Anaklitička depresija opisivala je da su djeca pasivna, nezainteresirana, s napadajima plakanja, poremećaja ritma budnost-spavanje, jedenja te sklonosti infekcijama. Povremeno i danas, upozorava profesor Begovac, može dominirati taj pogrešni mit, da djeca ili adolescenti ne mogu imati depresiju, mada je općenito priznato da ona postoji.

Kako izgledaju simptomi

Načelno, tvrdi profesor Begovac, i kod djece i adolescenata postoje temeljni simptomi u vidu poremećaja raspoloženja i aktivnosti, psihomotorike i nagona, kao i poremećaji forme i sadržaja mišljenja.

“Osim ovih temeljnih, mogu postojati i drugi različiti simptomi. Klinička slika depresije kod predškolskog djeteta manifestira se labilnim raspoloženjem, iritabilnošću, dijete se ne može veseliti. Ima tužan izraz lica, smanjenu mimiku i geste, manjak interesa u aktivnostima. Također i inhibicijom u igri te manjkom verbalizacije i fantazijske aktivnosti igre i kreativnosti”, ističe profesor Begovac te napominje da dodatno mogu biti prisutni difuzni strahovi, poremećaj socijalne interakcije, poremećaji jedenja, enureza i enkopreza…

“Kod osnovnoškolskog djeteta u dobi od 7 do 12 godine, ono se manifestira depresivnim raspoloženjem, zadovoljnošću, iritabilnošću, osjećajima dosade, apatijom, manjkom spontane motorike, verbaliziranjem tužnog raspoloženja, uz loše samopoštovanje”.

Koji su koraci do dijagnoze

Kod adolescenata su, napominje profesor Begovac, tipični depresivno raspoloženje te drugi poremećaji raspoloženja. “Vrlo je također izražen manjak energije, anhedoničnost, nemogućnost uživanja u uobičajenim situacijama, usporenost psihomotorike, depresivne nihilističke ideje ili osjećaji krivnje. Kao dodatni simptomi prisutni su socijalno povlačenje, rizično ponašanje, te samoozljeđivanje”.

Na pitanje kako se potvrđuje depresija kod djece i adolescenata, profesor Begovac odgovara da se danas depresija dijagnosticira uobičajenim metodama u dječjoj psihijatriji i sastoji se, kao i kod drugih dijagnoza, o nizu koraka.

“Svakako je najvažniji prvi psihijatrijski intervju koje provodi educirani dječji psihijatar. Temelj intervjua je empatijsko razumijevanje, potrebno je znanje i iskustvo, kao i određena fleksibilnost u tome. Prvi intervju često ima motivacijsku i terapijsku dimenziju, dok se u kasnijim razgovorima prelazi na konkretna dijagnostička pitanja. Dakle, na početku je najvažnije uspostaviti dobar terapijski savez, kako s djetetom ili adolescentnom, tako i s njegovim roditeljima,” napominje profesor Begovac.

Tko sve sudjeluje na pregledima

Psihijatrijski intervju, objašnjava profesor Begovac, sastoji se od različitih podataka iz anamneze. “Koristimo i opservaciju ponašanja, pregledava se medicinska dokumentacija. Važna pitanja su razlog dolaska, simptomatologija, osobna i obiteljska anamneza. Bitan je također i tjelesni pregled, laboratorijske pretrage, pretrage instrumentima, neuropedijatrijski pregled…”.

Profesor Begovac tumači da se depresije ubrajaju u afektivne poremećaje koji su nakon anksioznih, emocionalnih poremećaja, najčešći u praksi. “Često su depresije neprepoznate pa se vrlo mali broj djece liječi. Također, mogu se kronificirati u odraslu dob, pa je zbog toga imperativ što ranija dijagnostika i što ranije liječenje.”

U dječjoj dobi, upozorava, velika je muka za samog pacijenta i često nose sa sobom nefunkcionalnost u interakcijama s drugim osobama ili nefunkcionalnost u školskom uspjehu. S obzirom na to da se pojavljuju u razvojnoj dobi, imaju i negativni učinak na razvojne zadaće”.

