Početkom ovog mjeseca u Francuskom paviljonu u Zagrebu održano je još jedno izdanje DIPMOD-a. Diplomska revija studenata modnog dizajna Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, ugostila je ovaj put radove studenata iz akademske godine 2022./2023. Među njima su bili oni odabrane grupe diplomanata koju su činili Dora Busak, Jelena Obadić, Alison Ivašić, Ana Majdandžić i Vicko Racetin. Od 2018. godine na DIPMOD-u se bira i nagrađuje najbolja diplomska kolekcije, a nju je ove godine kreirao Vicko Racetin. Samozatajni 27-godišnjak rodom iz Splita kolekciju je nazvao [grand]-PA, a posvetio ju je vlastitom djedu.

Jedan od zanimljivijih dijelova kolekcije definitivno je bilo raskošno pletivo koje je oduševilo i žiri koji su ove godine činili dizajnerica Marija Kulušić, fotograf Jakov Barišić, stilistica Ana Nikačević, prošlogodišnja pobjednica Mihaela Brajković te art direktorica DIPMOD-a Jasminka Končić. A najfascinantniji dio kod toga je činjenica da je Racetin samo za ovu kolekciju naučio plesti i ispleo sve komade samostalno. U razgovoru s njim saznali smo kako je uopće razvio senzibilitet za modu, kako je nastala ova kolekcija i u kojem smjeru planira nastaviti karijeru u svijetu mode.

Od interijera do modnog dizajna

Racetin, koji sebe opisuje kao introvertiranu osobu koja zazire od velikih društava i voli provoditi vrijeme kod kuće, senzibilitet za modu razvio je još u srednjoj školi. Pohađao je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu, smjer dizajn interijera, i tijekom nastave uvijek nešto črčkao na zadnjim stranicama svojih bilježnica. “Promatrao sam figure i akciju iz animea i crtanih filmova te sam počeo s crtanjem anatomije tijela i lica likova što se kasnije razvilo u skiciranje odjeće”, kazao nam je. U tim početcima istraživanja odjeće pažnju mu je posebno privukao pokojni britanski dizajner Alexander McQueen i njegova kolekcija Plato’s Atlantis.

“Tu kolekciju sam beskonačno iscrtavao i bio sam zadivljen tehnikom, estetikom i pričom koju jedan dizajner može stvoriti”, kaže mladi dizajner koji slobodno vrijeme danas najradije provodi za šivaćom mašinom ili laptopom, u istraživanju novih tehnika za nadolazeće projekte. Nakon upoznavanja s McQueenovim radom više nije bilo dvojbe, odlučio je upisati Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu na iznenađenje svojih profesora koji su ga vidjeli na arhitekturi.

Nakon upisa na fakultet uz već dobro razvijenu vještinu crtanja, počeo je učiti šivati i krojiti i to uglavnom samostalno budući da se sam studij vrlo šturo dotiče obiju vještina. “Postepeno sam učio te u slobodno vrijeme sȃm proučavao nove stvari i tehnike kako bih napredovao i bio bolji u svom poslu. Imao sam dosta toga za nadoknaditi, ali u isto vrijeme sam imao snagu i želju za učenjem” kazao je Racetin i dodao da je naučene vještine mogao primijeniti tek na diplomskom studiju.

Sentimentalna diplomska kolekcija

Na diplomskom studiju studenti modnog dizajna prvi se put susreću s kompletnim procesom dizajniranja kolekcije. I pritom im je potrebna dobro razvijena vještina šivanja i krojenja koju su sami usvojili ili dobra financijska potkovanost kako bi taj dio za njih mogao odraditi netko drugi. Racetin spada u ovu prvu skupinu. “Bio je potreban uporan rad i samo rad jer se na faksu praktični rad ne uči”, rekao nam je. “Najveća prepreka svakom studentu su vjerojatno financije i to je bio razlog zašto sam odužio školovanje. Lekcija koju sam naučio kroz školovanje na TTF-u je vjerojatno da se ne čeka na druge i ne ovisi o drugima. Imaj svoj cilj i radi na svom cilju. Budi gladan znanja.”

