Još u studenom 2022. godine francuska platforma za second hand shopping Vestiaire Collective najavila je da će zabraniti prodaju i kupnju brendova brze mode na svojim stranicama. U toj prvoj rundi isključili su proizvode brendova Boohoo, Pretty Little Thing, Asos i Shein, a ovog su tjedna krenuli u drugu fazu kroz koju su zabranu proveli do kraja otpisavši još 30 brendova brze mode. To su redom H&M, Zara, Uniqlo, Abercrombie & Fitch, Gap, Urban Outfitters, Mango, American Apparel, Benetton, Bershka, Calzedonia, Desigual, Intimissimi, Hollister, Disney, Jennyfer, Monki, Old Navy, Only, OVS, Oysho, Piazza Italia, Pull & Bear, Reserved, Stradivarius, Tally Weijl, Weekday, Tom Tailor, US Polo Assn i Vero Moda.

Zašto su to učinili? “Brendovi brze mode pridonose pretjeranoj proizvodnji i konzumaciji koje rezultiraju razarajućim posljedicama za društvo i okoliš na Globalnom jugu”, rekla je o ovom potezu Douina Wone, direktorica utjecaja u Vestiaire Collectiveu. Konkretnije, svi navedeni brendovi koje su odabrali prodaju svoju odjeću na Zapadu za mali novac, a da bi mogli držati niske cijene proizvode je na Globalnom jugu (uglavnom u Indiji, Bangladešu, Kini…) gdje su radnička prava zaposlenika i regulacije za zaštitu okoliša gotovo nepostojeći.

U Vestiaireu su proveli analizu svakog pojedinog brenda kako bi utvrdili potiče li isti pretjeranu proizvodnju i konzumaciju, a indikatori za to bili su im niska cijena odnosno je li jeftinije kupiti novi komad nego dati popraviti stari, stopa obnove odnosno koliko često tijekom godine izbacuju nove kolekcije, raspon i količina proizvoda, brzina kojom izbacuju nove stvari na tržište odnosno vrijeme trajanje između faze dizajna proizvoda i njegovog dolaska u trgovinu te frekventnost i intenzitet rasprodaja. Na razvoju kriterija radili su s devet različitih ustanova stručnih za održivost u modi kako bi postavili jasne granice i odrednice za eliminaciju brendova.

Zašto se Vestiaire Collective želi riješiti brendova brze mode?

Najveći problem za okoliš danas predstavlja pretjerana konzumacija proizvoda kojih se ljudi brzo rješavaju. Nikada u povijesti nismo proizvodili toliko otpada po kućanstvu i modna odnosno tekstilna industrije generalno tu predstavljaju veliki problem. No, kod brze mode istaknut je još jedan veliki problem koji se često zanemaruje kad se govori o održivosti, a to su ljudska prava. Šira javnost postala je barem malo svjesnija o tome u kakvim uvjetima rade tekstilni radnici kad se prije 10 godina, 24. travnja 2013. godine, u glavnom gradu Bangladeša urušila tekstilna tvornica Rana Plaza u kojoj su radnici šivali komade za brendove među kojima su između ostalih bili i Primark, Benetton i Mango. U tragediji je poginulo 1138 ljudi, a još oko dvije tisuće njih je ozlijeđeno. Iako je evidentno da je zgrada bila u iznimno lošem stanju na što su upozoravali i sami radnici, za nesreću još uvijek nitko nije okrivljen. Suđenje vlasniku zgrade Sohelu Rani, njegovim roditeljima i još 38 drugih optuženih u ovom slučaju, traje već sedam godina i još uvijek nije dobilo epilog.

Nakon nesreće, potpisan je petogodišnji sporazum kojim je osnovano novo tijelo poznato kao Bangladesh Accord koje je trebalo početi kontrolirati uvjete u kojima rade tekstilni radnici u Bangladešu. Osnovali su ga njihovi sindikati u suradnji s globalnim sindikatima i uspjeli unijeti promjene. Sporazum obvezuje brendove da pomognu u plaćanju sigurnosnih inspekcija i drugih unaprjeđenja u odjevnoj industriji u toj zemlji koja je drugi najveći izvoznik tekstila u svijetu, odmah iza Kine. Do sada je zahvaljujući tome, piše Guardian, u zemlji provedeno oko 56 tisuća sigurnosnih inspekcija u više od 2400 tekstilnih tvornica te je uvedeno više od 140 tisuća novih sigurnosnih mjera. Oko dva milijuna radnika zaštićeno je sporazumom, no posao još nije gotov jer ih otprilike još toliko radi u tvornicama koje nisu dio sporazuma.

