Condé Nast prošlog je tjedna objavio da Edward Enninful napušta poziciju glavnog urednika britanskog Voguea te da preuzima širu ulogu europskog uredničkog direktora od 2024. godine. Nakon što se godinama nagađalo da će zamijeniti Annu Wintour na mjestu glavnog urednika američkog Voguea, sada je sasvim sigurno da se to neće dogoditi. Osim toga, nagađalo se i da je proširena uloga europskog uredničkog direktora zapravo priprema da Enninful preuzme Wintourinu poziciju globalne uredničke direktorice Voguea, no budući da će njegova nova pozicija zapravo biti freelance odnosno više neće biti zaposlen u Condé Nastu, i to je sada sasvim isključena opcija.

Anna Wintour u studenom će napuniti 74 godine, no nema namjeru umiroviti se, pa vjerojatno nikad. Enninful je urednicama talijanskog, francuskog, španjolskog i njemačkog Voguea koje direktno odgovaraju njemu, obznanio da je odluku o odlasku donio s Wintour jer će na novoj vanjskoj poziciji dobiti šansu još više unaprijediti Vogue kao brend. Nažalost, stručnjaci u čitavoj industriji slažu se da je sve to samo fino upakirana vijest o propasti Voguea.

Enninful je u Vogue uveo tektonske promjene

Edward Enninful je glavni urednik britanskog Voguea od 2017. godine i time je postao prva crna osoba i prvi muškarac na čelu Voguea u više od 130 godina postojanja te publikacije. Za Condé Nast je radio 25 godina, a najviše povijesnih trenutaka uveo je u britanski Vogue kao glavni urednik. Za njegovog mandata 2018. godine Laverne Cox postala je prva trans osoba na naslovnici britanskog Voguea. Dvije godine kasnije na naslovnici se pojavila Judi Dench koja je u tom trenutku imala 85 godina i time postala najstarija osoba na naslovnici Voguea uopće (tu joj je titulu oduzela Apo Whang-Od koja se u dobi od 106 godina pojavila na naslovnici filipinskog izdanja Voguea u travnju 2023.).

Iste godine naslovnicu za rujansko izdanje snimio je Misan Harriman, prvi crni fotograf kojem je to uspjelo u 107 godina postojanja britanskog Voguea. 2022. godine Enninful je na naslovnicu stavio Timotheeja Chalameta čime je mladi glumac postao prvi muškarac koji se samostalno pojavio na naslovnici ženskog magazina Vogue. Enninfulovo svibanjsko izdanje 2023. godine postalo je prvo izdanje Voguea dostupno na brajici.

I nije samo rušio rekorde. Edward Enninful je u britanski Vogue uveo sustavne promjene koje su pridonijele različitosti i uključivosti širom modne industrije. Njegova prethodnica Alexandra Schulmann u 25 godina svog mandata posvetila je samo 12 od 306 naslovnica crnim ženama te su većinu njezinog tima zaposlenika činili bijelci. Za Enninfulove vladavine udio zaposlenih nebijele boje kože podignut je na 25 posto, a prva naslovnica koja je objavljena s njim na poziciji glavnog urednika pripala je upravo crnoj ženi, manekenki Adwoa Aboah. Nastojao je demokratizirati magazin, pozivao je čitatelje na besplatna druženja i potpisivanje magazina u Vogue Houseu, odbijao je oglašivače koji se ne slažu s njegovom vizijom uključivosti i uz sve to uspio podići prodaju koja je nadmašila čak i američki Vogue.

Mlade urednice mijenjaju veteranke starog kova

Enninfulov odlazak nastavak je čistke unutar Condé Nasta kroz koju su u posljednjih nekoliko godina glavne urednice koje su imale celebrity status zamijenjene za mlađa i daleko jeftinija imena. Sve je počelo imenovanjem Margaret Zhang glavnom urednicom kineskog Voguea 2021. godine. Ta Kineskinja s australskom adresom imala je tada samo 28 godina čime je postala najmlađa urednica Voguea ikad, a imenovana je, pisao je tada britanski Vogue, zbog svog osebujnog stila, internacionalnog modnog iskustva u stylingu, fotografiji, manekenstvu i kreativnoj direkciji te milijunske sljedbe na Instagramu.

