Najbolji domaći vozači rallyja iskreno za Telegram. 'Tražiš limite, ponekad i pretjeraš, ali prije će te meteor udariti nego što ćeš poginuti'

Čitava utrka sastoji se od preko 280 brzinaca, odnosno brzinskih etapa tijekom kojih vozači pokušavaju u najkraćem vremenu odvoziti zadanu rutu. Na prvenstvu se natječe 68 posada iz 35 zemalja, a svjetskoj vozačkoj eliti konkurirat će i domaća. Hrvatska svoje predstavnike nema u najjače dvije klase WRC-a, prvoj i drugoj, ali zato ima dvojicu Istrijana u trećoj i četvrtoj klasi, Viliama Prodana i Tomasa Hrvatina, a u petoj Virovitičanina Igora Tomljanovića.

Uz bok svjetskim prvacima

Ako pratite WRC, primijetit ćete da su vozači ljudi od malo riječi, ali spomenuta trojka s kojom je Telegram razgovarao naširoko će pričati o svojim iskustvima. Oni će ujedno idućeg tjedna uz još nekoliko hrvatskih predstavnika imati priliku razmijeniti svoja iskustva sa svjetskim rally prvacima, ali i pokušati u klasama u kojima se natječu ostvariti što bolji plasman na svjetskom prvenstvu.

“Pazi, tamo će biti Kalle Rovanperä, Sébastien Ogier, Ott Tanak, Thierry Neuville, zamisli koja ekipa, a mi ćemo im biti uz bok, jer smo svi u ravnopravnom položaju”, veli ushićeno za Telegram Tomljanović, vozač i dopredsjednik Hrvatskog auto i karting saveza (HAKS), koji je u auto-moto sport ušao preko vožnje kartinga.

Sva trojica složit će se kako je to upravo najbolji način da se uđe u svijet automobilizma, ali da se time treba početi baviti od ranog djetinjstva. “Vozio sam karting u osamdesetima i imam licencu Auto-moto saveza Jugoslavije, ali i neke druge automobilističke discipline poput kružnih utrka, što u Hrvatskoj, što u Europi”, pohvalit će se Tomljanović i pritom otkriti kako je rally počeo voziti prije deset godina. “Po tom pitanju imam skromno iskustvo”, govori kroz smijeh.

S motora u automobil

Hrvatin kaže kako je on oduvijek bio u auto-moto sportu, samo prvo na dva kotača. “Godinama sam vozio motocross utrke, sve dok se nisam ozlijedio 2010. Iste godine sam prešao u automobil i do danas ostao u njemu”, objašnjava.

Za razliku od njih dvojice, Prodan je u rally pak ušao iz nogometa kojim se bavio sve do svoje 19. godine. Igrao je, reći će, za istarskog niželigaša, ali kako dolazi iz Buzeta, grada koji svake godine održava praznik automobilizma tijekom kojeg se vozi utrka na brdskoj stazi, bilo je neminovno da se inficira auto-moto sportom.

“Buzet je poznat po svojim utrkama i ja sam ih gledao od malih nogu. Kako se par mojih prijatelja bavilo time, rekao sam sebi ‘idem se okušati u vožnji’ pa sada imam gotovo 20 godina karijere iza sebe”, ističe.

Međunarodni i domaći uspjesi

Ono što je zajedničko Prodanu i Tomljanoviću jest da su neposredno prije ulaska u rally vozili brdske utrke. “One imaju staze od 3-4 kilometra koje idu uzbrdo i cijelo vrijeme melješ po istom.

A rally je koncepcijska stvar vozača, suvozača, automobila i ekipe u boksu. Vozi se nekoliko raznih brzinaca u totalno nepredvidivim uvjetima. Brdo je super za početak karijere i za njen kraj. Kako volim reći, rally je posao, a brdo hobi disciplina”, tumači Prodan.

Sva trojica ostvaruju značajne rezultate u domaćim i međunarodnim prvenstvima. Prodan je višestruki državni prvak, a može se pohvaliti i osvajanjem Mitropa Rally kupa 2014. godine: on je jedini Hrvat kojem je to pošlo za rukom. “Nismo to osvojili jer smo bili najbrži, nego zato što smo bili najkonstantniji. Imali smo relativno visoki plasman, skupljali bodove i iznenadili sve”, kaže.

Pehovi, bušenje guma i neiskustvo

Prije tri godine okusio je nastup i na WRC-u u Monte Carlu. Te 2021., priča, WRC se prvi put održavao u Hrvatskoj, a domaći organizacijski odbor nazvao ga je i rekao da bi voljeli da ih predstavlja na svjetskom prvenstvu u prijestolnici Monaka.

