Nekad se rasplačem na poslu i sad ispada da nisam kompetentna. Pitala sam par frendica plaču li i one
Profesorica Kimberly Elsbach provela je istraživanje o tome kako kolege doživljavaju svoje suradnike koji plaču na poslu i ispalo je da svi mi, koji ponekad oplačemo ispred svih, nismo dovoljno dobri za svoj kolektiv
Do prije 15 minuta sjedila sam na zahodskoj školjci u wc-u i plakala. I to ne bi bilo ništa čudno da se ne radi o wc-u na poslu. Koliko god bila snažna, dovoljna je jedna sitnica da mi prelije čašu i gotova sam. Prvo obično po*izdim, a onda kada više ne mogu izdržati toliki pritisak, krenu suze.
Uvijek sam se pitala je li izražavanje emocija na poslu dobra ideja; nekada mi se činilo da nije (da me ne bi prozvali neprofesionalnom), nekada da jest jer ipak nisam od kamena. Ako me nešto muči, mislim da je bolje da to ide van nego da me ždere iznutra jer stres priziva svakakve boleštine.
Plakanje nije prihvatljivo jer zahtijeva emocionalnu potporu
Kako bi otkrila je li plakanje na poslu zapravo dobro za nas ili nam to može uništiti karijeru, Kimberly Elsbach, profesorica na UC Davis Graduate školi za menadžment, prikupila je stotine raznih priča od ljudi koji su svjedočili suzama svojih kolega. Rezultati nisu bili baš dobri.
Naime, otkrila je da je prihvatljivo izraziti frustraciju, ljutnju, razočaranje i tugu, ali na plakanje, čini se, ljudi baš i ne gledaju blagonaklono jer izaziva previše njihove pažnje. Kako objašnjava Kimberly, plač ostavlja dojam da je toj osobi potrebna pomoć, baš kao i kod djeteta koje plače jer nešto želi ili mu nešto smeta. Da, plakanje je u mnogim okolnostima potpuno prihvatljivo, ali je na poslu nametljivo i zahtijeva emocionalnu potporu.
Plačljivci su manje kompetentni?
Ispitanici u njezinom istraživanju plačljivce smatraju slabima, neprofesionalnima, nekvalificiranima ili čak manipulatorima jer su ostali oko njih imali osjećaj da moraju paziti kako ih ne bi previše uzrujali. Slični rezultati još jednog istraživanja otkrili su da se plačljivce smatra toplijim osobama, ali isto tako i manje kompetentnima.
Međutim, Barbara Pachter, stručnjakinja za bonton na poslu, tvrdi da je plakanje čisto ok ako nas na poslu iznenade neke loše i uznemirujuće vijesti jer smo ipak samo ljudi s emocijama, no osuđuje plakanje u bilo kojoj drugoj situaciji.
Dakle, čini se da nipošto ne bih trebala plakati pred šefovima i kolegama jer će me smatrati neprofesionalnom i da nisam u stanju obaviti zadatak koji sam dobila. No, znate što ću vam reći? Ako se rasplačem, znači da ne plačem bez razloga i to definitivno ne znači da sam slaba i nesposobna. Kada bih vidjela kolegicu ili kolegu da plače, da, pružila bih im emocionalnu potporu jer sam, kao prvo, ljudsko biće koje osjeća, misli i reagira na svoju okolinu. A onda sve ostalo.
Evo kako na plakanje gledaju žene koje iza sebe imaju već nekoliko godina karijere i iskustva:
Ina, 32
“Znala sam se rasplakati na poslu, a prošli tjedan sam čak htjela dati otkaz. Pokušavam to inače izbjeći jer mislim da će moji nadređeni to doživjeti kao neki znak slabosti pa obično pobjegnem van i zapalim cigaretu i kad sam gotova i plakanje mora biti gotovo. Mislim da to nije dobro, ali kako godinama već govorim da neću držati stvari u sebi, a ništa ne poduzimam po tom pitanju, mislim da je vrijeme da promijenim profesiju.”
Katarina, 23
“Smatram da je rad s ljudima najteži i ponekad dovodi do ludila i tko god je barem jednom radio takvu vrstu posla, došlo mu je da se rasplače. Jedan od takvih klijenata doveo me do ruba suza i iscrpio je moju energiju te sam nakon odrađenog posla otišla u toalet i barem pet minuta plakala. Mislim da je plakanje neka vrsta filtera kojim izbacujete negativnu energiju iz sebe, ali ako zaplačete na poslu, potrudite se da to ne bude pred klijentom/korisnikom kako biste ostali maksimalno profesionalni.”
Matea, 29
“Dakle, dogodilo mi se da sam se znala rasplakati na poslu, bilo da je razlog bio upravo stres na radnom mjestu, bilo da jednostavno ne izdržim zbog nečeg privatnog. U tom trenutku odem na nekoliko minuta u wc ili napravim krug oko zgrade i smirim se pa nastavljam dalje. U svakom slučaju, ne vidim u tome ništa loše, dok god se to uspije sakriti od kolega. Najgore je gutati u sebi. Radim stresan posao, ne treba mi čir na želucu.”
Tihana, 30
“Osobno nikad nisam plakala na poslu zbog posla, ali plakala jesam, iz privatnih razloga. To su oni trenuci kada suze navru i pobjegneš u wc prije nego maskara bude do obraza. Ne vidim ništa loše u tome, svi smo mi ljudi, svi imamo loše trenutke, trenutke kada jednostavno ne možemo kontrolirati emocije. Imam razumijevanja za plakanje ako govorimo o tome da se to katkad dogodi. Ljudi koji stalno plaču na poslu po mom mišljenju trebaju poraditi na kontroli emocija, a ako plaču zbog posla, posao.”