Tu je mantru primijenio i u radu na diplomskoj kolekciji. Dizajner je kroz nju ispričao priču o vlastitom djetinjstvu i povezanosti s djedom igrajući se predimenzioniranim i standardnim odjevnim siluetama kako bi metaforički dočarao odnos djeda i unuka. Centralni dio njegove kolekcije čine raskošni pleteni komadi koje je sam izradio unatoč tome što prije početka rada na kolekciji nije znao plesti ni heklati. Kroz to učenje i istraživanje u materijalu zapravo se otisnuo na putovanje u vlastitu prošlost, u potragu za izgubljenim vremenom, i pretvorio čitav dizajnerski proces u koncept kolekcije.

“Diplomska kolekcija je temom sentimentalna i teška i htio sam se predati izradi maksimalno jer polazim od stava da taj rad predstavlja mene i na kraju želim predstaviti sve znanje i vještine koje sam naučio”, priča nam Racetin. “Ipak se radi o diplomskom radu i mislim da je bila potrebna ta jedna prepreka koja se trebala pobijediti kako bi rad imao svoju priču.” S istraživanjem pletiva i pletačkih tehnika započeo je prije godinu dana odlučivši se putem za tehniku heklanja koja ga se najviše dojmila i koju je potom primijenio u kolekciji [grand]-PA. “Učenje je također bilo samostalno i sve preko YouTubea. Nastalo je puno probnih uzoraka i elemenata koji nisu ušli u uži krug za izvedbu kolekcije no nadam se nastaviti istraživati tehniku i nastaviti stvarati heklane komade.”

Budućnost je u radu

Iako je ova diplomska kolekcija ona koja mu je donijela najveću medijsku eksponiranost, Racetin već godinama uz studij samostalno kreira kolekcije i predstavlja ih publici. Počeo je već na preddiplomskom studiju iz želje da se što prije počne baviti praktičnim radom pa je prvu samostalnu kolekciju predstavio na Zagreb Design Weeku još 2019. godine. Zvala se DOTF06 i to je bilo prvi put da se predstavio široj publici. “Nakon toga sam odlučio raditi i učiti bez prestanka jer me rad jednostavno ispunjava.”

Sa samostalnim radom je nastavio aktivno iako mu, priznaje, nije uvijek bilo lako pomiriti privatne kostimografske aspiracije i modni dizajn koji na kraju, koliko god neobičan bio, ipak mora biti prikladan za svakodnevno nošenje. A s radom su došla i priznanja i nagrade od kojih je jedna od najzvučnijih ona za najbolju kolekciju na Izložbi hrvatskog dizajna 21./22. Kolekcija je nastala na studiju modnog dizajna pod mentorstvom profesorice Jasminke Končić i asistenta Duje Kodžomana, a ona je, kaže Racetin “moja prva veća i ozbiljnija kolekcija koja se bavi istraživanjem vlastitih strahova agorafobije, pretjeranog razmišljanja i anksioznosti. Kolekcijom sam pokušao prenijeti svoje strahove na odjeću, a to je sjajno uhvatila i prikazala fotografija moje prijateljice i kolegice Kristine Vrdoljak.”

I iako se oko budućnosti osjeća nesigurno i neizvjesno, priznaje da ga priznanja i nagrade potiču da nastavi s radom. “Veselim se novom poslu i novim kreacijama”, kaže nam i dodaje da, ako se za to ukaže prilika, ne bi imao ništa protiv rada za neku veliku modnu kuću. A kad govori o uzorima od kojih bi u nekom idealnom scenariju volio učiti, navodi nekoliko imena koja nažalost više nisu s nama, ali njihov rad ostaje. “McQueen, Mugler i Vivienne Westwood su znali napraviti show dramatičnim izlazima na pistu. Inspirirala me je apokaliptična scena suvremene odjeće s elementima groteske i kostima.” Od živućih dizajnera teško mu je imenovati nekoga tko je duboko djelovao na njega, ali otkriva da ga je oduvijek fascinirao Martin Margiela i njegov konceptualni smisao za odjeću.

“Moda danas mora biti svježa i uzbudljiva, prije ikakvog trenda ili hypea moda treba imati priču i značenje koje odjeći daje težinu. Ideja je bitna, ali izvedba je još bitnija”, zaključuje. Racetin je na samom početku svoje karijere koja će se, ako uzmemo u obzir njegov talent i volju za radom, kretati samo uzlazno. U nekoj skorijoj budućnosti tako planira kreirati web stranicu na kojoj bi se publika mogla informirati o njegovom radu, a do tada mu se svi zainteresirani mogu javiti putem Instagrama na kojem redovito dijeli nove dizajnerske pothvate.