“Oformili smo ekipu i odlučili dati sve od sebe da što bolje predstavimo Hrvatsku u Monte Carlu. No, pratio nas je peh za pehom. Nakon prvog dana bili smo treći u svojoj klasi, a drugi dan smo bušili gume i počeli padati u poretku”, priča. Ipak, te godine osvojit će domaće prvenstvo te nastupiti i na domaćem izdanju WRC-a.

I Hrvatin se ranije natjecao na hrvatskom WRC-u. Prošle godine ostvario je najbolji plasman od svih hrvatskih vozača. “Bio sam treći u svojoj klasi, a u ukupnom poretku 29. Bilo bi bolje da prvi dan nisam platio danak zbog neiskustva i izgubio minutu na startu”, objašnjava.

‘To je prava psihijatrija’

Pripreme za ovogodišnji WRC u Hrvatskoj ova trojka započela je prije par mjeseci. Prodan kaže kako je rally zanimljiv jer u njemu nema puno treninga kao u ostalim sportovima. Svaka staza je, pojašnjava, drugačija, pa se sve svodi na proučavanje snimaka brzinaca koje voze.

Kada je počinjao svoju karijeru, prisjeća se, društvene mreže i YouTube su bili u povojima, a i rijetko tko je snimao vožnje. Danas je to drugačije. “Snimke su iznimno korisne jer prije natjecanja imamo nešto što se zove popisivanje staze. To znači da sa suvozačem sjedam u normalan automobil, pomalo se vozimo po otvorenom prometu i analiziramo i snimamo cestu, gledamo gdje je koji zavoj, pregib”, nadovezuje se Tomljanović.

Prodan ističe kako je pregledavanje video snimki prava psihijatrija. “Buljiš u te staze po tri ili četiri sata, analiziraš, pokušavaš upamtiti kakva je ruta u Jaškovu ili Samoboru”, tvrdi. Dodaje kako na WRC-u mogu samo dva puta proći stazu prije natjecanja, dok su na hrvatskom rally prvenstvu dozvoljena četiri prolaza.

‘Suvozač je naš mozak’

A velika pomoć u čitavoj priči je, složit će se ova trojka, suvozač. “On je naš mozak i navigacija”, slikovito opisuje Hrvatin. “Grublje rečeno, suvozač je vozačeva tajnica”, kaže Prodan kroz smijeh. “Šalu na stranu, oni su uvijek nekako u sjeni, ali bez njih mi ne bismo funkcionirali”, dodaje.

Kaže kako suvozač obavlja puno malih stvari, od prijavljivanja tima za natjecanje, provjeravanja ima li dovoljno goriva u autu, pa do organiziranja pauza, večere, poštivanja procedure natjecanja i popisivanja silne dokumentacije. No, najvažniji dokument u vozačevim rukama su bilješke u kojima je detaljiziran svaki centimetar staze koju prolaze.

Vozaču je, kaže Tomljanović, teško zapamtiti što se sve događa na petom ili desetom kilometru dionice. “Zato imamo suvozače koji nas tipa sto ili pedeset metara ranije upozore kakav nam zavoj slijedi, koliko je oštar, ima li kakav kamen uz cestu koji bismo mogli pogoditi, a sve te parametre prenosi putem radio veze. U našim kacigama su mikrofoni i slušalice i imamo direktnu komunikaciju cijelo vrijeme”, ističe Tomljanović.

‘Tražiš limite, a nekad pretjeraš’

A što se dogodi kada pukne ta komunikacija, kada slušalice utihnu, a mikrofon ne radi, pitamo ih. Prodan kaže da se takve situacije događaju zbilja rijetko te da se onda vozači oslanjaju na ruke suvozača. “Pokaže ili lijevu ili desnu, ovisno koji zavoj dolazi, na prste pokazuje jesu li pred nama dva ili tri zavoja”, objašnjava, dodajući da je dovoljan trenutak nepažnje da se izleti s ceste.

Izlijetanja, složit će se domaći relijaši, sastavna su stvar sporta kojim se bave. Mogu biti lakša, mogu biti teža, ponekad se zbog njih izgube dragocjene sekunde i minute, a sve je dobro, tvrde, dok nema većih oštećenja na autu. “Kao vozač tražiš limite, nekad pretjeraš, ili se tijekom utrke dogodi neka nepredvidiva situacija pa završiš u nekom drvetu ili jarku”, veli Tomljanović.

“Ako se mene pita, za izbjeći izlijetanje potreban je dobar balans između brzine i opreznosti”, smatra Hrvatin. Kuca u drvo pa kaže kako srećom nije imao nekih velikih izlijetanja s posljedicama, a isto kaže i Tomljanović.

