Zara je u prosincu u Hrvatskoj i još 13 zemalja lansirala svoju novu platformu pre-owned. Radi se o platformi koja za cilj ima produžiti vijek trajanja odjevnih predmeta iz Zare, a da bi se to dogodilo na njoj postoje tri opcije. Prva je popravak odjeće. Dakle, možete im poslati neki svoj stari komad iz Zare koji treba popraviti što ćete platiti od 1,50 euro ako samo trebate zamjenu gumba do 8 eura ako trebate zamjenu zatvarača te ćete na to još platiti 5,50 eura za uslugu odnosno isporuku komada.

Druga opcija je kupnja već nošenih Zarinih komada koji se mogu razgledati u pre-owned sekciji u online trgovini ili prodaja vlastitih nošenih komada sa Zarinim potpisom. Pritom sami određujete cijenu. Treća opcija je donacija odjeće koju Zara onda šalje lokalnim organizacijama koje ih klasificiraju po stanju i kvaliteti te ih potom doniraju onima kojima je najpotrebnija.

Iz Zare tvrde da tako pomažu produžiti životni vijek odjevnih predmeta te da pridonose prelasku na kružno gospodarstvo. No, činjenica je da stvarni utjecaj ne znamo. Jesu li zbog toga počeli proizvoditi manje odjeće i jesu li utjecali na poboljšanje uvjeta rada u zemljama trećeg svijeta u kojima proizvode odjeću? Ta ključna pitanja i dalje ostaju neodgovorena.

Može li high street moda uopće biti održiva?

Najveći problem brze mode je upravo ta brzina i enormna količina odjeće koja se proizvodi, a niskokvalitetna je, ima kratak životni vijek i brzo će završiti u smeću. Nikada u povijesti nismo proizvodili toliko otpada po kućanstvu i modna odnosno tekstilna industrije generalno tu predstavljaju veliki problem. Drugi veliki problem su etički standardi odnosno neregulacija istih u tvornicama u kojima brendovi brze mode proizvode odjeću. Budući da se te tvornice obično nalaze u zemljama jugoistočne Azije, brendovi često zažmire na to kakvi su uvjeti rada ondje, daleko od očiju Europe, ili što se radi sa štetnim kemikalijama nakon proizvodnje jer je to tobože izvan njihovog utjecaja. I sve dok se to ne riješi i dugoročno ne smanji proizvodnja, brza moda odnosno high street brendovi neće biti održivi.

Da u to iskreno vjeruje, potvrdila je platforma za second hand shopping Vestiaire Collective koja je još 2022. najavila da će zabraniti prodaju i kupnju brendova brze mode na svojim stranicama. U toj prvoj rundi isključili su proizvode brendova Boohoo, Pretty Little Thing, Asos i Shein, a u studenom 2023. su u drugoj fazi zabranu proveli do kraja otpisavši još 30 brendova brze mode.

To su redom H&M, Zara, Uniqlo, Abercrombie & Fitch, Gap, Urban Outfitters, Mango, American Apparel, Benetton, Bershka, Calzedonia, Desigual, Intimissimi, Hollister, Disney, Jennyfer, Monki, Old Navy, Only, OVS, Oysho, Piazza Italia, Pull & Bear, Reserved, Stradivarius, Tally Weijl, Weekday, Tom Tailor, US Polo Assn i Vero Moda.

U održivoj budućnosti mode brza moda ne postoji

Iz Vestiaire Collectivea tada su rekli da svi navedeni brendovi koje su isključili sa svojih stranica, prodaju svoju odjeću na Zapadu za mali novac, a da bi mogli držati niske cijene proizvode je na Globalnom jugu (uglavnom u Indiji, Bangladešu, Kini…) gdje su radnička prava zaposlenika i regulacije za zaštitu okoliša gotovo nepostojeći.

Koliki problem predstavlja zanemarivanje ljudskih prava na Globalnom jugu, široj je javnosti postalo jasno kad se prije 10 godina, 24. travnja 2013. godine, u glavnom gradu Bangladeša urušila tekstilna tvornica Rana Plaza u kojoj su radnici šivali komade za brendove među kojima su bili i Primark, Benetton i Mango. U tragediji je poginulo 1138 ljudi, a još oko dvije tisuće njih je ozlijeđeno. Iako je evidentno da je zgrada bila u iznimno lošem stanju na što su upozoravali i sami radnici, za nesreću još uvijek nitko nije okrivljen. Suđenje vlasniku zgrade Sohelu Rani, njegovim roditeljima i još 38 drugih optuženih u ovom slučaju, traje već sedam godina i još uvijek nije dobilo epilog.

