Svratili smo na ručak u Lare i Penate. Atmosfera je uvijek dobra, ali pamtimo i bolje tanjure

Kroz našu novu rubriku S1 Gastro report obilazimo popularne restorane u Zagrebu i okolici te donosimo naše iskrene dojmove vezane uz kvalitetu usluge, ponude hrane i, konačno, vrijednosti za novac

Lari i Penati, restoran smješten na adresi Petrinjska 42a, svojevrsna je institucija zagrebačke gastronomske scene. Mjesto je to koje treba respektirati već i samo zato što je preko deset godina neprekidno puno, i to neovisno o tome posjetite li ga vikendom ili, poput nas, usred radnog tjedna. Stol nismo rezervirali pa za one na (još uvijek) sunčanoj terasi nismo imali šanse, a vrlo su se brzo popunjavali i oni unutra. Atmosfera koju smo ondje zatekli je, kao i uvijek, bila vesela i opuštena. Čini nam se kao da baš svi koji ovdje dođu na pauzu za ručak, uz čašu vina ili pjenušca, ostanu malo duže od planiranog. Ipak, baš ta velika popularnost restorana dovodi do prvog problema; jedna je osoba zadužena za sve unutrašnje i vanjske stolove, pa ni uz najbolju volju ne može sve stići u zadovoljavajućem roku. Na jelovnik i piće tako smo dulje čekali, a kasnije tijekom ručka smo sami otišli po sol i papar nakon što smo ih tražili i nakon što uporno nisu stizali.

Ručak smo započeli dijeljenjem predjela, quichem od špinata, indijskih oraha i sira, po cijeni od 4,80 eura. Ovo je jelo ujedno bilo i najbolje koje smo toga dana kušali; tijesto je bilo odlično, nadjev je bio sočan i pravilno začinjen, a posebna pohvala ide korištenju nekog jačeg, aromatičnog sira koji nije specificiran, moguće gorgonzole. S glavnim jelima nismo imali toliko sreće. Između sedam glavnih jela, od kojih većinu mijenjaju na dnevnoj bazi, odabrali smo zapečene mesne okruglice u šalši od rajčice s domaćim njokima i mozzarellom (9,50 eura) te pečeni svinjski odrezak, slatko-ljuti umak od pečene paprike i prilog pečenog krumpira, po cijeni od 11,90 eura. Problem kod prvog bio je što se zapravo radilo o (neuspjelom) hibridu između lazanja i okruglica s njokama. Može zanimljivo zvučati, ali ne donosi nikakav novi moment, osim nužno gnjecavih njoka i veće količine sira koji klasičnim okruglicama u šalši s prilogom zapravo nisu potrebne. Uz to, svemu je skupa kronično nedostajalo osnovnih začina, soli i papra.

Kod drugog jela problem se javio samo kod glavne namirnice; krumpir je bio ukusan i propisno začinjen, kao i umak od pečenih paprika. No, svinjska je vratina bila iznimno žilava, puna nejestivih masnih dijelova i pomalo neobičnog okusa koji nismo uspjeli definirati. Cijelim iskustvom ručka u Larima i Penatima tako ovaj put nismo ostali oduševljeni, iako smo sigurni da je taj dan u ponudi vjerojatno bilo i uspjelijih jela (poput njihovog klasika, Reuben sendviča). Ono što moramo istaknuti kao pozitivno je činjenica da su cijene i dalje vrlo korektne, posebno u jeku inflacije (najskuplje jelo na jelovniku košta 14,90 eura). A ono na čemu bi još mogli poraditi, uz kvalitetu tanjura, je boljka brojnih (da ne kažemo većine) hrvatskih restorana; nemaju aktivnu web stranicu, a zadnja objava na društvenim mrežama stara je više od godinu dana. Kad uzmemo u obzir da se radi o restoranu s dnevnom ponudom jela koje bi gost možda volio provjeriti prije dolaska, to je posebno neshvatljivo.