Izletio sa 170 kilometara na sat

No, Prodan je doživio par turbulentnijih izlijetanja, a nakon jednog se skoro prestao baviti rallyjem. “Sjećam se da smo 2012. imali jedan skok s tvorničkim Citroenom koji mi nikako nije bio ugodan. Bio sam u šoku nakon te vožnje i rekao sebi ‘nikad više’, ali me to sve pustilo nakon par sati”, veli.

Zatim opisuje izlijetanje na europskom prvenstvu u Poreču 2017., u kojoj su ga pratili brojni tehnički problemi i pehovi poput ovog. “Prošli smo cilj i nakon njega izletjeli s ceste sa 170 kilometara na sat. Nama srećom nije bilo ništa, ali nastradala je limarija, okolni zidovi, stupovi i znakovi od kojih smo se odbijali”, dočarava.

Tragične posljedice su rijetke

Često pri izlijetanjima vozači iz svojih prevrnutih i razbijenih rally monstruma izađu nonšalantno, bez ijedne ogrebotine. Prodan, Tomljanović i Hrvatin kažu kako se izlijetanja s tragičnim posljedicama dešavaju vrlo rijetko.

“Znam što ćeš reći, slučaj irskog vozača Craiga Breena koji je prošle godine poginuo u Hrvatskoj na treningu uoči natjecanja? Prije će ti pasti meteor na glavu nego što ćeš završiti kao on ako voziš utrku. To je nažalost bio splet nesretnih okolnosti. On nije jurio, izletio je s 50-60 na sat i drvo koje je probilo vjetrobran pogodilo ga je kao da te koplje od sinjskog alkara pogodi u glavu”, tumači Prodan.

On, Tomljanović i Hrvatin reći će kako su danas rally automobili sigurniji nego ikada. Višestruki državni prvak opisivat će ih kao radne strojeve koji mogu pretrpjeti svakakve udarce i uvjete na cesti te reći da su poput Lego kockica zbog čega se vrlo brzo rastavljaju i sastavljaju.

‘Ključno je poznavati automehaniku’

Pitamo ih koliko je važno da vozač ima znanje automehanike kako bi u izvanrednim situacijama mogao popraviti kvar usred utrke. Prodan smatra da ga je potrebno imati do neke granice pa priznaje da nema pretjerano znanje o mehanici jer ga to nikada nije zanimalo, dok Hrvatin i Tomljanović kažu da je ono bitno.

“Ključna je stvar da vozač zna mehaničke sklopove u grubo, čisto da se zna snaći ako se nešto desi tijekom vožnje. Često bušimo gume, pa ako pukne, moraš je znati promijeniti”, ističe virovitički relijaš. Spomenuto snalaženje, dodaje Hrvatin, iznimno je bitno ako se želi završiti utrka.

“Sjećam se da sam imao isti kvar na prošlogodišnjem INA Delta rallyju kao i naš mladi vozač Jan Pokos. On nema mehaničko znanje i imao je cijelo vrijeme poteškoća jer je vozio bez ulja koje je iscurilo, pa je uništio pumpu na autu. Moj suvozač i ja smo se snašli, mi smo problem riješili trakama i s par žica i završili utrku bez ikakvih problema”, tumači.

Fizička i mentalna priprema

Tomljanović je stava da bi svaki vozač trebao biti upoznat s funkcioniranjem vlastitog vozila. “Čitavo natjecanje na neki način počiva na fizici i termodinamici. Da bi dobro prošao kroz zavoj moraš znati kako ti radi guma, da amortizer može biti mekši i tvrđi”, govori, a s tim se slaže i Prodan.

“Recimo, imamo tri načina štelanja amortizera; dva se odnose na vožnju pri malim i velikim brzinama, a treći na to koliko auto udara u pod. Meni je ta geometrija vozila bitna jer si je volim prilagođavati sam, dok se ostali oslanjaju na ono što im njihova ekipa napravi s autom”, tvrdi.

Za voziti rally potrebna je iznimna koncentracija. Ona je, ustvrdit će naši vozači, najbitnija, iako ljudi misle da samo sjednu u auto i voze utrku. Prodan kaže kako je osim toga bitno imati i dobru fizičku kondiciju. “Ne treba biti nabildan jer muskulatura usporava reflekse”, veli.

‘Brzinci su izuzetno naporni’

Tomljanović otkriva kako je dva mjeseca prije WRC-a uveo poseban režim prehrane, pazi da ide spavati na vrijeme i da ima 8 sati sna svakodnevno, a razgovara i sa sportskim psihologom. “Recimo, Roger Federer nije imao trenera nego četiri psihologa”, ubacuje se Prodan.

