Inkontinencija pogađa sve više ljudi, no ne brinite - izlječiva je. Urolog nam je objasnio kako

Urinarna inkontinencija, odnosno slučajno ili nekontrolirano istjecanje urina sve je češći zdravstveni problem o kojem se premalo priča, posebice kod žena. U početku mnogi oboljeli poriču svoje stanje – skrivaju problem i s njime se bore sami, u tišini. Često pribjegavaju različitim neprovjerenim trikovima koji bi im olakšali situaciju, dok stručnu pomoć traže rijetko. To nadalje uzrokuje duboke emocionalne posljedice, narušava kvalitetu života te pogoršava cjelokupno zdravlje. Međutim, ljudi koji su potražili pomoć te otvoreno progovorili o problemu, lakše se s njime i nose, a na urinarnu inkontinenciju više ne gledaju kao na tragičan, nerješiv problem.

Budući da inkontinencija u prosjeku više zahvaća žene nego muškarce, kako bismo potaknuli otvoreni dijalog na ovu temu te istaknuli da rješenja postoje, razgovarali smo sa specijalistom urologije, liječnikom Vladimirom Ferenčakom. Tijekom svoje dugogodišnje liječničke karijere koju uskoro namjerava završiti umirovljenjem, susreo se s raznovrsnim pitanjima i nedoumicama pacijenata. Zato nam je na vrlo jasan način objasnio načine dijagnoze i metode liječenja o kojima mnogi oboljeli ne znaju dovoljno, ali i vodeće simptome i rizike inkontinencije. Na samom početku našeg razgovora jasno je upozorio da se procjenjuje da gotovo 50 posto žena ima neki oblik urinarne inkontinencije, no da one koje imaju simptome, prerijetko potraže liječničku pomoć, stoga se točan broj oboljelih ni ne može znati.

Kako biste provjerili koliko trenutno znate o inkontinenciji, riješite naš kratak kviz:

Liječenje je višestruko

“Dijagnostika nekontroliranog istjecanja urina je vrlo jednostavna. Uglavnom su to neinvazivni dijagnostički postupci poput samokontrole i vođenja dnevnika mokrenja ili pak konzultacija i savjetovanja s liječnikom. Najčešće se pacijenti upućuju na bakteriološku analizu mokraće, ultrazvučni pregled mokraćnog i reproduktivnog sustava, pregled unutrašnjosti mokraćnog sustava te na pregled kojem je cilj dobivanje detaljnijih informacija o samom funkcioniranju mišića mjehura, uretre te stupnju gubitka urina”, objašnjava Ferenčak.

S druge strane, liječenje inkontinencije je višestruko, a pristup i terapija ovise o tipu i težini inkontinencije. Terapije obuhvaćaju neinvazivne postupke poput fizioterapije mišića i prepisivanja lijekova, korištenja radiofrekventne tehnologije, ali i filera, a tek u najtežim slučajevima se preporučuju operacije. Početni oblici liječenja za većinu urinarnih inkontinencija ipak prvenstveno podrazumijevaju promjenu načina života – gubitak tjelesne težine, prestanak pušenja, vježbanje mišića dna zdjelice, zajedno s treningom mokraćnog mjehura. “Oko 53 posto žena s umjerenom ili teškom stres inkontinencijom nakon fizioterapije više nema simptoma, dakle problemi su rješivi na jednostavan način samo se na njih treba na vrijeme osvrnuti”, ističe Ferenčak.

Terapijski postupci individualno se razlikuju

U terapiji inkontinencije mogu pomoći lijekovi koji smanjuju gubitak urina i uzrokuju rjeđe mokrenje. Ako terapije ne daju očekivane rezultate, savjetuje se primjena pomagala za vanjsku potporu, poput pesara. Riječ je o gumenom ili silikonskom vaginalnom prstenu koji se postavlja u rodnicu u svrhu podizanja spuštene maternice, a djeluje tako da organe drži na pravoj poziciji i podiže prednju stijenku rodnice, a time i vrat mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi.

“Za žene s urgentnom inkontinencijom, za koje su lijekovi i zdjelična potpora nedovoljni, izvrsno rješenje su botox, fileri ili neurostimulacija. Botox je učinkovit kod oko 80 posto pacijentica, a sastoji se u ubrizgavanju botulinum toksina u mišić mokraćnog mjehura. Fileri su pak materijali koji se ubrizgavaju oko mokraćne cijevi te tako uzrokuju sužavanje uretre i sprečavaju istjecanje urina. To su kolagen i gelovi na bazi vode, a oko 70 posto žena nakon zahvata bude izliječeno ili im stanje bude značajno poboljšano”, objašnjava urolog. Dodaje da se periferna neurostimulacija koristi pak za liječenje urgentne inkontinencije i bolova nejasnog porijekla u zdjelici. Njome se stimuliraju živci mokraćnog mjehura, što nadalje zaustavlja neželjene kontrakcije mišića i vraća normalnu funkciju mjehura.

