Telegram i Guardian donose taktičku analizu Španjolske uoči početka Eura: identitet momčadi na raskrižju

U seriji stručnih članaka analiziramo suparnike Hrvatske na Euru

Uz pomoć Guardianove medijske mreže čiji je član i Telegram, zavirili smo iza neprijateljskih linija i donosimo vam taktičke analize suparnika Hrvatske na Euru, onako kako ih vide njihovi domaći novinari. Članak o Španjolskoj za Telegram, kroz Guardian Experts’ Network, piše Chema R Bravo.

U posljednje dvije godine Vicente del Bosque naglašava koncept “glatke tranzicije“. Poslije sumornog pokušaja obrane svjetskog naslova u Brazilu, Španjolska je ušla u razdoblje nesigurnosti i preispitivanja, a u tome joj nisu pomogle kvalifikacije za Euro, u kojima je nogomet koji je igrala često bio na granici dosadnog i predvidivog. Čudno za momčad koja u Francusku dolazi s namjerom da zaokruži hat trick kontinentalnih naslova, okružuje je puno sumnje.

Del Bosque piča o tranziciji, ali njegova poruka je nepotpuna: tranzicija prema čemu? Postoji neporeciva početna točka: Španjolska se mora obnoviti ili propasti, ali izbornik nije još definirao na koji način bi se ta obnova trebala dogoditi.

Može li reprezentacija igrati isto bez Hernandeza i Alonsoa?

Tijekom trijumfalnih godina – Euro 2008., SP 2010., Euro 2012. – španjolski je pristup evoluirao od izravnog prema dosta sračunatom i rezerviranom. Oba stila potječu iz iste ideje o nogometu zasnovanom na posjedu lopte, ali s različitom interpretacijom.

Bilo kako bilo, reprezentacija je predstavljala robusni natjecateljski stroj. Xavi Hernandez i Xabi Alonso bili su čuvari španjolskog “načina“, ali Del Bosque sada više nema ni jednog ni drugog. Može li reprezentacija igrati isto i bez njih? Izbornik misli da može, ali Španjolska se doima kao momčad koja se ne može otrgnuti od prošlosti i Del Bosque se našao na raskrižju. Hoće li se držati formule koja je ranije bila tako učinkovita i pronaći nove igrače koji će se uklopiti u takav sustav, ili će se odmaknuti od igre kratkih dodavanja i stalnog pokreta, zadržavanja posjeda i svega onoga što je suvremenom španjolskom nogometu već u krvi?

Del Bosque nikad nije bio vrhunski taktičar

Nije tu čak riječ ni samo o igri. Ta nogometna filozofija postala je i ključni dio nacionalnog identiteta: tehnički, precizni, kreativni, inteligentni i plemeniti igrači, s posjedom lopte uzdignutim na status religije i veznjacima kao propovjednicima te vjere… Ali koji veznjaci sada mogu oplemeniti Del Bosqueovu igru? Thiago i Cesc Fabregas? Ili možda svestrani duo iz Atletico Madrida, Koke i Saul? Ovaj drugi očito baš i ne, jer Saul Niguez otpao je sa završnog popisa putnika za Francusku bez da je upisao ijedan reprezentativni nastup.

No, Atletico-efekt mogao bi ponuditi mogući put obnove. Del Bosque nikad nije bio vrhunski taktičar i njegov uspjeh izgrađen je na sposobnosti da upravlja momčadi punom zvijezda, kujući jak momčadski mentalitet na turnirima s igračima koji vrlo dobro znaju za što su sposobni. Taj ga je pristup služio izvanredno u onim godinama uspjeha, ali sada je u opasnosti. Mora dokazati da je ono u Brazilu bio samo posrtaj, ne i početak silaznog trenda.

Nikad nije izgradio tečnu i koherentnu napadačku strukturu

Sumnje su posvuda. David de Gea ustalio se kao jedan od najboljih golmana u Premier ligi, ali mjesto mu nije osigurano zbog kontinuiteta koji ima Iker Casillas, španjolski kapetan. S druge strane, ključni igrači kao što su Sergio Ramos, Fabregas i Pedro u zabrinjavajućoj su formi.

Napad je stari problem. Del Bosque nikad zapravo nije izgradio tečnu i koherentnu napadačku strukturu i Španjolska je često najbolje igrala bez klasičnog napadača (s Fabregasom u ulozi lažne devetke) ili bez čistih krila. Juventusov Alvaro Morata pojavio se kao rješenje za špicu bolje od Aritza Aduriza iz Athletica ili Chelseajeva Diega Coste, koji se nije našao čak ni u širem izboru. Uz Moratu, Pedra i Aduriza, izbornik je još odabrao Nolita iz Celte te, pomalo iznenađujuće, Lucasa Vazqueza iz Real Madrida – obojica su više krilni nego središnji napadači.

U igri su formacije 4-2-3-1 ili 4-3-3

Osim Andresa Inieste koji uvijek nadahnjuje, čini se da nema drugih igrača koji sami po sebi definiraju igru. No, bilo bi krivo fokusirati se samo na slabosti, jer Španjolska itekako ima i značajne jake strane. Radi se o iskusnoj i vrlo kompetitivnoj momčadi koja obiluje talentom. Iako još treba vidjeti tko će biti na golu, kralježnica momčadi je jasno definirana: Juanfran (Atletico Madrid), Ramos (Real Madrid), Pique (Barcelona) i Jordi Alba (također Barca) u obrani. U veznom redu još dvojica iz Barce, Sergio Busquets i Andres Iniesta, dok će David Silva (Manchester City) i Cesc Fabregas (Chelsea) također vjerojatni biti starteri.

Ostatak prvih 11 ovisi o tome koju za koju će se formaciju odlučiti Del Bosque. U igri su 4-2-3-1 ili 4-3-3 (u stvarnosti će to možda prije izgledati kao 4-1-4-1), ali u prijateljskoj utakmici s Engleskom koristio je i 4-4-2. Tko god igrao, budite sigurni da ova momčad neće zaboraviti svoj duh i svoju filozofiju. Hoće li to biti dovoljno za osvajanje naslova, tek treba vidjeti.

Chema R Bravo piše za nogometni magazin Panenka. Možete ga pratiti na Twitteru: @Chemaerrebravo

Još iz Guardian Experts’ Networka na Telegramu:


Telegram je odabran za medijskog partnera glasovitog engleskog The Guardiana, u projektu nazvanom Guardian Experts’ Network. Udružili smo snage s nekim od najboljih medija i najjačih autora iz svake od 24 zemalja-sudionica Eura kako bismo vam ponudili jedinstveni doživljaj kontinentalne nogometne smotre. France Football, La Gazzetta dello sport i 11 Freunde samo su neki od medija, uključujući The Guardian i Telegram, koji sudjeluju u ovoj medijskoj mreži.