Razgovor s djetetom je najvažniji

U razvoju depresije kod djece sudjeluju različiti čimbenici koji onda zajedno djeluju kao jedan zajednički mozaik utjecaja. Profesor Begovac kaže kako posrijedi mogu biti predisponirajući genetski čimbenici, primjerice, netko u bližoj rodbini također ima depresivni poremećaj. “Ali i predisponirajuće crte ličnosti, a mogu biti prisutni i okolišni čimbenici, na primjer, neposredno disfunkcionalno obiteljsko okruženje, koje može biti nepovoljno za dijete. Neposredni okidači mogu biti neka razočaranja, osjećaj odbacivanja od vršnjaka, osjećaj školskog neuspjeha, prekid emocionalne veze…”.

Na početku liječenja najvažniji je razgovor s djetetom. “Bitno je da dijete može iskazati svoje osjećaje depresije. Nekada je važno samo slušati, nekada je već i to dovoljno. Ne moramo odmah žuriti s davanjem savjeta, kako se to možda previše naglašava u nekim psihološkim priručnicima. Ako dijete shvati da su ga drugi razumjeli, koji je njihov osjećaj, ili problem, to je već puno u prvim koracima,” ističe profesor Begovac te dodaje da s djecom valja govoriti otvoreno.

Nužna je prilagodba djetetu

Pritom je važno da se odrasli prilagode njihovom doživljavanju emocija i tijeku misli. “Ne treba izlijetati s nekim rečenicama poput: “Pa imaš sve u životu, kako možeš imati depresiju,” ili “Pa to je samo pubertet, brzo će proći.”

Od odraslih osoba se očekuje više emocionalne stabilnosti, manje ustrašenosti i napetosti, više strpljivosti i podnošenja stresnih situacija, nego kod djece. Ako odrasla osoba može lakše prorađivati različite emocije, onda će tako biti i model djetetu da su problemi rješivi”, napominje profesor Begovac. Objašnjava da se kod privremenog pada raspoloženja radi o normalnim, uobičajenim stanjima, koji su vjerojatno vremenski kraći. “U tom slučaju ne dolazi do velike muke i patnje za pojedinca ili do značajnog funkcionalnog oštećenja, primjerice, u školskom okruženju”.

Omjer utjecaja genetike i okoline

Zanimalo nas je koliko na nastanak depresije utječe okolina i obitelj, a koliko genetske predispozicije? Profesor Begovac odgovara da je teško jasno razlučiti u pojedinom slučaju omjer između utjecaja genetike i okolišnih čimbenika. “Nekada se tek tijekom duljeg promatranja dobiva jasnija slika o pacijentu koji ima depresiju. Zapravo nekada su nam i važniji terapijski aspekti kod promatranja depresije, jer tu postoje mnoge provjerene metode liječenja, nego li samo pitanje potencijalnog nastanka”.

Nakon anksioznih, poremećaja depresivni su problemi najčešći. “Prevalencija depresije je kod predškolske i školske djece do 2 posto, dok je kod adolescenata do 8 posto. Čini se da trenutno u svijetu postoji trend porasta depresije kod djece i adolescenata, što se povezuje s pandemijom COVID 19. U našem kliničkom uzorku pacijenata koji dolaze dječjem psihijatru problem depresije sigurno je i do 60 posto prisutan u svakodnevnom radu”.

Roditelji su presudni saveznici

U liječenju depresije kod djece i adolescenata roditelji su, ističe, iznimno važni saveznici. “Prirodno bi bilo da, kad dijete ili adolescent ima problem, pokuša ga sam razriješiti. Ako to ne ide, obraća se svojim roditeljima ili bliskim osobama. Kod roditelja treba povećavati kompetencije, osnaživati njih kao ličnosti, da lakše i više budu prisutni djeci i adolescentima. Važno je da roditelji daju poticaj djetetu, te da ih ohrabruju,” ističe profesor Begovac te kaže da je iznimno važno da roditelji ne okrivljuju dijete za njegovo stanje. Niti ga smiju kritizirati.

