Telegramov Mihovil Topić kvalitetno se obračunao s mitom da su obrane ključne za osvajanje prvenstva

Kako kvantificirati obranu?

Da se osvoji prvenstvo potrebno je pobijediti u što više utakmica. Čak je i veliki Bear Bryant rekao kako se utakmice pobjeđuju napadom. Dakle, jednostavnim hipotetičkim silogizmom dolazimo do zaključka kako prvenstva osvaja – napad.

U dokazivanju ovog zaključka nailazimo na prvi problem. Napad možemo izraziti kroz broj postignutih pogodaka, broj udaraca i stvorenih šansi. Budući da fazu napada određuje činjenica kontrole lopte, dobar način za vrednovanje napada je, među ostalim, kroz broj dodavanja i posjed lopte. Nameće se pitanje: kako kvantificirati obranu? Što znači imati dobru obranu i kako brojčano izraziti analitiku koja nas dovodi do takvog zaključka?

Ovdje u pomoć možemo pozvati jednog od najvećih obrambenih igrača u povijesti nogometa, velikog Paola Maldinija. Jedna od njegovih poznatih mudrosti se odnosila na pohvale medija za preciznost u startovima i oduzimanju lopte, na što je Maldini odgovorio da to što je prisiljen napraviti start znači da je on već negdje pogriješio. Poanta izjave je u tome da je obrana najbolja onda kad naizgled ne postoji, kad je protivnik u takvoj situaciji da nema što odigrati i kad je stoper besposlen.

Omjer zabijenih golova prema šutevima

Zbog takvih situacija jednostavno uzeti čisti broj primljenih pogodaka se ne čini ispravnom metodologijom. Koliko se puta dogodila situacija u kojoj momčad igra defenzivnu fazu gotovo savršeno cijelu utakmicu i protivnik iz prvog i jedinog pokušaja zabije gol zbog pogreške vratara ili nedosuđenog zaleđa. Kontekst je tada zanemaren i sve ovisi o konačnom rezultatu, presudan može incident, faktor sreće ili nesreće, a ne kontinuitet nečije kvalitetne igre.

Zbog one istine koju je Maldini tako jednostavno uobličio, nije ispravno niti uzeti omjer broj zabijenih golova prema upućenim šutevima, s logikom da manje golova iz više protivničkih napada znači dobru obranu. Nešto niste napravili dobro ako vam je protivnik stvorio toliko šansi i uputio toliko udaraca. Za takav primjer ne moramo ići predaleko.

Atletico Madrid je finalist Lige prvaka i najbolja defenzivna momčad na svijetu. Većina gledatelja je ostala impresionirala kvalitetom obrane u susretima protiv Barcelone i Bayerna. I zbilja, u četvrtfinalu, gdje su u dvomeču 60 minuta igrali s igračem manje, odigrali su iznimnu obranu. U uvjetima gdje igraš protiv možda i najmoćnijeg napadačkog terceta u povijesti 180 minuta, od čega si čak trećinu vremena brojčano inferioran, primiti samo 10 udaraca u okvir je zadivljujuće, gotovo na maldinijevskoj razini.

Uvreda za Paola Mladinija osobno

Ipak, s druge strane, iako će većina gledatelja i dio analitičara tvrditi kako su i protiv Bayerna odigrali obranu na jednakoj razini, to nije istina. Samo u jednoj, onoj uzvratnoj utakmici, Bayern je imao 33 udarca, od čega 13 u okvir, postigli su dva gola i promašili jedanaesterac. Dakle, u toj utakmici teško da možemo reći kako su neutralizirali protivnika. Manje zbog poraza, a više zbog činjenice kako je svake tri minute lopta šutirana prema Janu Oblaku.

Nazvati tu obranu vrhunskom, izjednačiti kvalitetu predstave protiv Barcelone s 53 udarca dopuštena prema svojim vratima u dvomeču s Bayernom je uvreda za Paola Maldinija osobno. Naravno, Atletico je zasluženo u finalu, ali sada nas ne zanima ni konačan rezultat, ni njihov napad, pa ni oni sami skupa s protivnicima, koristimo dva dvomeča kao ilustraciju nečeg većeg – u potrazi smo za načinom na koji možemo mjeriti kvalitetu obrane.

Ipak, zadržimo se još malo na tim utakmicama. U svim četirima susretima Atletico je bio u situaciji u kojoj je većinu vremena proveo u podređenoj situaciji. Činjenica da je u 4 utakmice primio 4 gola, a zabio 5 govori da su se branili bolje nego protivnici. Tu se vraćamo na gore spomenuti zanemareni kontekst kad gledamo cijelu sezonu kroz prizmu primljenih golova.

