“Radimo svoje maslinovo ulje i odležani aceto balsamico koji moj partner Goran Zgrablić, inače po struci fizičar, radi već 12 godina. Ovim projektom spojio je svoje dvije ljubavi – znanost i tradicionalnu kuhinju”, priča nam Nikola Pezić, voditelj projekta Eat Istria u sklopu kojeg organizira butik tečajeve tradicijske istarske kuhinje i vinske ture po cijelom poluotoku.

Nikola, inače po struci antropolog i hispanist, odrastao je u Ivanić Gradu, živio u Zagrebu gdje se bavio prevođenjem grafičkih romana, a onda ga je Istra magnetski privukla.

“Da je Eat Istria više od posla, da zbilja vrijedi i ostavlja snažan dojam i emociju, potvrđuje niz prekrasnih primjera. Recimo, kako naši gosti znaju da tijekom godine živimo u Zagrebu, iz cijelog su nam se svijeta javljali nakon potresa i zanimali se jesmo li dobro”, priča.

Naturalizirani Istrijan

“Znalo nam se dogoditi i da nas zovu da ih dođemo posjetiti, poput jednog starijeg bračnog para iz Engleske koji je naslutio da smo Goran i ja zajedno prije nego što smo mi sami to znali”, prisjeća se i kroz smijeh dodaje da se u Istru primužio. Sada se, kaže, osjeća kao naturalizirani Istrijan.

Kako je opseg posla sve više rastao, a Goran se zbog prvotnog posla morao preseliti u Zagreb, nekako se spontano dogodilo da je Nikola preuzeo Eat Istriu.

“Bio sam jako dobro upoznat sa svime, a prošao sam i niz dodatnih edukacija kako bih našim gostima mogao prenijeti sve ono što ih zanima”, priča nam po dolasku u čarobni maslinik nadomak Medulina u kojem je nastala Eat Istria, partner platforme Priceless.com koja nudi ono najbolje od naše zemlje.

Nona Ana glavna inspiracija

“Goran je maslinik naslijedio od svoje none Ane koja mu je i najveća inspiracija. Ona ga je u ranom djetinjstvu upoznala s tradicionalnim okusima Istre koje se trudimo što vjernije predstaviti našim gostima”, dodaje u dahu.

Dok nam je kuhao kavu, inzistirao je da kušamo maslinovo ulje i odležani aceto, poslužene tek uz svježi, domaći kruh. Kažemo inzistirao, jer smo ga na prvu odbili budući da smo taman doručkovali – i jako smo zahvalni što je.

Tradicionalni recept iz Modene

Bili smo u nevjerici da aceto umočen u obični kruh može biti toliko dobar i čuđenja kako maslinovo ulje zove na još unatoč činjenici da smo stigli siti. “Ovo je doista dobro”, komentiramo s oduševljenjem na što Nikola dodaje – neprocjenjivo– i ukratko otkriva tajnu njihova aceta.

“Radi se prema tradicionalnom receptu iz 13. stoljeća koji se u Modeni čuva kao najstroža tajna”, smije se i nastavlja: “Goran je s proizvodnjom aceta počeo prije 12 godina. Aceto mora odležati najmanje pet godina, a u Modeni se smatra da je spreman nakon što odleži upravo 12 godina, tako da je ove godine to već to.”

Od 100 litara mošta, 3 litre aceta

Mošt za aceto nabavljaju od lokalnih vinara. “Obično uzimamo 100 litara mošta koji kuhamo u kotlu. Kada voda ispari, mošt se karamelizira i količina šećera poraste na 35 posto”, pojašnjava.

Zatim se sprema u posebne bačve za fermentaciju pa se, krajem zime, kada sva priroda spava, pretače u iduću bačvu. “I tako, iz godine u godinu, nakon što se odradi pet pretakanja, u zadnjoj bačvi dobijemo gotov proizvod”, govori otkrivajući da od 100 litara mošta dobiju tek tri litre aceta.

Tu je kuhao i irski TV chef

Bilo nam je jasno da je aceto toliko dobar upravo zato jer su nam se sve kockice savršeno posložile. Decilitar aceta, nimalo ne čudi, prodaje se za 120 eura no ni maslinovo ulje nimalo ne zaostaje kvalitetom.

U njemu je guštao i Donal Skehan, irski TV chef koji je posjetio Eat Istriu tijekom snimanja druge sezone svog serijala Pratite Donala za popularni Food Network. “Donal i Goran zajedno su pripremali žgvacet pa je tom prilikom probao naše ulje i oduševio se”, s ponosom ističe Nikola.

Kako bismo doživjeli barem tračak avanture na koju se gosti ovdje upuštaju, pokazao nam je kako to izgleda. Odlučili smo se malo zaprljati ruke i napraviti svoje prve istarske fuže u životu.

Pri prvoj izradi fuža doživio je – fijasko

“Kad sam ih prvi put krenuo raditi, i sam sam doživio fijasko. Tijesto mi nije uspjelo, raspadalo se, pokušao sam ga spasiti, ali bezuspješno. Međutim, do danas sam na stotine ljudi naučio raditi fuže”, priča nam i istovremeno pokazuje tehniku motanja tijesta oko štapića.

Većini kaže, treba malo vježbe, ali isto tako, ističe, postoje i prirodni talenti, ljudi kojima prvi fuži izgledaju kao da su izašli iz tvornice. “Zvuči nevjerojatno, ali evo, moguće je”, dodaje uz smijeh.

