Analiza: U sukobu ideologija, ulazak Bayernovih bekova u sredinu donio je dominaciju. Malo prekasno

Telegramov Mihovil Topić analiza polufinalni dvoboj Atletica i Bayerna

Atletico Madrid's French forward Antoine Griezmann (L) follows Bayern Munich's defender Philipp Lahm during the UEFA Champions League semifinal first leg football match Club Atletico de Madrid vs Bayern Munich at the Vicente Calderon stadium in Madrid on April 27, 2016. / AFP PHOTO / GERARD JULIEN
FOTO: AFP

U najavi utakmice Atletico-Bayern kolega Holiga posegnuo je za narativom koji je pomalo iskarikiran, ali nimalo pretjeran. Na Vincente Calderonu sinoć su se sukobila dva načina nogometnog promišljanja, najbolji defenzivni trener današnjice i trener koji najviše teži izgradnji napada. Trener koji najradije igra bez lopte i trener koji bez lopte niti zna niti želi.

Neovisno o osobnim navijačkim preferencama očekivati lošu utakmicu bilo je promašeno. Uostalom, tu normu smo valjda ispucali s prvim susretom Cityja i Reala. Isto tako, bilo je promašeno očekivati festival nogometa s golijadom i natrčavanjima iz jedne šanse u drugu. Zapravo, dobili smo točno što smo mogli očekivati, šahovsku partiju dva istinska velemajstora, u borbi za kontrolu zbivanja na terenu. Obojica teže savršenoj kontroli na svoj način, jedan kontrolira loptu, drugi prostor.

Dašak individualne genijalnosti

Ovaj s loptom za golove treba prostor, a ovaj s prostorom, barem u minimalnoj količini, treba loptu. Problem nastaje što su u implementaciji svojeg načina najbolji na svijetu, sistematični, pripremljeni, pametni i moćni. Jer su obojica tako dobri, upravo se mogla očekivati ovakva utakmica, u kojoj će Bayern imati premoć na lopti, ali teško će stvarati šanse, dok će se Atletico braniti, ali teško će dolaziti do situacija za čistu kontru.

Utakmica u kojoj će golove na semafor postaviti isključivo dašak individualne genijalnosti, samo zato jer je ona neukrotiva čak i za ovu dvojicu. Obojica trenera su sve napravila da ponište onog drugog, sigurni u ispravnost svog plana i uvjereni u snagu svoje nogometne filozofije. I obojica su bila u pravu. I obojica su bila na razini koju smo očekivali. I obojica su nam pružila dobru utakmicu, baš kakvu smo očekivali.

Tradicionalni visoki presing Atletica

Atletico Madrid je u utakmicu krenuo ništa drukčije nego inače. To je ono kako možete prepoznati vrhunsku ekipu, točno znate što će napraviti, ali ne možete tu previše. Po poučku iz četvrtfinala s Barcelonom, Colchonerosi su krenuli agresivno – visoki zonski presing u cilju razbijanja ritma protivniku. atleti pressing

Klasičnih 4-4-2, formacija u kojoj valjda izlaze i na zajednički ručak, u kojoj međutim postoji jasna orijentacija na protivnika. Prva linija, dakle napadači, inicira presing, dok vezna linija prati. Sve opcije za mirno dodavanje su blokirane te Javi Martinezu ostaje samo opcija duge lopte. Ovako Bayern ne može doći do stabilnosti u posjedu, nema šanse da pronađu odgovarajući ritam i frekvenciju igre kojom mogu doći u završnicu.

Međutim, važno je napomenuti kako Atletico ne trči bezveze i na svaku loptu i na svaki napad. Presing se aktivira kad ga nešto izazove, kad procijene kako mogu doći do lopte. Okidači presinga su obično zamke, dakle situacije kada protivnik loptom dođe u zonu gdje možeš izvršiti pritisak, a nema geometriju ekipe da se može izvući iz problema, ali i situacije kada se dogodi dodavanje koje nije “pravo” (netočno ili izvan ritma igre).