“Brzinci su izuzetno naporni, imamo 288 kilometara brzinaca plus još tisuću kilometara putovanja od staze do staze, tijelo je cijelo vrijeme pod adrenalinskim pritiskom i treba biti psihički i fizički spreman”, naglašava Tomljanović. S tim se slaže i Hrvatin. “Ja generalno vodim normalan sportski život, on kod nas koji se bavimo rallyjem treba postojati i bez toga ne ide”, ističe.

“Znaš zašto je Michael Schumacher bio najbolje pripremljen sportaš na svijetu? Jer je vozio 70 krugova u stotinku isto, a Rubens Barrichello ih je vozio 45 s nekom konstantom, a ostalih 25 je pao s vremenom. Ta razlika možda najbolje dočarava zašto su fizičke pripreme važne za nas”, dodaje Prodan.

Je li rally skup sport?

Sam rally, između ostalog, slovi za skup sport. Automobili koji se voze u svjetskom vrhu koštaju i preko 150 tisuća eura, a kada se u obzir uzmu i dijelovi, gume, te čitav tim koji je potreban da bi jedan vozač funkcionirao, cifra postaje vrtoglava.

Ipak, Prodan kaže da onaj tko se kod nas želi baviti ovim sportom, može odvoziti sezonu u hrvatskom kupu i za 20 tisuća eura. “Okej, nećeš imati konkretan automobil, ali ćeš imati lijep nastup. Možeš imati 300 tisuća eura i ostvarivati vrhunske rezultate, a isto možeš i s pet do deset tisuća eura, par frendova koji se kuže u aute, ili strica automehaničara. Sve je to relativno”, tvrdi.

S takvim se opisom financijske konstrukcije slaže i Tomljanović. “Činjenica jest da ako želite voziti prvenstvo da vam za vozilo treba desetak tisuća eura, plus 5-6 tisuća da bi se izgurala kompletna sezona. Sve dalje su već ulaganja u automobile, gume, logistiku, što opet ovisi o apetitima vozača. Recimo, možeš sutra doći u Čakovec na rally za pet tisuća eura, u to su uključene četiri polovne gume, odvoziti utrku sasvim solidno i guštati”, veli.

Hrvatske staze su najzahtjevnije

Domaći vozači nemaju svoje automobile, već ih unajmljuju. Hrvatin kaže kako on ima Clio koji nije za WRC klase jer datira iz 2002. i već je oldtimer. “Iskreno, to je auto s pedigreom, dobro se održava i opisao bih ga kao brzi auto za male novce”, govori. On za WRC unajmljuje Peugeot 208, Prodan Ford Fiestu, a Tomljanović Clio RS4. Osim toga, unajmljuju i timove koji broje do desetak ljudi – vozač i suvozač, 5 do 6 mehaničara i osoba zadužena za medije.

Vesele se hrvatskom izdanju WRC-a koji počinje idućeg četvrtka, iako za njih prvenstvo zbog priprema kreće već ove nedjelje. Auti moraju proći tehnički pregled do najsitnijeg detalja, moraju popisati i snimiti sve staze, te riješiti svu papirologiju. Složni su da će najslađi trenutak biti kad sjednu iza volana i krenu voziti intenzivne hrvatske brzince koji su jedni od najzahtjevnijih u svijetu.

Nije to samo puka floskula, u to se kune i sama organizacija ovog prvenstva, ali i strane vozačke rally zvijezde koje su prodefilirale njima posljednjih godina. Istog su stava i naši domaći vozači. Prodan će reći da su naše staze jako pogođene, a Tomljanović će ih opisati kompleksnima, s puno sitnih i povezanih zavoja i prijevoja. Hrvatin pak kaže kako se na njima stalno nešto događa.

‘Svaki izbori nova boja asfalta’

“Većina staza je sastavni dio domaćeg Quattro River Rallyja i kumrovečkog relija, koji je prvi krenuo prije desetak godina. Zbog toga je na WRC-u tradicija da zadnji brzinac bude upravo u Kumrovcu. To su staze koje su muške i na kojima vozačke sposobnosti dolaze maksimalno do izražaja. Moram izdvojiti i moju Istru. Rekao bih da su sve ove pobrojane najizazovnije”, tvrdi Prodan.

