Beštija, bistro smješten u samom centru grada, na adresi Masarykova 11/1, prošao je nekonvencionalni put od svog otvorenja sredinom 2018. do danas. Mijenjali su se chefovi, pa čak i vlasnici, a unatoč tome što iz dana u dan svjedočimo zatvaranju ugostiteljskih objekata koji se nisu uspjeli izboriti s krizom, Beštija nije jedan od njih. Da su promjena vlasnika i osvježena energija bile više nego dobrodošle, uvjerili smo se početkom listopada, kad smo prvi put imali prilike kušati jela chefa Kristiana Tarija. Još uvijek pamtimo viskozni rižoto od kruške i plavog sira koji je nježno spojio slatke i slane arome, kao i orijentalni namaz baba ghanoush koji spada u jedan od boljih koje smo ikad kušali u Zagrebu.

Pet predjela od kojih posebno izdvajamo namaze

Kako bismo se uvjerili da tim Beštije jesenskim menijem nije upao u svojevrsnu zamku ‘one hit wondera’, poput brojnih zagrebačkih bistroa, ovih smo ih dana ponovno posjetili. Povod je bio predstavljanje novog, zimskog menija, orijentiranog na zero waste filozofiju i korištenje sezonskih namirnica, u prvom redu kupusnjača. Meni se sastoji od pet predjela, devet glavnih jela i dva deserta; dovoljno je raznolik da nudi ponešto za svačiji okus, a istovremeno ne odlazi u toliku širinu da gubi konture identitetskih odrednica kuhinje. Ohrabreni upravo spomenutim namazom od patlidžana koji smo kušali prethodni put, za početak smo naručili namaz od crvene leće i sušene rajčice, daikon čipsa i pepper dropsa koji nas je vrlo ugodno iznenadio suptilnom aromo kokosa i koji, doista, nismo mogli prestati jesti.

Osim njega, kušali smo još i parfait od pačje jetre s džemom od ljubičastog luka i cherry rajčica s tostiranim lješnjacima, vrlo dobru alternativu za one željne konkretnijih, mesnih okusa u predjelu, a onda i nešto za ljubitelje ribe.

Skuša gravalax na velouteu od potočarke s gelom od naranče ljupko je, vrlo osvježavajuće predjelo koje bi konceptualno možda bolje odgovaralo (pro)ljetnom meniju, ali je toliko skladno da nemamo problema ni s tim da ga jedemo usred zime. Juhu od brokule s krekerom od parmezana i uljem od mente, baš kao i njihov klasik, beef tartare, ostavili smo za neki sljedeći posjet.

Bouillabaisse kao iz centra Marseillesa

Glavna jela smo, ponovno, birali tako da kušamo ponešto od vege, mesnih i ribljih jela. Rižoto od raštike s čipsom od raštike, pjenom gruyere i zelenom soli pravi je primjer comfort zimskog jela sa sezonskom kupusnjačom u glavnoj ulozi koja je, po našem skromnom mišljenju, generalno strahovito podzastupljena. Bouillabaisse, gusta juha koja se priprema od dnevnog ulova ribe, kozica, školjki i služi uz začinski maslac i prepečeni kruh, jedna je od velikih zvijezda Beštijine kuhinje; okus je toliko bogat i slojevit da, a tanjur na oko privlačan, da smo na tren zaboravili da se nalazimo u centru Zagreba, a ne Marseillesa, odakle ovo jelo potječe.

Od mesnih jela, nudili su se sous vide juneći obrazi s pireom od pastrnjaka, orzoto s ramstekom i hanger steak sa složencem od krumpira, ali nama je pažnju najviše privukao sporo kuhani bonbon od kunića serviran uz umak od kunića i gljiva, s uljem od začinskog bilja. Meso je bilo mekano, okusi pogođeni, a općenito pohvaljujemo i još uvijek nekonvencionalnu opciju kunića na meniju.

Vrlo pouzdano mjesto u centru za ručak ili večeru

Ručak smo zaokružili izvrsnim desertom, mousseom od čokolade i naranče s tonkom, kremom od lješnjaka i spužvom s pistacijom, dok nam za veganski lava cake ovaj put naprosto nije ostalo mjesta. Zagrebu nasušno nedostaje poštenih, kvalitetnih i kreativnih bistroa koji iz sezone u sezonu drže razinu kvalitete. Sudeći prema naša posljednja dva posjeta, Beštija polako, ali sigurno, postaje upravo jedno od takvih mjesta.