Bayernov odgovor i plan B

Onda kad igrači Atletica ocijene da ne mogu doći do lopte, povlače se u zonu, sprječavaju napredak u sljedeću fazu napada, ali nisu toliko agresivni. Dapače, tada izgledaju gotovo nezainteresirano i spremni su protivniku dopustiti da se dodaje u zadnjoj liniji cijelu utakmicu.

Kako je Atletico s usko postavljanim krilima možda i najopasnija momčad kada oduzme loptu u sredini (a sigurno će je oduzeti, kad-tad), Pep Guardiola i Bayern su namjerno izbjegavali igrati kroz središnju zonu terena, gurajući naglasak napada na krilo. Tako je lakše spriječiti tranziciju Atletica po izgubljenoj lopti, ali i služi tome da se onemogući veznu četvorku da stoji usko.

Međutim, da bi se došlo na krilo, potrebno je barem u prvoj fazi krenuti iz sredine. Kako su Vidal i Thiago stajali šire zbog fokusa na igru preko bočnih pozicija, teret organizacije početnih faza napada pao je na Xabija Alonsa. Međutim, Torres je veći dio utakmice bio vjerna sjenka Basku, te ga je potpuno isključio iz igre, tjerajući Guardiolu na prilagodbu situaciji i plan B.lahm pomoćni play

S pozicije desnog beka Lahm je ulazio u sredinu i kao središnji veznjak služio za distribuciju lopti iz zadnje linije prema krilima. Narušavalo je to strukturu Atletica, jer krilo s lijeve strane nije moglo pratiti Lahma da ne otvori 1 na 1 situaciju za Comana protiv beka.

Bayern je tu ostvarivao prednost, a Simeone se strateški odlučio dopustiti taj višak u toj fazi, čuvajući strukturu zonske obrane i koncentrirajući se na zatvaranje opasnosti i mogućih viškova u završnim fazama napada, tako da, iako je ovim uspostavio potrebnu kontrolu, Bayern nije na račun ove prilagodbe stvarao čiste šanse.

Promjena momentuma nakon pada Atletica

Čak ni postignuti gol nije promijenio previše ustaljenu ravnotežu. Atletico je varirao visoki presing kad bi prepoznao šansu za oduzimanjem lopte sa zonskom obranom, dok je Bayern tražio šansu na krilnim pozicijama, prema kojima je gurao veznjake Vidala i Thiaga, da daju podršku.

Mirno kontrolirajući ritam s Lahmom kao pomoćnim playmakerom tražili su šansu. Momentum se promijenio i prešao osjetnije na stranu Bavaraca kad je Atletico fizički pao i iz aktivne zone visoko u terenu prešao u pasivniju obrambenu formu.atleti duboko

I dalje Atletico zadržava svoju 4-4-2 formu s orijentacijom na stranu s loptom i prostor, za razliku od početka utakmice u ovim slučajevima to jako podsjeća na bunker. Zadnja linija je na vlastitih 16 metara, a razmak između vezne i obrambene linije je svega nekoliko metara. U ovom slučaju nema kvalitetnog pritiska na loptu i ostaje samo bočno kretanje i zatvaranje koridora.

Uključivanje dodatnih igrača

Međutim, Bayern je u dobroj poziciji jer stoperi štite leđa, a oni operiraju u mnogo opasnijim zonama nego u prvih sat vremena. Podsjeća na slučaj s Juventusom, kada su na ovaj način i iz ove pozicije okrenuli utakmicu i prošli u četvrtfinale.

Uzmimo za primjer istu sliku, ali ovaj put se koncentrirajmo na igrače Bayerna.bekovi unutra

Na početku utakmice, dok je Atletico svoju zonu igrao na centru, Bayern nije imao luksuz priključiti svoje bekove visoko napadu. Ovdje vidimo situaciju koja je česta u radu Pepa Guardiole u Njemačkoj. Ostavlja krilne igrače široko da imaju izolacijsku situaciju 1 na 1, a bekovi ulaze unutra, okupirajući veznjake. Napokon tako Bayern ima igrače u središnjoj zoni, što nije bio slučaj veći dio utakmice, a uz to ima i čistu situaciju što se tiče kontrole posjeda.