“Naglasio bih da su mogućnosti zbrinjavanja i liječenja inkontinecije zaista raznolike, stoga rješenje problema postoji. Ništa nije nerješivo. Primjenjujući neinvazivne metode te ciljanu fizikalnu terapiju u značajnoj se mjeri može poboljšati kvaliteta života i zdravstveno stanje oboljelih. Međutim, nažalost, i u ovim je slučajevima preventiva nerijetko u potpunosti zapostavljena”, ističe Ferenčak.

Ne pojavljuje se samo kod starijih žena

S pojavom inkontinencije kod žena povezano je bezbroj faktora – životna dob, debljina, broj i način poroda, obiteljska anamneza, operativni zahvati u području male zdjelice, trauma zdjelice, dugotrajno otežano pražnjenje crijeva. Upravo se zato inkontinencija javlja i kod mladih osoba, iako se često, možda malo i mitski, povezuje isključivo sa starijom životnom dobi. “Svi faktori rizika utječu i na vrstu inkontinencije koja se pojavljuje, pri čemu se razlikuju stres, urgentna, preljevna i mješovita. Primjerice, postoje i brojne studije koje pokazuju da je stres inkontinencija češća u žena koje se bave sportovima visokog intenziteta uključujući trčanje i skakanje”, objašnjava urolog.

Dodatni problem vezan uz inkontinenciju je, ističe, to što se uz narušenu kvalitetu života javljaju i psihološki problemi depresije i tjeskobe. “U narodu često za inkontinenciju čujemo izraz ‘ima slabu petlju’ što oboljeli doživljavaju poprilično ponižavajuće i podrugljivo. No, osim toga, javljaju se i smanjena radna sposobnost, seksualna disfunkcija te česte mokraćne i vaginalne infekcije, čega mnogi, nažalost, nisu ni svjesni”, kaže urolog. Većina osoba ignorira simptome, smatrajući da se ne suočavaju s ozbiljnim problemom te da će on nestati sam od sebe, ali to se ne događa. “Čak i danas, neovisno o svim naprecima u zdravstvu i tehnikama liječenja, najveći postotak ženske populacije ovaj problem i dalje isključivo rješava korištenjem uložaka ili pelena, što svakako nije dugoročno niti isplativo rješenje”, ističe Ferenčak.

Međutim, kao pogodna pomoć za ugodniji život s inkontinencijom bez imalo srama, na tržištu je dostupno i inkontinencijsko donje rublje koje je vrlo ugodno za nošenje, posebice zbog posebnog zaštitničkog efekta. Tako TENA Lady u ponudi ima upijajuće gaćice visokoga struka u raznim bojama. Gaćice su posebno dizajnirane za umjereno do jako oslabljen mjehur, nježne su za kožu i prozračne, a za razliku od uložaka – uvijek ostaju na mjestu, tamo gdje i trebaju biti.

Moramo se riješiti neugodnosti

Na pitanje o tome zašto se rijetko govori o inkontinenciji i problemima vezanim uz nju, iz osobnog iskustva i godina rada koje su iza njega, Ferenčak objašnjava kako glavni razlozi oduvijek leže u neugodnosti, neinformiranosti, nedostatku znanja o mogućnostima liječenja te u strahu od potencijalnog operativnog liječenja. Dodaje da se i muškarci i žene dosta teško odlučuju otvoreno govoriti o nekontroliranom istjecanju mokraće, čak i pred liječnicima. “Obično se otvaraju u direktnom razgovoru s liječnikom tek kada steknu povjerenje da će zaista dobiti pomoć od druge strane i da će dotična osoba tome pristupiti uz maksimalnu dozu povjerenja”, dodaje.

Najčešći simptomi urinarne inkontinencije su nekontrolirano i nevoljno mokrenje tijekom smijeha, kašljanja ili kihanja, nekontrolirano mokrenje tijekom fizičkog napora – kod vježbanja, podizanja tereta ili ustajanja sa stolca, neočekivana snažna potreba za mokrenjem bez mogućnosti zadržavanja urina, oslabljena mogućnost odgađanja mokrenja. Do njih dolazi kada su mišići i arhitektonika dna zdjelice, koji osiguravaju potporu mokraćnoj cijevi i ostalim zdjeličnim organima, neki način narušeni i oslabljeni. Tako mokraćna cijev i baza mokraćnog mjehura gube svoju potporu i čvrstoću te kod iznenadne kontrakcije trbušnih mišića dolazi do nenamjernog gubitka mokraće.

“Nekada je to tek nekoliko kapi, a nekada pak može doći i do kompletnog istjecanja urina iz mokraćnog mjehura, čega također mnogi oboljeli u počecima nisu nimalo svjesni”, kaže Ferenčak.

Sadržaj nastao u suradnji s Essity Tena.