Holiga: Kako je Bosman prije 20 godina promijenio nogomet više od Pelea, Cruyffa ili Maradone

U njegovo vrijeme nogometaš nije mogao naprosto otići iz kluba kad mu istekne ugovor, niti odbiti potpisati novi. Nije mogao pregovarati s drugim poslodavcem ako ga klub nije puštao, čak ni po isteku ugovora.

Sve je počelo 1990. u Liegeu

“Moj klub me držao kao zarobljenika“, objasnio je 51-godišnji Bosman u nedavnom intervjuu za The Guardian ono što se počelo događati 1990, kad je bio igrač belgijskog Liegea.

“Ponudili su mi novi ugovor na četiri puta manju plaću od prethodne, a da bi me prodali u Dunkirk su zahtijevali četiri puta više novca nego što su za mene platili. Drugim riječima, bio sam četiri puta bolji u slučaju da želim napustiti klub, a četiri puta lošiji ako želim ostati.“

Nakon presude ukinuta brojna ograničenja

Ali Bosman to nije prihvaćao i žalio se. Tužio je klub, matični Belgijski nogometni savez i UEFA-u. U procesu koji je trajao preko pet godina, za vrijeme kojega nije smio profesionalno igrati nogomet, dogurao je do Europskog suda pravde u Luksemburgu i 15. prosinca 1995. dobio spor.

Pojednostavljeno govoreći, presuda je dala slobodne ruke igračima da po isteku ugovora prijeđu iz jednog kluba u drugi bez odštete, što je definitivno premjestilo težište moći s klubova na nogometaše, odnosno njihove agente. Također su ukinuta i sva ograničenja broja stranih državljana u klubovima unutar Europske unije.

Sada igrači mogu ucjenjivati klubove

Posljedice su bile ogromne i dalekosežne. Među prvima je ta pravila iskoristio Edgar Davids i otišao iz Ajaxa u Juventus, započevši proces komadanja i raspadanja jedne od najjačih momčadi u novijoj nogometnoj povijesti. Više ništa nije bilo isto.

Sada igrači mogu ucjenjivati klubove, prijeteći da će otići bez odštete kad im ugovor istekne ako ne dobiju povišicu ili ako ih se ne proda kad oni to žele. Uz ukidanje kvoti za strance, to je rezultiralo daleko većom mobilnošću radne snage i u posljednjih 20 godina se broj transfera u europskom nogometu više nego utrostručio.

Gomilanje igrača u rosterima klubova

No, premda su igrači sada slobodni nakon što im istekne ugovor, istovremeno je sveukupna vrijednost plaćenih odšteta pri transferima porasla dvanaest puta, kao posljedica ulaska krupnog kapitala i televizijskih milijuna u nogomet.

Nema više tog Ajaxa (ili Dinama) ovog svijeta koji može dulje vrijeme zadržati igrača protiv njegove volje. Sve je to dovelo do gomilanja najboljih igrača na rosterima najbogatijih klubova, dok su oni manje bogati osuđeni na prodaju nedorađenih talenata te skupljanje mrvica i otpadaka s trpeze europske elite.

Napravio majice i prodao – jednu

Jean-Marc je dobio odštetu u visini skoro milijun eura, ali sve je spiskao na provode i skupe stvari, potvrđujući svaki stereotip o ‘glupim fudbalerima’ u tom procesu. U međuvremenu nije baš revno plaćao porez, pa je bio prisiljen prodati kuću i svoj Porsche.

Posljednji novac uložio je u spasonosnu ideju: liniju cool majica sa svojim imenom, nadajući se da će ih iz solidarnosti kupovati slavni nogometaši kojima je omogućio slobodu kretanja i basnoslovne zarade. Prodao je – jednu majicu. Navodno ju je je kupio sin njegova odvjetnika.

Osuđen zbog obiteljskog nasilja

Ogrezao je u alkoholizam i depresiju, prije dvije godine čak bio osuđen na godinu dana zatvora (kasnije ublaženo u društveno-korisni rad) zbog obiteljskog nasilja. Razlog? Kćer tadašnje partnerice odbila mu je natočiti „još jednu čašicu“. Lani se zaposlio u prodavaonici sportske opreme, ali ni to – kao ni povremeni honorarni poslići za FIFPro, globalni sindikat nogometaša – nije dugo trajalo.

Sada je opet na dnu, primajući pomoć u iznosu koji je do 60 puta manji od onoga što neki današnji igrači ubiru dnevno samo od ugovora. Svejedno kaže da je ponosan na svoju ulogu u povijesti.
“Ljudi će još godinama pričati o Bosmanovom pravilu“, rekao je Guardianu. „Možda i 20 ili 30 godina nakon što mene više ne bude. Možda će se sjetiti da mi barem trebaju zahvaliti, ništa više od toga.“