Ozbiljan uzorak i opasnost za Simeonea

S Atleticom ovako duboko, Bayern može kontrolirati loptu s dva vezna igrača, dok dva stopera pružaju dovoljnu zaštitu u slučaju kontre. Müller i Lewandowski opterećuju zadnju liniju, dok s bekovima i krilima u aktivnoj igri se može tražiti prostor kroz kombinatoriku. Ono zabrinjavajuće za Atletico je da se to sve događa na maksimalno 35 metara od njihova gola, a nisu u situaciji da rade zamke, jednostavno je previše gostujućih igrača i uvijek će postojati sigurna pas opcija, pa makar resetirali napad preko stopera.

U 15-ak minuta s ovakvim rasporedom snaga Bayern je stvorio šansi više nego u ostatku utakmice i u ovoj dionici je izgledao kao ozbiljan problem za Simeonea. Jednako tako kao što je izgledala i Barcelona u završnici utakmice četvrtfinala i možemo već pričati o ozbiljnom uzorku na koji će Cholo morati obratiti pozornost uoči uzvrata.

Sve u svemu, iako nije bilo golova gledali smo odličnu utakmicu. Odlučujuću razliku na rezultatskom planu je napravio Saul messijevskim prodorom, zbilja sjajnim individualnim potezom. Bogovi sreće su odlučili da nam okvir gola oduzme još dva zaista sjajna pogotka, tako da možemo biti zadovoljni prikazanim na Calderonu.

Korištenje središnje zone u uzvratu

Dva zbilja vrhunska trenera, sasvim različitih prioriteta i stilova pokazali su mnogo. Naravno, kod takvih velemajstora razlike su male, zaista mikroskopske. Posebno u slučaju kad su jedan drugome ovoliki “mismatch” igra se za svaki centimetar prostora, koliko god to zvučalo kao vlaovićevska fraza. Razlike u stilovima su goleme, ali su zato prilike minijaturne i jako teško se dolazi do njih, pogotovo na ovoj razini.

U München Simeone i Atletico nose pozitivan rezultat i nema nikakvog razloga da oni mijenjaju bilo što u svom pristupu. Jasno, trebat će se isto pozabaviti s problemom pada zadnjih 20 minuta, ali u ovoj partiji šaha Cholo drži figuru ili dvije viška. Zabije li slučajno prvi gol u utorak, u poziciji je da protivnika stavi pred mat.

S druge strane, Pep će morati napraviti neke preinake, u globalu, morat će preuzeti više rizika. U ovom slučaju, više rizika znači i manje kontrole, a manjak kontrole protiv Atletica može biti poguban. Ipak, Bayern neće biti u poziciji da čeka zadnjih 20 minuta i fizički pad Atletica koji će uvjetovati povlačenje i potpuno prepuštanje inicijative. Mora više koristiti središnju zonu terena, ne smije bježati toliko rano na krilo.

Müllerovo kretanje i očekivani trokut

Čak i ako bude stvarao višak na krilu često nedostaje jedan čovjek da potpuno uruši strukturu Atletica. Na Allianz Areni možemo očekivati Müllera od početka. Tko će ispasti teško je pogoditi, ali Müllerovo kretanje može biti odlučujuće za stvaranje viška u trokutu s bekom, krilom i uz ispomoć veznog igrača koji će napadati međuprostore između linija Atletica. Zaista još ništa nije gotovo, ovo je bilo samo otvaranje vrhunske partije.

Obojica trenera su sve napravila da ponište onog drugog, sigurni u ispravnost svog plana i uvjereni u snagu svoje nogometne filozofije. I obojica su bila u pravu. I obojica su bila na razini koju smo očekivali. Budite uvjereni, bit će i u utorak.