Uz tradicionalna jela, ovdje se spremaju i neka modernija, poput carpaccia, za koji nam Nikola priča da mu redovito služi kao sredstvo rušenja predrasuda.

“Osobno obožavam sirovu ribu i rado je pripremam, ali svako toliko nam dođe netko tko je odlučno odbija probati. Uvijek gostima kažem da ih ni na što nećemo tjerati, ali im ponudim da probaju barem jedan zalogaj. Na kraju im se mahom jako svidio. Obožavam taj osjećaj kad nekome promijeniš perspektivu”, priča i zaključuje – to su baš dobri momenti.

Kafić koji funkcionira kao galerija

Nakon ubrzane verzije masterclassa (nakon kojeg smo obećali da nam ovo nije posljednji put da se upuštamo u pripremu domaće tjestenine), sjeli smo u kompaktni gradski SUV Toyota Yaris Cross, svladali kratku makadamsku cestu i uputili se prema centru Pule. Nikola nam je odlučio pokazati jedno sasvim drugo lice grada, ono koje poznaju samo lokalci, ono koje se ne može pronaći u klasičnim turističkim brošurama.

Kao i svi domaćini serijala Moje mjesto, tvoja destinacija, uz ugodnu šetnju gradom svaku lokaciju u gradu povezao je s nekom osobnom pričom ili sjećanjem. Prva na redu bila je Galerija Cvajner, smještena na Pulskom forumu, koja funkcionira kao kafić, ali i mjesto u kojem su se nekad održavali manji partyji.

Dom pulske DJ scene

Prekrasno uređen interijer natjerao nas je da ga nekoliko minuta u tišini samo razgledavamo, a Nikola nam je rekao kako upravo ovdje s prijateljima najčešće dolazi na kavu. “Cvajner drže Borut i Tihana, moji dobri prijatelji. Borut je institucija hrvatske DJ scene, s više od 20 godina staža. Ovdje uvijek srećem poznata lica i mogu iskreno reći da se osjećam kao kod kuće”, govori.

Kratko smo uživali u živopisnom interijeru nakon čega smo se preselili na veliku terasu i jednoglasno zaključili kako bismo upravo ovdje i sami ponovno došli na kavu nađemo li se u Puli.

Pogodimo li i tajming kakve dobre izložbe, nitko sretniji od nas. A nakon kave, budući da se bližilo vrijeme ručka, domaćin nas je odveo na svoje iduće omiljeno mjesto u gradu, Trattoriju Vodnjanka.

Trattoria u kojoj se jedu najbolje polpete

Rezervacije su ondje, doznajemo, želite li biti sigurni da ćete dobiti stol, gotovo obavezne. Vodnjanku u jednakoj mjeri posjećuju i lokalci (svojevremeno nam je upravo ovaj restoran preporučio i chef David Skoko) i turisti.

“Ovo je još jedno mjesto koje mi evocira tople emocije, osjećaj doma. Znam da ću uvijek za šankom sresti nekog poznatoga, razmijeniti koju rečenicu, čuti što ima novo”, priča dodajući da je atmosfera uvijek opuštena, a domaća jela koja pripremaju – odlična.

Nudi se sve, od domaće tjestenine sa šugom do ribe, a Nikola nam kao svog favorita izdvaja juneće polpete. “Često mi se dogodi da u restoranima naručim hranu za koju se ispostavi da bih je mogao replicirati kod kuće ili čak napraviti bolje. S ovim polpetama to svakako nije slučaj. Vjerujte mi, probao sam”, iskreno konstatira.

Najljepši pogled na grad budi lijepe uspomene

Za sam kraj našeg druženja, posjetili smo mjesto na kojem je, kaže, sve počelo, Fort Punte Christo. Do Prvog svjetskog rata tu je bila važna austrougarska utvrda, a stotinjak godina kasnije, dobila je ljepšu namjenu – postala je kulisa renomiranim festivalima elektroničke glazbe, Outlook i Dimensions.

“Tih festivala ovdje, nažalost, više nema, ali su nas svojevremeno stavili na party mapu Europe. A što je za mene osobno još važnije, na jednom od floorova Dimensionsa upoznao sam Gorana”, prisjeća se.

Dok nam pokazuje prema dijelu tvrđave na kojem su se nalazili, priča kako tada nije ni slutio koliku će Pula i Istra imati ulogu u njegovu životu. I koliko će turistima, kao što smo i mi danas bili, iznova prenositi ljubav prema njezinoj tradiciji i kulturi.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing.

Eat Istria dio je Priceless.com iskustvene platforme koja nudi niz različitih iskustava prezentirajući diljem svijeta ono najbolje od naše zemlje. Upravo među tim jedinstvenim iskustvima, kreiranima posebno za korisnike Mastercard® kartica, baš svatko može pronaći nešto za sebe – bilo da se radi o gurmanima željnima novih gastronomskih doživljaja i vještina, avanturistima koji obožavaju prirodu, zaljubljenicima u stjecanje novih znanja koje nam donosi digitalna tehnologija ili onima koji se jednostavno žele odmoriti ili zabaviti na manje uobičajen način.

Službeno vozilo druge epizode video serijala Moje mjesto, tvoja destinacija je kompaktni SUV Toyota Yaris Cross, koji vam daje samopouzdanje za bezbrižnu vožnju. Inteligentni pogon na sva četiri kotača te prostrana i svestrana unutrašnjost koja je dorasla svakodnevnim zahtjevima učinit će da ćete se uvijek željeti samo nastaviti kretati.