Zašto nekoliko desetaka radnika u modnoj kući Gucci ovih dana štrajka?
Radnici su se pobunili jer Gucci želi njih 154 preseliti iz Rima u Milano
Točno 153 radnika Guccijevih ateljea u Rimu dobilo je tri mjeseca da se presele u Milano zajedno s dizajnerskim uredom brenda u kojem rade. Radi se o udaljenosti od oko 500 kilometara što bi značilo veliku životnu promjenu za mnoge od njih koji u Rimu imaju domove i obitelji. Njih pedesetak zato je u ponedjeljak krenulo u štrajk, a podržao ih je i sindikat CGIL iz kojeg, piše Reuters, sumnjaju da se radi o potezu kojim Gucci želi smanjiti broj zaposlenika. Iz platforme za modnu edukaciju i promociju mladih talenata 1Granary komentirali su da se radi o tipičnom potezu moćnika unutar modne industrije koji smatraju da bi zaposlenici trebali biti presretni što uopće imaju priliku raditi u Gucciju te se ponašaju kao da ti ljudi nemaju privatne živote izvan tvrtke.
Iz Guccija su za Reuters rekli da se radi o potezu kojem bi kreativni direktor Sabato de Sarno i cijeli dizajnerski tim bili bliže strateškim funkcijama tvrtke koje su bazirane u Milanu čime će se postići bolja sinergija. Možda se tim putem i žele riješiti određenog broja zaposlenika, no činjenica je da je selidba još jedan očajnički potez kojim Gucci želi vratiti streloviti rast koji su uživali pod vodstvom Alessandra Michelea.
Prosperitet u vrijeme Alessandra Michelea
Kad je početkom 2015. predstavio svoju prvu kolekciju za Gucci, za jesen zimu 2015./2016., nitko nije bio posebno oduševljen Alessandrom Micheleom. Dok su njegovi kolege tada radili kolekcije inspirirane sportom i streetwearom, Vetements je tek prikazao treću kolekciju i svi su htjeli biti poput njih, Michele je za Gucci priredio jednu eklektičnu kolekciju. U njezinom središtu bila je ideja o djevojci koja nosi siluete iz sedamdesetih koje nabavlja na buvljacima i u vintage trgovinama pa ih kombinira s komadima koje je naslijedila, s gomilom starinskog nakita i retro naočala.
Vogueova kritičarka Nicole Phelps tada je napisala da njegov debi nije ni blizu uzbudljiv kao što bi bio slučaj da je posao dobio netko od dizajnera o kojima se šuškalo, a među kojima su bili Riccardo Tisci, Christopher Kane, Joseph Altuzarra i Tom Ford. Zaključila je također da je Micheleova kolekcija bila malo naivna i da joj je nedostajalo profinjenosti koja se kroz povijest veže za Gucci. I nije mogla biti više u krivu. Micheleova prva kolekcija za Gucci potpuno je promijenila stanje svijesti u svijetu mode u tom trenutku i pokazala mlađim dizajnerima pristup koji danas slijede mnogi njegovi kolege, a među kojima je svakako Jonathan Anderson, a to je sloboda.
Michele je u svojim kolekcijama jako dobro spajao povijest Guccija i kaotične obitelji koja ga je vodila u sedamdesetima i osamdesetima, sa suvremenim potrebama i željama kupaca luksuzne mode. Rezultat su bile maksimalističke kolekcije u kojima je uvijek bila gomila referenci na umjetnost i popularnu kulturu. Među njima one na sportsku odjeću sedamdesetih i osamdesetih, fantastične TV serije i filmove, science fiction, slavne redatelje i autore. Svaka kolekcija bila je novo putovanje i nova prilika da svatko u njoj pronađe svoj lik, svoj stil i kreativni izričaj.
Zbog takvog su pristupa ljudi obožavali Michelea. Njegove kolekcije nisu, kao mnoge druge koje danas viđamo na pistama, bile zamišljene tako da kupci moraju nositi iste kombinacije od glave do pete kao što ih je prezentirao on. Omogućavale su slobodu, stilsku igru, individualizam. Nakon što je u studenom prošle godine potvrđeno da napušta Gucci, njegovi sadašnji i bivši zaposlenici počeli su objavljivati iskustva rada s dizajnerom kojeg su, čini se iz objava, obožavali. Jedan od njih napisao je da su svi drugi zaposlenici poznatih modnih kuća morali nositi crna odijela, biti uniformirani i savršeni, a Michele je svoje odjenuo u odijela iz sedamdesetih i dopustio im da se stilski izraze kako im odgovara.
Može li se vratiti rast?
Michele je za Gucci bio najisplativiji dizajner u povijesti. Među prvima je s Gucci proizvodima ušao na Web3 tržište, među prvima lansirao stranicu za preprodaju starih Gucci komada, ponovno je lansirao Gucci Beauty, i, ono što je najvažnije za Françoisa Pinaulta, vlasnika Keringa koji je vlasnik Guccija, zaradio im ogromne svote novca. Kad je 2015. stigao u brend prihodi su bili 3,9 milijardi eura godišnje. Samo šest godina kasnije prihod je iznosio 9,7 milijardi eura dok se dobit utrostručila, a 2022. prihod je bio veći od 10 milijardi. Dakle, Michele je Gucciju svake godine donio (manje ili više) milijardu eura više.
Ali eto, Gucci je počeo stagnirati. U pandemijskoj 2020. prihod je pao, a nakon toga Gucci je rastao sporije nego konkurenti iz LVMH grupe kao što su Dior i Louis Vuitton. I Pinault je počeo tražiti rješenja i načine da mu zarada nastavi rasti. Angažirao je novog direktora prodaje i zatražio dizajnere da počnu kreirati svevremenskije komade s naglaskom na krojeve. No, Michele je odbio napraviti veliki stilski zaokret i zbog toga ga se Pinault odlučio riješiti.
Zamijenio ga je dizajnerom iz Valentinovog tima, Sabatom de Sarnom, što je također još jedan veliki zaokret u brendu koji nikad nije imao dizajnera koji nije iz njihovih redova. No pitanje je može li on vratiti rast koji im je donosio Michele. Zaista se radi o strašno velikim brojkama, a već vidimo neuspjeh u takvim pokušajima diljem industrije. Burberry nikad nije uspio zamijeniti Christophera Baileyja unatoč pokušajima sa snažnim imenima kao što je bio Ricardo Tisci ili sada Daniel Lee. Previše je faktora pridonosilo uspjehu Michelea (i Baileyja) i promjena adrese dizajnerskog ureda teško će opet dovesti do toga da se sve kockice samo odjednom ponovno poslože na pravo mjesto.