Nesreće u tvornicama se ne prestaju događati

Bangladesh Accord još uvijek je na snazi, produživan je već dva puta, a doveo je i do stvaranja sličnog sporazuma u Pakistanu pod imenom Pakistan Accord. Njega je potpisalo 46 brendova, tek je u povojima, a trebao bi zaštititi oko 750 tisuća radnika u toj zemlji. Zahvaljujući Bangladesh Accordu, brendovi među kojima su Inditex, H&M i drugi do sada su platili oko 2,7 milijuna eura za renovaciju tvornica u Bangladešu i oko 30 milijuna u kompenzacijama za obitelji stradalih u tragediji 2013. godine. No, još uvijek je mnogo onih koji ili nisu zaštićeni sporazumom ili su zlostavljani zbog toga što su članovi sindikata. Osim toga, niz velikih brendova još uvijek nije potpisao sporazum, a među njima su između ostalih i Levi’s, Gap, Walmart i Amazon. K svemu tome, minimalne plaće su još uvijek duplo manje od onoga što radnici traže. Najrecentniji podatci o minimalnoj plaći su oni iz 2018. i ona je tada iznosila svega 69 eura mjesečno.

Osim toga, nesreće u tekstilnim tvornicama nastavljaju se događati diljem svijeta. U studenom 2020. 12 je ljudi poginulo i eksploziji u tvornici u Gujaratu u Indiji. U ožujku 2021. godine 20 ih je poginulo i još su desetci ranjeni u požaru u tvornici u Kairu u Egiptu. U istom mjesecu urušila se tekstilna tvornica u istom gradu pri čemu je poginulo osam ljudi, a 29 njih je ozlijeđeno. Nesreće se ne prestaju događati ni u Bangladešu. Ondje je u ožujku 2021. poginula jedna osoba, a 42 su ozlijeđene u požaru skladišta kemikalija jedne tekstilne tvornice u gradu Gazipur. U istom se gradu prošle godine zapalilo skladište tekstila, jedna predionica, jedna šivaonica i veleprodajna tržnica tekstila. Ni u jednom od ovih požara, na sreću, nitko nije poginuo, no dokaz su da je sigurnost i dalje na vrlo niskim razinama.

Hoće li zabrana brze mode na second hand platformama spasiti industriju?

Vestiaire Collective zbog svoje je odluke već sada naišao na niz komentara koji uglavnom upućuju na to da oni manje imućni kupuju high street i da je zabrana najveći udarac za njih. No, to baš i nije točno. Za one lošijeg imovinskog stanja uvijek će biti sjajnih second hand i vintage opcija u istom ili nižem cjenovnom rangu kao i novi komadi u high street trgovinama, a vrlo vjerojatno će biti bolje kvalitete. Uostalom ta je društvena skupina odgovornija prema vlastitim stvarima i češće popravlja odjeću. Najveći je problem kod onih koji neprestano ganjaju trendove ne bi li uvijek izgledali kao da nose nešto novo, a onda se istih tih trendi stvari rješavaju već iduće sezone.

Cilj ovog poteza Vestiaire Collectivea je osvijestiti ljude da kupnja niskokvalitetnih stvari koje su proizvedene brzo i jeftino doprinosi problemu na svim poljima i usmjeriti ih na bolji izbor. Eliminacijom brze mode sa svojih stranica, na njima ostaju samo održivije proizvedeni kvalitetniji komadi koji će dulje trajati.

Njihov potez neće spasiti industriju, ali je važan korak i dobar primjer za ostale aktere unutar industrije. Vestiaire će već iduće godine imati jasne brojke o tome koliko su svojim potezom utjecali na svijest kupaca, ali i na druge brendove. A djelomično su u tome već i uspjeli. Iako su mnogi osudili odluku ili je odbili komentirati, u sasvim neočekivanom potezu H&M je objavio reakciju na njihovu odluku u kojoj su rekli da se slažu sa stavovima second hand platforme i da rade na testiranju novih opcija za prenamjenu i posudbu odjeće koje bi smanjile prvotnu konzumaciju i proizvodnju. Možda je to još jedan marketinški trik švedskog high street diva, to ćemo tek saznati. No, u svakom slučaju Vestiaireu je već sada uspjelo natjecati aktere na tržištu i vlastite kupce da razmišljaju kritički što je važan prvi korak.