Podsjećamo vas na najpoznatije slučajeve dopinga u Hrvatskoj. Od neoprezne mame do smotanog džointa
Mnogi su negirali uzimanje nedopuštenih sredstava, a neki su uspjeli to i dokazati
Arijan Ademi, makedonski reprezentativac i nogometaš GNK Dinamo, najnoviji je sportaš iz Hrvatske (rođen u Šibeniku i bivši hrvatski reprezentativac u mlađim kategorijama), koji je kažnjen zbog korištenja dopinga. Ademi je bio pozitivan na doping testu nakon utakmice prvog kola Lige prvaka protiv Arsenala u Zagrebu i u petak 20. studenoga objavljena je četverogodišnja suspenzija.
U nešto više od mjesec dana on je već treći hrvatski sportaš osumnjičen i/ili kažnjen za korištenje nedopuštenih sredstava.
Dan nakon što je objavio da završava karijeru, Američka andidopinška agencija obavijestila je Mirka Filipovića i UFC da je privremeno suspendiran zbog mogućeg kršenja antidopinških propisa. Prema nalazu Hrvatske antidopinške agencije, najbolja hrvatska maratonka Lisa Christina Nemec bila je pozitivna na kontroli.
Sve je ovo razlog da se još jednom podsjetimo na najpoznatije slučajeve dopinga u hrvatskom sportu, od Ademija, Sandre Perković pa do Marina Čilića. U nastavku pročitajte članak pod naslovom ‘Hrvati i doping: Od neoprezne mame do smotanog džointa’, koji je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 24. listopada 2015..
Hrvati i doping
Dok su njegovi suigrači odbrojavali sate do početka dvoboja protiv Olympiacosa u Ligi prvaka, Dinamov dokapetan Arijan Ademi je imao druge brige na pameti. Nakon što je UEFA objavila da je bio pozitivan na doping-kontroli provedenoj nakon utakmice protiv Arsenala, Ademi je prošlog tjedna u Švicarskoj bio prisutan na otvaranju B-uzorka.
I B-uzorak je bio pozitivan, ali se još uvijek ne zna na koju je zabranjenu supstanciju 24-godišnjak bio pozitivan. U najgorem mu slučaju prijeti čak četiri godine suspenzije. A dok rođeni Šibenčanin koji nije dočekao pravu priliku u hrvatskoj reprezentaciji, pa je odlučio igrati za Makedoniju, čeka rezultate i eventualnu kaznu, mi smo se prisjetili još nekoliko slučajeva dopinga koji su posljednjih godina potresli naš sport.
Butina i Viduka odbili doping-kontrolu
Za početak treba podsjetiti da Ademijev slučaj nije jedini u kojem je Dinamo spominjan u kontekstu dopinga. U listopadu 1998. vratar Tomislav Butina i australski napadač hrvatskog porijekla Mark Viduka odbili su nakon derbija protiv Hajduka pristupiti doping-kontroli.
Baš kao i danas, Hrvatski nogometni savez je i tada bio ‘obojan’ u plavo, pa ni zagrebački klub ni njegovi igrači nikada nisu kažnjeni.
Neugodne vijesti za Sandru Perković u lipnju 2011.
Najviše pozornosti svakako su privukle “optužnice” ispisane protiv atletičarke Sandre Perković i tenisača Marina Čilića. Oboje su iz toga izašli jači, pa su tako prošle godine stajali jedno do drugoga na pozornici na kojoj su se dijelile nagrade najboljim hrvatskim sportašima.
Za Sandru se neugodne vijesti došle u lipnju 2011. godine. Tada je već bila europska prvakinja u bacanju diska i glavna favoritkinja za zlato na nadolazećem Svjetskom prvenstvu u Daeguu. No, rezultati doping-testova provedenih na mitinzima u Rimu i Šangaju pokazali su prisutnost nedopuštenog stimulansa metilheksanamina u njezinu tijelu i Zagrepčanki se u trenutku srušio sav svijet.
Energetsko piće skrivalo zabranjenu supstanciju
Pravdala se da je zabranjenu supstanciju unijela u tijelo ne znajući da je u energetskom piću koje je naručila iz Amerike. No, pravila su jasna, sportaši su odgovorni za sve što konzumiraju, dužni su provjeriti sastojke svih napitaka i lijekova, pa Sandra nije mogla izbjeći kaznu. No, budući da metilheksanamin nije sredstvo koje može pomoći u njezinoj disciplini, za našu je atletičarku to bila olakotna okolnost, pa je suspendirana samo na šest mjeseci.
Propustila je SP, ali u godinama koje su slijedile je osvojila olimpijsko, svjetsko i još dva europska zlata, pa je priča o dopingu danas praktički zaboravljena.