Val takvih imenovanja obilježio je 2021. godinu u Condé Nastu. Čuvenu Emmanuelle Alt koja je francuski Vogue vodila više od 20 godina, bila jedno od zaštitnih lica francuskog chica i zvijezda street stylea na svakom Tjednu mode u Parizu, te je godine zamijenila mlada Eugénie Trochu. Trochu je u Condé Nastu počela raditi prije 12 godina, kao stažistkinja u američkom Vogueu. Uskoro se pridružila francuskom izdanju, a na posljednjoj je poziciji uređivala rubrike o trendovima i tržištu za digitalno izdanje.

U talijanskom Vogueu, iste je godine nova urednica postala Francesca Ragazzi koja je, baš kao i Trochu, od početka karijere radila u Condé Nastu. Počela je kao stažistkinja u talijanskom Vogueu, a onda je 2014. preselila u New York kako bi za američki Vogue radila kao urednica sadržaja o zbivanjima na talijanskom i francuskom tržištu. Na čelu talijanskog Voguea zamijenila je Emanuelea Farentija koji je taj Vogue preuzeo početkom 2017. nakon što je njegova legendarna urednica Franca Sozzani preminula u prosincu 2016. godine. Njihovo je imenovanje bilo početak velikih promjena kroz koje je ova medijska kuća zamijenila urednice starih škola mlađim ženama koje su karijere većinom gradile kada je digitalna era već bila itekako aktualna.

Kraj tiskanih modnih magazina kakve znamo

Tužna je istina, međutim, da Condé Nast tim potezima nije uspio spasiti Vogue. Umjesto toga on je pretvoren u još jedan u moru digitalnih modnih medija na kojima se nalazi isti sadržaj kao i svugdje drugdje i koji, što je najtužnije, primarno dolazi s društvenih mreža. Autorica biografije Anne Wintour, Amy Odell, napisala je prije nekoliko dana u svom newsletteru da magazin na pogrešan način koristi talente koje ima te da će, kako sada stvari stoje, sve aktualne poslove u digitalnim izdanjima u ne tako dalekoj budućnosti obavljati umjetna inteligencija. Dapače, Odell smatra da će se ta promjena dogoditi do kraja 2023. godine.

Da je Odell u pravu, barem u ovom dijelu u kojem govori o tome da medijske kuće koriste talentirane zaposlenike na pogrešan način, potvrđuje aktualno stanje u modnim medijima. Globalno, pa tako i u Hrvatskoj, svjedočimo tome da medijske kuće nameću restriktivna pravila za ono što se (ne) smije objavljivati i beskompromisnu predanost oglašivačima što rezultira izbacivanjem neplaćenih kreativnih projekata i time da talentirani kadar sve više napušta modne medije. U tiskanim modnim magazinima zato više nema utjecajnih modnih editorijala kakve su Franca Sozzani i Grace Coddington radile prije dvadesetak godina i koji su bili glavni razlog zašto bi netko uopće kupio tisak. Zašto bi netko danas kupio tisak da pogleda editorijal u kojem su modeli od glave do pete odjeveni u kombinacije iskopirane s modnih pista jer su brendovi to platili ili da pročita intervju koji će se ionako pojaviti na webu, ponekad već isti dan kad magazin stigne na kioske?

Sve više talentiranih modnih stručnjaka zato se okreće freelance radu, a isti ti modni mediji onda ih zapošljavaju kao vanjske suradnike što je situacija koju će Condé Nast od iduće godine imati i s Enninfulom. Urednicima, kreativnim direktorima, stilistima, novinarima i drugima to omogućuje da više naplate vlastiti rad, rade s više klijenata i mogu birati što će raditi, ali za same magazine to nikako nije dobro. Od njih ostaju tek ljuske koje su nekoć nosile privlačnost, ekskluzivnost i kredibilitet koji sada leži u Instagram i Twitter profilima te newsletterima njihovih vanjskih suradnika.