Mjerenje obrane u kontekstu igre

Sada, na konkretnom primjeru, je sve jasno, kontekst je različit primite li dva gola igrajući kao Atletico protiv Barcelone koja napada sa 75 posto vremena ili primite li dva gola kao Barcelona gdje se, barem vremenski, branite tri puta manje razdoblje igre. Ključno za mjerenje kvalitete obrane je, dakle, ovladati kontekstom i izjednačiti ga za obje momčadi.

Košarka, posebice NBA liga, se bolje prilagođava tom problemu, do te mjere da ga potpuno nadvladava. Broj primljenih koševa se skalira u odnosu na tempo igre, dakle brojčano se izražava kao broj primljenih koševa na 100 protivnikovih posjeda lopte. Na taj način ekipe su dovedene u kontekst koji je isti, u uvjete na koje ne utječe tempo kojim momčad obično igra i specifikum određene utakmice.

Komplicirana formula s puno varijabli

Međutim, u usporedbi s košarkom, u nogometu je statistika i napredna analitika toliko rudimentarna da ne vidimo način kako pošteno skalirati kontekst. Za potpuni učinak konačni indeks kvalitete obrane vjerojatno bi trebao sadržavati omjer zbroja šuteva koje protivnik uputi i kompletiranih dubinskih dodavanja iza leđa obrane prema broju oduzetih lopti i blokiranih udaraca, a zatim taj omjer sve skupa nekako skalirati na broj posjeda i količinu vremena u kojem se branite.

Treba uzeti u obzir i situacije odakle su šutevi upućeni, jer nije isto šutirati sa 6 i 26 metara, jednako kao što nije isto šutirati sa 6 metara okružen s trima protivnicima ili sa 16 sam kao duh. Iako napredna statistika polako ulazi u nogomet, još smo godinama udaljeni od toga da nam ovakvi podaci postanu dostupni i da složimo formulu koja jednostavno brojčano izražava koliko je čija obrana dobra. Čak i tada, pitanje je koliko će sama formula biti komplicirana, jer nogomet u odnosu na košarku zbog drukčije prirode sporta ima više varijabli, a golovi i šutevi su vrlo rijetki.

Dok košarkaški napadi u 90 posto slučajeva završavaju pokušajem pogotka, ne trebamo ni govoriti kako je u nogometu taj postotak neusporedivo niži, vjerojatno se manje od 10 posto posjeda lopte završi pokušajem prema golu. To što zasad nemamo konačno rješenje ne znači da ne možemo pokušati pronaći neku zakonitost koja će nam pomoći objasniti pojam obrane.

Najmanje primljenih golova i najviše posjeda

I zaista, kad pričamo o prvenstvima, postoji jedna statistička kategorija koja gotovo savršeno kolidira s brojem primljenih golova, a onda i konačnim plasmanom. U engleskom Premiershipu najveći postotak posjeda imaju Arsenal, Tottenham i Manchester United, a baš ta tri kluba su primila najmanje golova.

Stanje u Bundesligi je identično, daleko najmanje primljenih golova imaju Bayern i Borussija, a istodobno imaju debelo najveći postotak posjeda. U Francuskoj u obje kategorije dominira PSG, obrane Serie A predvode Juventus, Napoli i Inter, gdje sve tri ekipe zatvaraju top 5 klubova po količini posjeda.

U Španjolskoj slično vrijedi za Barcelonu, koja je neupitna na vrhu ljestvice posjeda, a primili su drugi najmanji broj postignutih golova. Naravno, iza Atletico Madrida, najbolje defenzivne momčadi svijeta, iako nismo našli savršenu metodologiju da to dokažemo. Podatke dostupne na servisu WhoScored možemo zatvoriti s nizozemskom ligom Eredivisie gdje također top 4 kluba po posjedu zatvaraju top 4 po pitanju primljenih golova.

Posjed kao temeljni preduvjet napada

Dakle, zaključak je jednostavan, za kvalitetu obrane je potrebno kontrolirati loptu. Jednostavno, dok imate posjed lopte protivnik ne može zabiti. Kako je posjed lopte temeljni preduvjet napadačke faze igre, ako se vratimo na početak teksta, hipotetički silogizam ispada istinit – napad osvaja prvenstva.

Međutim, istodobno s tim zaključkom i Paul “Bear” Bryant Jr. je u pravu, obrana stvarno osvaja prvenstva. U slučaju nogometa glavni razlog zbog kojeg je Bear Bryant u pravu je očigledna ispravnost prastare izreke kako je najbolja obrana zapravo – napad.