Nakon nesreće, potpisan je petogodišnji sporazum kojim je osnovano novo tijelo poznato kao Bangladesh Accord koje je trebalo početi kontrolirati uvjete u kojima rade tekstilni radnici u Bangladešu. Zahvaljujući Bangladesh Accordu, brendovi među kojima su Inditex, H&M i drugi do sada su platili oko 2,7 milijuna eura za renovaciju tvornica u Bangladešu i oko 30 milijuna u kompenzacijama za obitelji stradalih u tragediji 2013. godine. No, još uvijek je mnogo onih koji ili nisu zaštićeni sporazumom ili su zlostavljani zbog toga što su članovi sindikata. Osim toga, niz velikih brendova još uvijek nije potpisao sporazum, a među njima su između ostalih i Levi’s, Gap, Walmart i Amazon. K svemu tome, minimalne plaće su još uvijek duplo manje od onoga što radnici traže. Najrecentniji podatci o minimalnoj plaći su oni iz 2018. i ona je tada iznosila svega 69 eura mjesečno.

Modernom ropstvu mora doći kraj

Iako je Bangladesh Accord donio puno pozitivnih promjena, nesreće u tekstilnim tvornicama nastavljaju se događati diljem svijeta. U studenom 2020. 12 je ljudi poginulo u eksploziji u tvornici u Gujaratu u Indiji. U ožujku 2021. godine 20 ih je poginulo i još su desetci ranjeni u požaru u tvornici u Kairu u Egiptu. U istom mjesecu urušila se tekstilna tvornica u istom gradu pri čemu je poginulo osam ljudi, a 29 njih je ozlijeđeno. Nesreće se ne prestaju događati ni u Bangladešu. Ondje je u ožujku 2021. poginula jedna osoba, a 42 su ozlijeđene u požaru skladišta kemikalija jedne tekstilne tvornice u gradu Gazipur. U istom se gradu 2022. godine zapalilo skladište tekstila, jedna predionica, jedna šivaonica i veleprodajna tržnica tekstila. Ni u jednom od ovih požara, na sreću, nitko nije poginuo, no dokaz su da je sigurnost i dalje na vrlo niskim razinama.

Vestiaire Collective zbog svoje je odluke već sada naišao na niz negativnih komentara koji uglavnom upućuju na to da oni manje imućni kupuju high street i da je zabrana najveći udarac za njih. No, to baš i nije točno. Za one lošijeg imovinskog stanja uvijek će biti sjajnih second hand i vintage opcija u istom ili nižem cjenovnom rangu kao i novi komadi u high street trgovinama, a vrlo vjerojatno će biti bolje kvalitete. Uostalom ta je društvena skupina odgovornija prema vlastitim stvarima i češće popravlja odjeću. Najveći je problem kod onih koji neprestano ganjaju trendove ne bi li uvijek izgledali kao da nose nešto novo, a onda se istih tih trendi stvari rješavaju već iduće sezone.

Cilj ovog poteza Vestiaire Collectivea je osvijestiti ljude da kupnja niskokvalitetnih stvari koje su proizvedene brzo i jeftino doprinosi problemu na svim poljima i usmjeriti ih na bolji izbor. Eliminacijom brze mode sa svojih stranica, na njima ostaju samo održivije proizvedeni kvalitetniji komadi koji će dulje trajati. Njihov potez neće spasiti industriju, ali je važan korak i dobar primjer za ostale aktere unutar industrije.

Što se tiče Zare, sve dok ne prestanu proizvoditi količine koje proizvode sada i ne počnu zahtijevati bolje uvjete rada u tvornicama gdje im nastaje odjeća, veće se promjene neće dogoditi. Ako će činjenica da prodaju više second hand odjeće, a manje nove tome pridonijeti, to je dobar korak. No, stvarne rezultate ove novosti pokazat će vrijeme.