Našim vaterpolistima ne leže Europska prvenstva. U zadnjih 13 godina osvojili su jednu medalju
U nedjelju u Beogradu počinje vaterpolsko Europsko prvenstvo
To će biti 12. uzastopno EP na kojem će nastupiti naši reprezentativci. Od osamostaljenja, naši vaterpolisti uredno nastupaju, ali tri medalje na 11 natjecanja je (pre)malo ostvarenje za vaterpolsku velesilu poput Hrvatske. Zapravo, od Sheffielda 1993., pa sve do prvenstva u Zagrebu 2010. godine, naši bi reprezentativci uglavnom gubili najbitnije utakmice u nokaut fazi.
U tom periodu su čak četiri puta osvajali ‘drvenu medalju’ – četvrto mjesto, dvaput su zapeli u skupini, ali u dva navrata se oktili srebrom. Sve do Zagreba, kada su jedini put osvojili zlato. Nakon trijumfa na Savi, stigla je šamarčina u Eindhovenu, gdje su osvojili tek deveto mjesto, a na posljednjem EP-u u Budimpešti su bili tek nešto bolji – peti. No, krenimo redom…
Loš početak
Legendarni Duško Antunović odveo je Hrvatsku na povijesni, prvi nastup na EP-ima 1993. godine s kojeg ćemo pamtiti da je Hrvatska u skupini uspjela uvjerljivo izgubiti od Italije, ali i od Rumunja. Uzalud je bilo šamaranje Rusa, Nizozemaca i Grka u borbi za plasman u Sheffieldu. Nažalost, dvije godine kasnije u Beču stiglo je novo razočaranje. I dok su Mađari očekivano dvaput nadigrali Hrvatsku (u skupini i polufinalu), poraz od Njemačke u utakmici za broncu spada u rubriku kikseva.
Prva medalja u Firenzi
Osokoljeni srebrom na OI u Atlanti, stiglo je EP u Sevilli 1997. godine. Hrvatska je osvojila prvo mjesto u skupini, ispred Mađara i domaćina. Uspješno je odrađeno i četvrtfinale protiv Grka, da bi u polufinalu Hrvatska vodila protiv Jugoslavije sve do zadnje četvrtine i – izgubila (8:7). Nakon tog poraza, odlična generacija je uspjela u produžetku izgubiti od Rusije utakmicu za broncu.
Hrvatska je u Firenci 1999. godine uspjela doći do prve medalje na Eurima. Izbornik je bio Neven Kovačević, a u četvrtfinalu je nadigrana Jugoslavija (9:7 nakon produžetka), a u polufinalu Grčka (10:7). U finalu je Hrvatska povela 3:0 protiv Mađara, ali na kraju izgubila sa 15:12. Konačno se osvojila medalja, da bi dvije godine kasnije uslijedio novi obračun sa starim znancima.
Neredi u Kranju
U Budimpešti 2001. očekivali smo novo finale Hrvatske i Mađarske, ali ta utakmica se igrala za broncu. Jugoslavija je bila bolja od Hrvatske u polufinalu, a Talijani su iznenadili Mađare. Hrvatska i domaćini su igrali za utješnu nagradu i opet su Hrvati ostali kratkih rukava.
Sramota u Kranju ostala je mrlja u našem vaterpolu. U finalu 2003. godine su igrali Hrvatska i Srbija, a naši su vaterpolisti upropastili tri gola prednosti. Nakon što su vodili većinu utakmice, izgubili su u produžetku. Nažalost, dvoboj ćemo pamtiti i zbog navijačkih nereda, a naš vaterpolski savez kažnjen je od LEN-a s ogromnih 100.000 eura. Čelnike saveza, taj je udarac bolio više od poraza…
Proslavljeni povratnik u hrvatski vaterpolo Ratko Rudić odveo je reprezentaciju u Beograd na svoje prvo EP (2006. godine), a tamo je i slavni trener dobio ‘po nosu’. Nakon četiri kola, Hrvatska je i dalje bila bez pobjede, od šest momčadi u skupini – Hrvatska je bila tek peta, a nakon razigravanja za plasman nije se moglo više od slabog sedmog mjesta. Bilo je lutanja s izborom igrača i pomlađivanjem, a Rudić je dobio odgovore nakon kojih je u Melbourneu na SP-u osvojio zlato. Bio je to kiks koji mu je ogolio sve probleme.
Kiksao i Rudić
Malaga 2008. je došla pred OI u Pekingu, a tamo je nastupila nova reprezentacija – Crna Gora. I baš su morali u polufinalu nadigrati Hrvatsku i onda osvojiti zlato protiv dojučerašnje braće Srba. Hrvatska se vratila starim navikama – utakmicu za broncu su izgubili od Mađara. Naravno, u produžetku. Nije moglo bez drame i novog srcedrapajućeg poraza.
Zlato na Savi
Konačno, zlato je stiglo u Hrvatskoj. Nije krenulo sve bajno, u 1. kolu Crna Gora je opet dobila Hrvatsku. Srećom, ostatak utakmica u skupini je odrađen vrhunski, Crnogorci su kiksali protiv Rumunja i Rudićeve trupe su direktno prošle u polufinale. Nakon velike drame, s tri gola Burića i Bošković pala je Srbija (10-9), a to je bilo finale prije finala. U utakmici za zlato Settebello je bio samo sparing partner, Hrvatska ih je deklasirala sa 7:3.
Nakon najvećeg uspjeha – stigla je i najveća bruka. Hrvatska je u Eindhovenu bila tek deveta. Otvorili su turnir s dvije pobjede (Rumunjska, Crna Gora), da bi onda izgubili od Srbije i Njemačke. Kako su Srbi pred posljednje kolo osigurali prvo mjesto, u zadnjoj utakmici su tankirali i izgubili od Crne Gore, a naši vaterpolisti su ostali bez četvrtfinala. Uzaludna je bila i pobjeda nad Španjolskom.
Tuckova era
U razigravanju za plasman se kiksalo i protiv Rumunja, a sva ta bruka je zaboravljena koji mjesec kasnije – u Londonu na OI je osvojeno zlato. Ratko Rudić se uskoro povukao, krenula je era novog izbornika Ivice Tucka. Euro 2014. godine se igrao u Budimpešti, a dvaput su u skupini Sandro Sukno i društvo odigrali 8-8 (Srbija i Španjolska), a poraz od Mađara je značio da u četvrtfinalu idu na Talijane. Izgubili su ključnu utakmicu od njih, te na kraju osvojili peto mjesto.
S obzirom na zdravstvene probleme, bilo kakva medalja narednih dana u Beogradu bila bi uspjeh. Samo da ne bude ‘drvena’.