Prošlo je 10 godina od pogiblje 1138 tekstilnih radnika u kolapsu Rana Plaze. Što se promijenilo?

Prije točno 10 godina, 24. travnja 2013. godine, u glavnom gradu Bangladeša urušila se tekstilna tvornica Rana Plaza u kojoj su radnici šivali komade za brendove među kojima su između ostalih bili i Primark, Benetton i Mango. U tragediji je poginulo 1138 ljudi, a još oko dvije tisuće njih je ozlijeđeno. Iako je evidentno da je zgrada bila u iznimno lošem stanju na što su upozoravali i sami radnici, za nesreću još uvijek nitko nije okrivljen. Suđenje vlasniku zgrade Sohelu Rani, njegovim roditeljima i još 38 drugih optuženih u ovom slučaju, traje već sedam godina i još uvijek nije dobilo epilog.

Nakon nesreće, potpisan je petogodišnji sporazum kojim je osnovano novo tijelo poznato kao Bangladesh Accord koje je trebalo početi kontrolirati uvjete u kojima rade tekstilni radnici u Bangladešu. Osnovali su ga njihovi sindikati u suradnji s globalnim sindikatima i uspjeli unijeti promjene. Sporazum obvezuje brendove da pomognu u plaćanju sigurnosnih inspekcija i drugih unaprjeđenja u odjevnoj industriji u toj zemlji koja je drugi najveći izvoznik tekstila u svijetu, odmah iza Kine. Do sada je zahvaljujući tome, piše Guardian, u zemlji do sada provedeno oko 56 tisuća sigurnosnih inspekcija u više od 2400 tekstilnih tvornica te je uvedeno više od 140 tisuća novih sigurnosnih mjera. Oko dva milijuna radnika zaštićeno je sporazumom, no posao još nije gotov jer ih otprilike još toliko radi u tvornicama koje nisu dio sporazuma.

RADNIČKA PRAVA JOŠ UVIJEK SE NE POŠTUJU

Bangladesh Accord još uvijek je na snazi, produživan je već dva puta, a doveo je i do stvaranja sličnog sporazuma u Pakistanu pod imenom Pakistan Accord. Njega je potpisalo 46 brendova, tek je u povojima, a trebao bi zaštiti oko 750 tisuća radnika u toj zemlji. Zahvaljujući Bangladesh Accordu, brendovi među kojima su Inditex, H&M i drugi do sada su platili oko 2,7 milijuna eura za renovaciju tvornica u Bangladešu i oko 30 milijuna u kompenzacijama za obitelji stradalih u tragediji 2013. godine. No, još uvijek je mnogo onih koji ili nisu zaštićeni sporazumom ili su zlostavljani zbog toga što su članovi sindikata. Osim toga, niz velikih brendova još uvijek nije potpisao sporazum, a među njima su između ostalih i Levi’s, Gap, Walmart i Amazon. K svemu tome, minimalne plaće su još uvijek duplo manje od onoga što radnici traže. Najrecentniji podatci o minimalnoj plaći su oni iz 2018. i ona je tada iznosila svega 69 eura mjesečno.

Osim toga, nesreće u tekstilnim tvornicama nastavljaju se događati diljem svijeta. U studenom 2020. 12 je ljudi poginulo i eksploziji u tvornici u Gujaratu u Indiji. U ožujku 2021. godine 20 ih je poginulo i još su desetci ranjeni u požaru u tvornici u Kairu u Egiptu. U istom mjesecu urušila se tekstilna tvornica u istom gradu pri čemu je poginulo osam ljudi, a 29 njih je ozlijeđeno. Nesreće se ne prestaju događati ni u Bangladešu. Ondje je u ožujku 2021. poginula jedna osoba, a 42 su ozlijeđene u požaru skladišta kemikalija jedne tekstilne tvornice u gradu Gazipur. U istom se gradu prošle godine zapalilo skladište tekstila, jedna predionica, jedna šivaonica i veleprodajna tržnica tekstila. Ni u jednom od ovih požara, na sreću, nitko nije poginuo, no dokaz su da je sigurnost i dalje na vrlo niskim razinama.

Christie Miedema koja se zalaže za radnička prava kroz organizaciju Clean Clothes Company, rekla je za Vogue na osmu obljetnicu kolapsa Rana Plaze da je nužan jedan internacionalni, globalni sporazum. On bi prisilio kako brendove tako i vlasnike tvornica da poštuju radnička prava, da ulažu u sigurnost zgrada i drugih radnih prostora u kojima borave radnici, da poštuju radno vrijeme i povise iznos minimalnih plaća. 10 godina nakon tragedije, promjena ima, ali su vrlo male i strašno spore dok su životi tekstilnih radnika među kojima je oko 80 posto žena, i dalje ugroženi. Imajte to na umu drugi put kad kupujete komade brendova koji ne ističu jasno koliko plaćaju radnike niti jesu li potpisnici gore spomenutih sporazuma.