Tomljanović kaže kako kod nas bitnu ulogu igra i asfalt na domaćim stazama. Sva trojica ističu da je najbolji asfalt na kojem su vozili talijanski, a naš je, ustvrdit će, sklizak i nepredvidiv. Tomljanović to dočarava na primjeru relija kojeg je gledao u Monte Carlu. “Tamo je asfalt bio star 40 godina i bio je jednoliko popucan. A kod nas? Svaki izbori nova boja asfalta, po tome znaš je li izborna godina ili ne”, veli kroz smijeh.

Hrvatin kaže da je na asfaltu problematično kad voziš iza deset ili dvadeset vozača koji povećim gumama u jurnjavi nanesu blato na njega svaki put kada malo zahvate rubove ceste. “Bude kaotično voziti iza njih”, dodaje. “Na reliju na kojem se vozi po asfaltu najbolje je onome koji vozi prvi jer ide po čistoj stazi. Ako se vozi na makadamu, bolje je onda voziti sedmi ili osmi po redu, jer imaš tu prašinu koja usporava auto, pa je prvih par vozača počiste”, objašnjava Prodan.

Špijuni na rally stazama

Govoreći o uvjetima na stazi, ovaj istarski vozač naglašava važnu ulogu špijuna, pogotovo kada su u pitanju vremenske prilike. “Imaš nekog negdje na stazi i on ti javi kakvo je vrijeme, pa tako pripremiš gume”, priča kroz smijeh.

Prisjeća se i situacije kada im je špijun javio da je sunčano, pa kada su došli na utrku počela je padati kiša. “Bilo je to prije dvije godine i radilo se o stazi na Trakošćanu. Ali to je sve draž rallyja. Izađeš iz boksa u suncem okupanom West Gateu, a dođeš na Platak u kijamet”, dodaje Prodan.

Do kada će se baviti rallyjem, zanimalo nas je. Ipak je to sport u kojem se može dugo, pa spomenemo Sébastiena Loeba koji vozi za Fordo iako je u pedesetoj. No, sva trojica odgovaraju – vjerojatno ne još puno. Prodan ima 37 godina i planira voziti do 40., što su još 2-3 sezone, Tomljanović i Hrvatin imaju 50 i još će se neko vrijeme voziti prvenstva, a onda se najvjerojatnije prebaciti u veteranske klase i više će se ovim sportom baviti hobistički.

Nedostatak sponzora i promocije

A kada pričamo o domaćoj sceni, naši vozači kažu kako mladih nada ima i podržavaju ih, posebno ističući ranije spomenutog Jana Pokosa. Smatraju da se nešto pokreće nabolje, ali da je problem u nedostatku sponzora, promocije i medijske vidljivosti.

“Mi nismo interesantni političkoj sceni, a onda automatski nismo interesantni ni biznis sceni, ispada da se u našem sportu sve vrti oko nogometa. Imamo neke budžete kako bismo se bavili ovime, sva trojica radimo svoje poslove sa strane, ali nije to ništa preveliko pa da možemo nastupiti u najjačoj klasi WRC-a”, kaže Prodan.

“Ako nisi vidljiv ljudima, onda nećeš biti atraktivan niti gledateljima niti sponzorima, a sve kreće od njih”, dodaje Tomljanović. “Imamo sve manje sponzora i organizatora natjecanja”, ističe Hrvatin. No, smatraju da je WRC pomogao u promociji domaćeg automobilizma, te pokazao da se u Hrvatsku može privući veliki broj posjetitelja koji prate taj putujući oktanski show.

‘Potrebna nam je podrška Vlade’

Njihov stav dijele i domaći organizatori WRC-a. Danijel Šaškin, predsjednik Organizacijskog odbora WRC Croatia Rallyja za Telegram kaže da prema socio-ekonomskom istraživanju koje je radio profesor Oliver Kesar s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dobar dio inozemnih ispitanika koji su u Hrvatskoj gledali WRC uživo produži svoj ostanak u našoj zemlji za još nekoliko dana nakon samog natjecanja.

“Zbog toga intenzivno razmišljamo o nekoliko scenarija prema kojima bismo obišli Istru, Dalmaciju i Slavoniju, pa čak i mijenjali središta natjecanja iz godine u godinu”, dodaje Šaškin. Kaže i kako je u travnju prošle godine ostvareno više od 800.000 noćenja u domaćim mjestima gdje su vozači vozili svjetsko prvenstvo.

“Vjerujem da s pravom možemo govoriti da je naš event jedan od kapitalnih projekata strategije održivog razvoja hrvatskog turizma u razdoblju do 2030. godine. Imamo ponudu WRC Promotora za trogodišnji ciklus od 2025. do 2027. godine, ali za potpisivanje ugovora potrebna nam je podrška Vlade te naših sponzora i partnera. Organizacijski tim, znanje i volju imamo”, zaključuje.