U četvrtak, 9. studenog, u Francuskom paviljonu u Zagrebu održan je još jedan DIPMOD. Diplomska revija studenata modnog dizajna ove je godine okupila radove studenata iz akademske godine 2022./2023., a među njima su bili oni odabrane grupe diplomanata kao i mlađe generacije studenata s prve godine diplomskog studija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Na DIPMOD svake godine stiže sve više i više posjetitelja, što prijatelja i obitelji izlagača koji su stigli podržati svoje bližnje, što članova Sveučilišta u Zagrebu, što novinara i drugih interesenata za modu.

Iz novinarske perspektive, DIPMOD je osvježavajuć. Nije grandiozan, nema sponzorski zid za fotografiranje ispred kojeg poziraju poznati niti prvi red sa strogo određenim rasporedom sjedenja onih koji su dostojni u njemu sjediti. Ulaz na DIPMOD je slobodan. Ispred vrata ne stoji nitko tko svoju moć demonstrira uskraćivanjem ulaza za onoga čijeg imena nema na popisu. Organizacija je jednostavna, lišena pompozne scenografije i detalja jer je ionako poanta čitavog događaja da u fokusu bude samo jedno – dizajnerski rad.

Najboljim dizajnerskim radom ove je godine proglašena kolekcija Vicka Racetina. Ime joj je [grand]-PA, a Racetin je kroz nju progovorio o djetinjstvu i povezanosti s djedom. Žiri koji su činili dizajnerica Marija Kulušić, fotograf Jakov Barišić, stilistica Ana Nikačević, prošlogodišnja pobjednica Mihaela Brajković te art direktorica DIPMOD-a Jasminka Končić, odabrao ju je kao najbolju ove sezone, ali bila je to teška odluka jer, kad vidite koliko su ti mladi ljudi truda, vremena i vještine uložili u razvoj ovih kolekcija, ne možete ostati ravnodušni i ne čestitati im svima.

Dizajnerski rad u fokusu

Osim Racetina, među odabranim diplomantima na DIPMOD-u su se ove godine predstavili i Dora Busak s kolekcijom Oslonac, Jelena Obadić s kolekcijom De-Forme, Ana Majdandžić s kolekcijom 4T+2 te Alison Ivašić s kolekcijom Kovari. Ivašić je već primila važno priznanje za svoju kolekciju kad je ovog ljeta prošla u finale Mittelmode, jednog od najstarijih natjecanja za mlade dizajnere koje se u Italiji održava već 30 godina. Dizajnerica je kroz nju istraživala kulturu rudarenja koja je dio kolektivne memorije Labinjana i identiteta njihovog grada, a pretočila ju je u antimodni jezik uniformi. Kolekcija na prvu djeluje jednostavno, ali je svaki komad savršeno krojen, boje su pažljivo promišljene, a Ivašić je u nju uklopila niz detalja osmišljenih i izrađenih samo u svrhu ove kolekcije kao što su laserski rezani gumbi, kopče i pločice od pleksiglasa, ručno rađeni bubreći tisak i etikete sa simbolima i elementima značajnim za rudarstvo Labinštine.

I Ana Majdandžić već se dokazala sa svojim radom kad je u Ljubljani prije mjesec dana osvojila grand prix na dodjeli Big See nagrada. U kolekciji 4T+2 bavila se Galenovom teorijom temperamenata prikazujući četiri temperamenta (kolerik, melankolik, flegmatik, sangvinik) i dva tipa osobnosti (ekstrovert i introvert) kroz poprilično složene krojeve, široku paletu boja, autorske printeve i ručno pletena oglavlja.

Racetin je žiri oduševio činjenicom da je sam heklao odjevne predmete u svojoj diplomskoj kolekciji unatoč tome što prije početka rada na ovoj kolekciji nije znao ni plesti ni heklati. Vještinu je naučio, sam izradio odjevne predmete i tako zapravo pretvorio i čitav dizajnerski proces u koncept kolekcije. Taj neposredni dizajnerski rad najvažniji je dio DIPMOD-a. On je ono na što stariji, etablirani dizajneri često zaboravljaju dok naručuju bale već gotovih materijala izvezenih perlama i perjem iz Turske ili Italije. Tek nekolicina dizajnera kao što su Silvio Vujičić ili Marija Kulušić još biraju sami intervenirati na tkaninama kako bi dobili autentičan proizvod na koji se kao autori mogu potpisati bez zadrške. DIPMOD je tu da nas podsjeti zašto je to važno.

Osvježenje modne scene

Nakon revije srela sam Zvonimira Ferinu kako izlazi iz zakulisnog prostora s fotoaparatom u ruci. “Ovo je moj backstage” rekao je. Fotograf samoinicijativno svake godine dolazi fotografirati radove mladih dizajnera iza scene, fotografije im rado prepušta na korištenje i u tome maksimalno uživa. I vjerojatno nije ni svjestan koliko im na taj način pomaže. Napraviti diplomsku kolekciju nevjerojatno je teško jer su, osim vodstva i smjernica koje dobivaju od mentora, studenti u praktičnom dijelu prepušteni sami sebi i vlastitim vještinama i financijskim mogućnostima. Kad to znate ne možete ne smatrati njihov uspjeh još većim.

Kad bi samo hrvatska modna industrija (ili ovo što je od nje ostalo) imala dovoljno mjesta i širine da ova talentirana imena u njoj pronađu svoju budućnost. Dok se to ne dogodi, naivno se nadam da će svoje vizije uspjeti pretočiti u samostalne brendove koje će kupci (ako već ne lokalci, onda barem turisti) prepoznati i honorirati.