Holiga: Kako je Kek razbio Hajduk i zašto se ne treba zanositi time

Hajduk zakaže, kao dišpet Torcidi

Prije utakmice, postojali su jasni znakovi koji su upućivali na realnu mogućnost takvog raspleta; pitanje je samo tko ih je među hajdučkim pukom želio vidjeti.

To što Hajduk još nijednom nije dobio Kekovu Rijeku – ni u jeku najžešće ‘Uno di noi’ Tudorove histerije, a ni u prvom ogledu ove sezone, kad je lavovski dio utakmice imao igrača više – nije nekakav statistički kuriozitet, nego uzorak koji na nešto ukazuje. Drugo, već smo mogli naučiti da Hajduk u pravilu „usere“ (stručni termin Gorana Milovića) svaku stvarno veliku utakmicu, pogotovo na Poljudu. “Kad god je neka velika fešta u gradu,“ primijetio je poslije kapetan i novopečeni reprezentativac – rođendani, imendani, godišnjice, ustanci, krstitke – Hajduk će zakazati, baš kao za dišpet Torcidi.

Problemi Rijeke početkom sezone

I treće, a tu se već dotičemo konkretne pripreme za utakmicu, taktičke postavke kojima u posljednje vrijeme barata Matjaž Kek nikako nisu išle na ruku onome što Damir Burić pokušava s Hajdukom. Moglo se naslutiti da će to biti utakmica za Splićane posve drugačija od ostalih u ligi.

Početkom sezone, za Keka netipični problemi u defenzivnoj tranziciji te nespremnost ili slaba forma Moisesa i Sharbinija potaknuli su rađanje ‘betonskog’ veznog reda koji, već prema raspoloživosti, čini trio odabran iz kvarteta Maleš-Radošević-Bradarić-Močinić.

Manjak kreativnosti nadoknađuje se trkom

Kad ti vrlo čvrsti momci igraju zajedno, djeluju kao armatura kroz koju se ne prolazi, a manjak kreativnosti u sredini Rijeka nadoknađuje trkom i tehničkim vještinama krilnih igrača. Jednom kad su i novi bočni braniči došli na zadovoljavajuću razinu da im mogu pouzdano čuvati leđa, Rijeci je postalo jako teško zabiti.

I dok takav pristup može biti vrlo problematičan protiv momčadi koje Rijeka mora napasti (rezultati u rujnu: Istra 1-0, Inter 0-0, Slaven 0-0), jer ne ostavljaju puno prostora za kontre, pa se u fazi izgradnje napada često događa tzv. „broken team“, s prednjim trojcem odsječenim od ostatka i „igri bez igre“, puno je primjereniji kad je s druge strane proaktivnija momčad, ona koja želi inicijativu i posjed lopte.

Protiv Dinama Kek je odustao od ‘armature’

Slovenski stručnjak izrazito je reaktivan trener koji igru postavlja prvenstveno prema suparniku, usto tražeći njegovu slabu točku i forsirajući igru preko nje. Prošli vikend odustao je od ‘armature’, jer to je bilo logično i oportuno: budući da Dinamo nije imao nijednog iz trokuta Sigali-Pinto-Ademi, u taj je dio terena postavio Moisesa i Sharbinija (Balaj je bio ozlijeđen, pa je Bezjak morao u špicu), računajući da će tu ubosti ‘ranjeni’ Dinamo. Nije to bilo sjajno, ali Taravel se svojom glupošću, odnosno isključenjem, pobrinuo da Rijeka ipak pobijedi.

Hajduk je, međutim, bio idealan za povratak na prethodni sustav: momčad koja želi dominirati i nadigravati se, a nema puno individualne kvalitete. Zbog izostanka vječno ozlijeđenog Franka Ohandze, Burićevi momci igraju efektivno s šestoricom u veznom redu, a usto im i bočni braniči odlaze vrlo visoko i momčad s velikim brojem igrača stiže u završnicu. Kek je želio neutralizirati, ‘ubiti’ sredinu terena i uzvratiti preko bokova.

Trojica Pacmana

U tome je i uspio ogromnom silinom i agresijom svoje ‘betonske’ veze, trojicom Pacmana koji su kreaciju pretvarali u ništavilo, a posjed u jalovo pimplanje i nisu dopuštali hajdukovcima da prodišu ili naprave korak-dva prilikom primanja lopte.

Ali to samo po sebi ne bi bilo dovoljno: također je detektirao i Hajdukove probleme prilikom iznošenja lopte iz obrane, uključujući Jeffersonovu nesigurnost u primanju i predaji te predaleko od stopera postavljene bekove.

Kekov prednji trojac Tomasov–Balaj–Bezjak iznimno je disciplinirano pokrivao i blokirao moguće pravce dodavanja, a ti visoko postavljeni bočni braniči činili su Hajduk jako ranjivim na kontre.

Mentalno pucanje domaćina

Od četiri udarca u okvir gola gostiju, tri su završila u mreži (zapravo četiri od pet, jer Rijeci je poništen potpuno regularan gol). Bilji, Milović i Kalinić bili su jako nesigurni, a povrh svega, domaći su mentalno pukli već nakon prvog primljenog gola pred punim Poljudom – tu su možda i najviše razočarali.

Glupost je Buriću zamjerati tobožnju previše ‘defenzivnu’ igru. On je izveo najbolji sastav koji mu je bio na raspolaganju, ali nije posegnuo ni za kakvim bitnim podešavanjem uloga prema suparniku: Hajdukov plan igre nije bio puno drugačiji od onoga kakav bi bio protiv nekakve Istre ili Osijeka. Možda je precijenio svoju momčad, a možda je nedovoljno proučio Rijeku – u svakom slučaju, ovo je njegov poraz, a Kekova velika taktička pobjeda.

Burićeve bebe ne bi smjele biti previše deprimirane

Ishod derbija potpuno je oduzeo momentum hajdučkoj euforiji i preselio je na sjeverni Jadran. Po tome kako će Hajduk reagirati nakon ove bolne šamarčine vidjet ćemo koliko su Burićeve bebe daleko od zrelosti – u svakom slučaju, ne bi ih to trebalo previše deprimirati, jer dugo je prvenstvo i u njemu su dosad pokazale i puno toga dobroga, konstantno barem pokušavajući igrati dobar nogomet.

A ni Riječani se ne bi trebali previše zanositi, jer jedna utakmica ne znači da su pronašli igru – iako im je ovo bila dosad najbolja u sezoni, u kojoj su nadvladali sve dosadašnje nedostatke, moraju biti svjesni da ne postoji taktička panaceja koja će im omogućiti da uvijek bude tako.

Prošlo je protiv Hajduka, možda neće protiv Splita

Ono što je upalilo protiv Hajduka, možda neće već protiv RNK Splita u idućem kolu.
Kako je to nakon poraza na Rujevici rekao Antonijo Ježina, vratar trećeplasirane momčadi lige koja, eto, također polaže neke nade u utrku za naslovom:

“Rijeka nudi agresivnost. OK, to je njihov način, ali bez igre nema ni trofeja.“