turske i pokušali vidjeti koliko ti izgovori drže vodu…
1. “Bilo je rupa, ali to je posljedica ove avetske atmosfere. Da smo imali huk s tribina, bilo bi sasvim drugačije“
Zar stvarno? Na Euru smo, pak, slušali priče da je atmosfera na tribinama bila dekoncentrirajući faktor za Vatrene, koji se nisu mogli potpuno fokusirati na zbivanja na terenu iz straha od incidenata. Sigurno je to bilo istina barem u Saint-Etienneu i hrvatska igra vidno je pala nakon prekida tog susreta.
Tada su mnogi pomislili da bi za predstojeće utakmice mogla vrijediti ona „no fans, no problems“, jer ovo je – nakon Italije i Bugarske – bila već treća domaća kvalifikacijska utakmica zaredom koju Hrvatska igra pred praznim tribinama. Ako kažemo da su se igrači dosad već na to mogli i priviknuti, to nije zlonamjerna, nego sasvim logična primjedba. Uostalom, prazan stadion sigurno je utjecao i na gostujuće igrače, mnogi od kojih su navikli igrati i u znatno luđoj atmosferi turskih stadiona nego Vatreni. Pošteno govoreći, nedostatak „huka s tribina“ za njih je možda bio i veći remetilački faktor.
2. „Dobar dio igrača nije još na razini na kojoj treba biti, jer je tek početak sezone, nisu uhvatili formu u kakvoj će biti kada se to zahukta“
Turska liga, u kojoj igra osam od 11 gostujućih igrača koji su na Maksimiru počeli utakmicu, tek je počela i odigrana su svega dva kola. Jednako kao i u talijanskoj i španjolskoj ligi, iz kojih dolazi većina našeg ljudstva; ruska (Ćorluka) i ukrajinska (Vida) iza sebe već imaju pet, odnosno šest kola, dok su Lovre Kalinić i Marko Pjaca u natjecateljskom pogonu još od sredine srpnja. Calhanoglu i Mor igraju u Bundesligi, gdje je dosad odigrano samo jedno kolo.
Od naših, Vrsaljko i Strinić nisu odigrali još nijednu službenu utakmicu ove sezone; od Turaka, isto je s Azizom i Ayhanom (potonji je član njemačkog drugoligaša Fortune Düsseldorf). Naših početnih 11 ukupno su imali 33 službena nastupa za svoje klubove, a turski starteri ukupno 27. O čemu pričamo?
3. „Žalimo za neiskorištenim prilikama, imali smo tri prečke u prvom poluvremenu. Ipak, nogomet je ponekad okrutan“
Vađenje na ‘Božicu Fortunu’ standardna je nogometna žalopojka među luzerima i mediokritetima. A kad ih ona pomazi, gotovo nikad nećete čuti da se pobijedilo zbog sreće, nego ti isti onda uvijek preuzimaju zasluge za pobjedu. Istina, Hrvatska je sinoć zaista promašila nekoliko mrtvih šansi, ali u toj rečenici ključan je upravo glagol – promašiti. Je li u pitanju samo sreća ako protiv znatno slabijeg suparnika može zabiti jedino iz penala, nastalog nakon glupog i posve nepotrebnog prekršaja na Modriću?
4. „Sudac je pogriješio. Primili smo pogodak iz nepostojećeg faula. Nije bilo namjere, tako je vidio“
OK, barem nije u pitanju nikakva zavjera protiv Hrvatske, nego tek slabovidnost suca. Ako se video tehnologija ikad zaista uvede u nogomet, nema nikakve sumnje da će hrvatske momčadi od toga profitirati… Do tada, sudačke pogreške ostat će, kao i dosad, dio nogometa.
5. „Ono što se pisalo o njemu, da je mađioničar i ne znam što, sigurno je ostavilo traga na njemu“
Izjava se odnosi na Marka Pjacu, koji je sinoć odigrao dosta dobro, ali je promašio par velikih prilika. Trebalo bi apelirati na domaće novinare da se suzdrže od pretjeranih pohvala hrvatskim nogometašima, jer ih time dekoncentriraju i negativno utječu na njihovu izvedbu na terenu. Ne valja kad kritiziraju, ne valja kad hvale, ne valja kad se „prešetavaju“ ispred hotela ili postavljaju previše pitanja. Možda bi najbolje bilo i bez njih, kao bez publike?
Poslije svih izgovora ostaje, međutim, činjenica da je Hrvatska započela kvalifikacije za SP gubitkom dva boda na domaćem terenu od suparnika protiv kojeg je bila apsolutni favorit. Dva boda koja bi se mogli pokazati jako skupima. Ako već neće pred javnosti, izbornik bi se – za vlastito dobro – barem nasamo ili s najbližim suradnicima trebao upitati koji su stvarni razlozi za to.