Čilić poslao majku u ljekarnu
Sličnu je pogrešku poput Sandre napravio i Marin Čilić. Kad se 2013. povukao usred Wimbledona zbog navodne ozljede, nitko nije sumnjao da se u pozadini skriva nešto drugo.
No, mjesec dana kasnije je objavljeno da je pao na doping-testu zbog uzimanja preparata u kojem je bio i zabranjeni niketamid. Čilić je tvrdio da je poslao majku u ljekarnu po glukozu, a ona mu je donijela preparat sličan onome koji je ranije koristio i koji je bio “čist”.
Sportski arbitražni sud smanjio kaznu
Mama, naravno, nije snosila posljedice, ali je sin suspendiran na devet mjeseci. Kaznu mu je naknadno Sportski arbitražni sud reducirao na četiri mjeseca, a nešto kasnije se pojavila priča da Međugorac uopće nije bio pozitivan na niketamid nego na njegov marker koji nije na popisu zabranjenih sredstava.
Kako god bilo, Marin je izgubio četiri mjeseca, ali satisfakciju je dočekao sljedeće godine osvajanjem US Opena.
Strahijin slučaj jedan od najneobičnijih
Najneobičniji je vjerojatno slučaj plivača Marka Strahije. U njegovu je tijelu u lipnju 2002. pronađena povišena razina hormona hCG-a što može upućivati i na postojanje tumora. Strahija je prošao liječničke preglede koji nisu pokazali ništa sumnjivo, pa je 2003. dobio dvogodišnju kaznu. Po njenu se isteku vratio u bazene, da bi 2007. opet bio pozitivan na hCG.
Novi liječnički testovi tada su otkrili da ima tumor testisa zbog čega je završio na hitnoj operaciji. Međunarodna plivačka federacija poništila je suspenziju i očistila ga od prijašnjih sumnji, pa je na kraju nastupio na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine.
Rekorder odrađuje kaznu
Osim Sandre Perković, u atletici je bilo još nekoliko slučajeva dopinga. Godinu dana nakon Igara u Pekingu, objavljeno je da je 800-metrašica Vanja Perišić bila pozitivna na krvni doping (CERA) zbog čega je na dvije godine udaljena sa sportskih borilišta.
Dvogodišnju suspenziju u ovom trenutku, do kolovoza sljedeće godine, odrađuje hrvatski rekorder u bacanju diska Martin Marić u čijem je urinu lani utvrđena prisutnost anaboličkog agensa ostarina i njegovih metabolita.
Šok na Euru 2004. u Portugalu
Uoči Svjetskog rukometnog prvenstva u Njemačkoj 2007. za doping je optužen Davor Dominiković. Njegov B-uzorak je, međutim, bio negativan na zabranjeni stimulans, ispostavilo se da je došlo do pogreške, pa ja ipak zaigrao u drugom dijelu natjecanja.
Šok je na Europskom prvenstvu u Portugalu 2004. doživio i napadač hrvatske nogometne reprezentacije Ivica Olić u čijem je uzorku pronađen nedopušteni metilpresnisolon. Sporna je supstancija bila sastojak injekcije protiv bolova koju je Olić primio prije puta, ali administrativnom pogreškom lijek nije prijavljen Liječničkoj komisiji UEFA-e. Napadač je oslobođen krivnje, a Hrvatski nogometni savez je platio 6600 eura kazne zbog nepoštivanja procedure.
Simona suspendirao HKS
Mnogi su vjerojatno zaboravili da je naš košarkaški reprezentativac Krunoslav Simon 2009. bio pozitivan na diuretik indapamid koji je unio u tijelo u lijeku za reguliranje krvnog tlaka. Tvrdio je da mu liječnici u klubu i reprezentaciji nisu rekli da lijek sadrži zabranjenu supstanciju, a Hrvatski košarkaški savez ga je suspendirao na dva mjeseca.
Nakon što je kupljeni Bugarin Nikolaj Pešalov donio Hrvatskoj olimpijsko zlato u dizanju utega, stigao nam je i njegov sunarodnjak Joto Jotov.
Suspenzije zbog marihuane
Taj je, međutim, bio ‘punjena patka’, Bugari su nam ga fino podvalili. Nema što nije pronađeno u njegovom tijelu na Mediteranskim igrama 2001. u Tunisu, pa je morao vratiti obje zlatne medalje.
Za kraj podsjetimo i da je nekoliko hrvatskih sportaša bilo suspendirano zbog uživanja marihuane. Najpoznatiji su svakako slučajevi vaterpolista Marija Oreba i Višeslava Sarića. Prvi je pao uoči OI u Sydneyju, a drugi nije ništa naučio iz njegova primjera, pa je i on uhvaćen godinu dana kasnije na spomenutim Mediteranskim igrama u Tunisu.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 24. listopada 2015.