Na Mjesecu dizajna u Ljubljani koji je ove godine trajao od 5. listopada do 5. studenog, dodijeljene su BIG SEE nagrade za najbolja regionalna ostvarenja u dizajnu. U kategoriji modnog dizajna kao najbolja dizajnerica iz Hrvatske slavila je Ana Majdandžić, a u istoj je kategoriji osvojila i grand prix za kolekciju Actor’s Mask svog brenda Anatticus. Radi se o kolekciji koja je nastala u sklopu prve godine diplomskog studija modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu pod mentorstvom prof. art. dr. sc. Jasminke Končić i mag. ing. des. text. Duje Kodžomana, asistenta – vanjskog suradnika.

“Big See je bio jedno super iskustvo i svakako kolekcije planiram prijavljivati na nadolazeće natječaje i izložbe jer su oni odličan način za predstavljanje svog rada većoj publici i stjecanje iskustva”, rekla nam je Majdandžić i dodala da nakon tog postignuća nastavlja raditi po svom – učiti, istraživati i izrađivati nove kolekcije. Kako će to izgledati već smo mogli vidjeti na ovogodišnjem DIPMOD-u održanom početkom studenog u Francuskom paviljonu u Zagrebu.

Majdandžić je ondje prikazala svoju kolekciju 4T+2 u kojoj se bavila Galenovom teorijom temperamenata prikazujući četiri temperamenta (kolerik, melankolik, flegmatik, sangvinik) i dva tipa osobnosti (ekstrovert i introvert) kroz poprilično složene krojeve, široku paletu boja, autorske printeve i ručno pletena oglavlja. Razgovarali smo s njom o tome kako se samostalno naučila krojiti i šivati, kako je nastajala ova kolekcija i kako je u kreiranju vode psihološki i sociološki fenomeni.

Emocije i ponašanja kao polazište za izradu kolekcije

Ana Majdandžić, inače 26-godišnja Zagrepčanka koja za sebe kaže da ima previše hobija jer svaki dan mora raditi nešto kreativno, od malena je bila okružena rukotvorinama koje je izrađivala njezina majka. “Skupa bismo kupovale materijale od kojih bi mi ona šivala odjeću koju sam ja nacrtala”, ispričala nam je Majdandžić i dodala da su zbog toga svi očekivali da će upisati neku kreativnu srednju školu, no nju je put odveo u gimnaziju s kojom nije odmah pronašla zajednički jezik, no i to se ubrzo promijenilo.

“Nikad nisam požalila taj izbor jer se za to vrijeme rodio interes za humanističke znanosti koje su kasnije postale glavna inspiracija za moje kolekcije”, priznaje. “Koncepti svih mojih dosadašnjih kolekcija bili su inspirirani filozofijom, psihologijom, sociologijom, a moje prve ideje započinju nekim apstraktnim pojmovima kao što su emocije, ponašanja, procesi u mozgu itd. koje onda pokušavam prikazati na vizualan način. Smatram da na taj način mogu doći do najkreativnijih ideja i postići maksimalnu dozu autentičnosti.”

Kroz čitavu srednju školu igrala se s dizajnom odjeće, dorađivala odjevne predmete koje već posjeduje, kupovala nove u second hand trgovinama pa po njima crtala, dodavala im vez, prišivke, zakovice. Uz to je još imala i veliko zanimanje za umjetnost, posebno grafiku i kiparstvo, pa je logičan smjer bio sve to spojiti na studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu.

Moda kao oblik umjetnosti

Majdandžić je modu oduvijek smatrala oblikom umjetnosti. “Mislim da bi svakom dizajneru glavni cilj trebao biti stvaranje maksimalno autentičnog i unikatnog proizvoda intervencijama na materijalima, krojevima, ručnom doradom i detaljima. Osim toga, takav pristup radu daje tom modnom predmetu i umjetničku auru. Za mene je moda oblik umjetnosti i na nju sam oduvijek gledala kao na neki oblik skulpture. Čak je i proces izrade skulpture vrlo sličan procesu izrade nekog modnog predmeta”, rekla nam je.

Takav pristup modi njegovala je kroz fakultet i u vlastitim kolekcijama, no kaže da se tek na diplomskom studiju susrela s potpunim postupkom izrade kolekcije, od razvoja koncepta, skica i krojeva preko izrade prototipa i izbora materijala do izrade gotovog proizvoda. Kroz studij je samostalno naučila i šivati kroz metodu pokušaja i pogreške. “Intenzivno sam počela šivati tek na trećoj godini, pogotovo na početku diplomskog kad su baš krenule izrade kolekcija. Tada smo krenuli i s izradom prototipa za koje zbilja mogu reći da su mi najviše pomogli da naučim šivati i krojiti. Svakako, mislim da taj put za mene nije još gotov jer imam još puno toga za naučiti i želim se maksimalno usavršiti.”

Niz tehnika i zahtjevnih krojeva Majdandžić je savladala i tijekom rada na diplomskoj kolekciji 4T+2. “Sve tehnike naučila sam sama (jedino je pleteninu tj. pletena oglavlja izradila moja mama) tako što bih proučavala tekstilne instalacije i razne teksture na slikama i skulpturama i onda to pokušavala prikazati u materijalu. Tako nešto bilo je dosta teško izvesti pogotovo zato što sam se s većinom tehnika susrela po prvi put, ali jednostavno nisam htjela igrati na sigurno i raditi nešto što već znam. Cilj mi je bio učenje i eksperimentiranje s novim stvarima i mogu reći da mi je takav pristup radu najviše pomogao u pronalasku vlastite dizajnerske estetike.”

U privatnom životu, kaže, ne voli previše eksperimentirati, no u kreativnom radu rado ulazi u nepoznato i testira granice. U cijelom je tom procesu, dodaje, naučila da se “ne treba previše emocionalno vezati za svaku ideju i forsirati nešto što ne funkcionira zbog vlastitog ega. Ako ideja propadne za trenutni projekt/kolekciju ne znači nužno da je loša, samo jednostavno ne funkcionira sada i možda je prikladnija za nešto drugo.”

Nastavak rada u inozemstvu

U usnuloj hrvatskoj modnoj klimi, većina mladih dizajnera sanja o zaposlenju u inozemstvu, u nekoj od europskih zemalja u kojima postoji luksuzno tržište i prostor za razvijanje kreativnih ideja u okviru modnog dizajna. Isti je slučaj i s Majdandžić. “Odlazak u inozemstvo mi je od početka studija bio najlogičniji slijed događaja, jednostavno ne mogu zamisliti da se u Hrvatskoj bavim modom. Konzumiranje mode je luksuz, a kod nas je situacija takva da ljudi često jedva imaju i za osnove.”

A kad bi mogla birati za koju bi modnu kuću radila, kaže da bi rado odabrala onu koja se bar donekle podudara s njezinim estetskim izričajem. “Od kad me počela zanimati moda divim se radu Martina Margiele i Rei Kawakubo, a njihov pristup modi i način na koji tretiraju odnos između odjeće i tijela oduvijek me inspirirao.” Hrvatsku modnu scenu smatra suhoparnom i staromodnom, no kaže da rado poprati “rad talentiranih kolega s TTF-a koji uvijek donose nešto svježe i zanimljivo sa svojim kolekcijama.”

Studio ili showroom za svoj brend Anatticus za sada još nema, no kaže da svi zainteresirani za njezin rad mogu pratiti nove radove na njezinim Not Just A Label i Instagram profilima.