Nakon ljetne pauze i otvorne izložbe nove galerije Trotoar, vrijeme je za novu, onu kipara Nikole Vrljića. Do sada smo mogli uživati u radovima Pavla Pavlovića, a od 21. rujna ćemo razgledavati skulpture i crteže. Idealna prilika za kratki razgovor s Nikolom kojeg smo zatekli baš postavljajući radove.

“Dolazim iz slikarske obitelji, tako da mi je umjetnost kao životni poziv i posao uvijek bila blisko kao opcija. Kroz školovanje sam se susreo s ljudima kojima je to bio wow moment, koji ja nisam imao, pa sam možda tada bio u prednosti. Meni je to nekako bilo prirodno. Odluka se formirala kada sam išao u srednju, odustao sam od jedne škole da bi išao u primijenjenu i nakon toga je sve dalje bilo logično. Moja je jedina dvojba bila biti kipar ili slikar?. Odlučio sam se za kiparstvo, možda zato što mi je to bio nepoznat teren.”, kreće Nikola.

Modeliranje u glini je njegov osnovni medij

Njegovu izložbu Opsada Oza sam prije dvije godine imala prilike u HDLU-u prije i ono čega se sjećam su velika ružičasta muška glava i tirkizno zeleni stvorovi koji na prvu djeluju kao neki tigrovi. Kad ih pogledaš izbliza, djeluju kao da imaju lica ljudi. Zanimalo me što ćemo sada vidjeti u Trotoaru. “Modeliranje u glini je moj osnovni medij. Budući da se u Opsadi Oza radilo o velikim formatima, pokazao mi se zahvalan polistiren, no vjerujem da je i na tim skulpturama bilo vidljivo iskustvo modeliranja.”

Kaže da se ovaj put radi se o manjim formatima realiziranim u keramici koja donosi koloristički element i tako se povezuje s radovima na papiru. “Upravo su crteži bili temelj ovoj izložbi. Dakle, iako se radi o drugim materijalima, tematski je to blisko svemu što sam do sada radio. Prihvaćam da je u ovim radovima naglašenija tema prolaznosti, propadanja, i otpora prema tome.”

“Uzmi sve što ti život pruža 2”

Skršeni automobili i kosturske glave najbolje opisuju izložbu Uzmi sve što ti život pruža 2, a Nikola kaže da ti motivi nisu ništa novo. “Umjetnici raznih kultura oduvijek su bili opsjednuti smrtnošću, čini mi se da je to ostalo nepromijenjeno. Tema ove izložbe nije smrt, već odgađanje iste, odnosno produžavanje života. Moji kosturi nisu pokojni, oni žive dalje. Oslobođeni od svega sve opterećujućeg, čak i od tijela, oni ganjaju užitke u novom pokušaju života. Voze aute, kupaju se, plešu, itd. Svi želimo još koji orgazam, još koji izlet, neki jacuzzi, ili bilo koji gušt. To isto ide pod ruku sa suvremenim željama u životu ljudi koji ne žele biti opterećeni ničim, ni obitelji, ni poslom, svi žele idealnu situaciju.”

S materijalima kaže, nema plan, ako ga neki rad povuče u određeni materijal onda pokušava maksimalno izvući njegov karakter. Većina skulptura na izložbi su u keramici, dakle glaziranoj terakoti. “Glazura donosi boju, koja mene povlači u koloristički odnos. Posljedica je, često, poništavanje forme, što je meni zanimljiv pristup jer donosi neočekivano. U osnovi je to glina koja se prekriva novim materijalom (pigmentiranom caklinom) čime odustajem od završene skulpture i krećem u smjeru nepoznatog s nadom da će biti bolje ili bar jednako dobro te oživjeti na neočekivan način.”

Skulpture i crteži se međusobno isprepliću

Nikola je snažan i u slikanju, pa me zanimalo kako se odlučuje za medij kojim će komunicirati u datom trenutku i spaja li uvijek slikarstvo i kiparstvo. “Kod mene već u startu ne postoji odabir što će biti skulptura, a što crtež. To su dvije paralelne struje koje idu istovremeno i isprepliću se. O nečem maštam kao o skulpturi, o nečem drugom kao o slici ili crtežu. Uglavnom iz skulptura nastaju nove skulpture, a iz crteža novi crteži, nekad je drugačije. Ova je izložba pokušaj suočavanja te dvije discipline.”

“Moj atelje ima određeni šarm pomalo misterioznog i magičnog prostora”

Prostori gdje umjetnici stvaraju uvijek su na neki način fascinantni. Nedovršeni radovi, pokušaji i ostaci, samo su neki od elemenata koji čine prostor. “Mislim da se svaki atelje, pa tako i moj, koncipira po potrebama autora. Dakle, ovisno o formatima, materijalima, samom procesu. Sadržaj prostora stvara određenu atmosferu koja ostavlja dojam na ljude. Atelje očito ima određeni šarm pomalo misterioznog i magičnog prostora.”

Dodaje da je spomenuo već nekad u intervjuima da je za njega atelje nešto između dnevne sobe, bauštele, laboratorija, skladišta i u nekoj minimalnoj mjeri izlagačkog prostora. “No zapravo je njegova glavna svrha utilitarna. Sigurno je fascinantno što u prostor ateljea ulaze materijali poput gipsa, boje, letvi, drvenih ploča, papira, a izlaze crteži, skulpture, figure i gotovi radovi, koji kasnije u galeriji i na izložbama mogu ostavljati različiti dojam na ljude. Prava transformacija!”

Novi prostor nudi nove izazove i iznenađenja

Najviše ga u poslu zabavljaju beskrajne mogućnosti materijala, tema, formata, zadataka, nametnutih i samonametnutih. O izlaganju u Trotoaru kaže da će biti zadovoljan ako dobije dojam da je publika uhvatila barem dio njegovog užitka, ali i frustracije koje je osjećao dok je stvarao radove.

“Tako imam osjećaj da je zbilja viđeno to što je izloženo. Novi prostor nudi nove izazove i nova uzbuđenja, što je znatno olakšano kad svi uključeni imaju visoku razinu entuzijazma, što je slučaj ovdje. Dosta zahvalna pozicija”, završava. Izložbu možete pogledati od 21. rujna do 11. studenog ove godine.