“Dijete nije jednostavno lijeno niti nezainteresirano. Ne treba rabiti rečenice: Mogao bi imati bolji uspjeh u školi, ako bi to htio i ako bi se više trudio. Također ne treba davati površne savjete: vidi kako je lijep svijet, čuj kako ptice cvrkuću, jer to može obeshrabriti dijete da se zapravo ne razumije njegova problematika. Preporučuje se radije govoriti otvoreno i o depresivnim temama, uvažavajući ih”.

Manje uočljivi u okruženju

Depresivna djeca su, govori profesor Begovac, i inače manje uočljiva nego hiperaktivna djeca koja se ističu. Zbog toga valja pripaziti kod vrlo tihog i dobrog djeteta u školi jer se oni manje zapažaju. “S druge strane i djeca koja su iritabilna ili imaju problema s regulacijom svoje agresivnosti, s agresivnim ispadima, također mogu imati i depresivne osjećaje. Bitno je pri tomu i da se roditelji ne okrivljuju, ako im je dijete depresivno”, napominje profesor Begovac.

S obzirom na to da se kod djece radi vjerojatno o primarnim osjećajima depresije, tek naknadno može doći do eventualne zloporabe alkohola ili droga, kao pokušaj stabilizacije svojeg narcističnog balansa, ističe profesor Begovac.

Liječenje ovisi o razvojnoj fazi

Način liječenja ovisi o dobi djeteta jer se svaka razvojna faza očituje u fazno specifičnim okolnostima koje zahtijevaju fazno specifični pristup liječenju. “Drugi važan čimbenik u izboru oblika liječenja jest procjena koji su čimbenici za razvoj pojedinog oblika poremećaja. Ako je dominantna obiteljska disfunkcija, onda će fokus biti više na tim čimbenicima. Važna je također procjena težine određene simptomatologije. Rana detekcija, kao i rano liječenje, iznimno su važni,” podsjeća profesor Begovac.

Depresija se može liječiti, upozorava profesor Begović, i ne treba širiti nihilističke stavove. “U prvi plan dolaze psihosocijalne intervencije, a može slijediti i medikamentozno liječenje. Najčešće psihosocijalne intervencije jesu kognitivno- bihevioralne metode, kao i psihodinamske metode liječenja”. Kognitivno-bihevioralne intervencije obuhvaćaju znanje o bolesti, strukturiranje svakodnevice, nadvladavanje neaktivnosti, poboljšanje socijalnog ponašanja, poboljšanje komunikacije i interakcije s drugima, prepoznavanje, provjera i korekcija disfunkcionalnih kognitivnih stajališta.”

Obiteljske terapije vrlo su korisne

Ciljevi psihodinamskih terapija su jačanje doživljaja sebe ili stvaranje konstruktivnijeg doživljaja sebe kroz terapijski savez, okretanje agresije prema van umanjujući osjećaje krivnje, kao i jačanje agresije u smislu poticanja razvojnih zadaća. Umjetnost liječenja kod depresivne djece i adolescenata u mješavini je, s jedne strane aktiviteta i konfrontacije, a s druge strane podupiranja i podrške.”

Kod manje djece koristi se i terapija igrom, crtanjem, a cilj je osnaživanje ega djeteta. Kod adolescenata obično se više fokusira na pitanja “unutarnje autonomije”, kao razvojne zadaće. U liječenje se također uključuje i roditelje jer obiteljske terapije mogu biti vrlo korisne.

Nekada je nužno prepisati lijekove

Često se koristi kombinacija psihosocijalnih intervencija, uz dodatno medikamentozno liječenje. Oba pristupa su danas integrirana. Što se tiče uzimanja lijekova odnosno psihofarmakoterapije u dječjoj i adolescentnoj dobi, na raspolaganju je niz klinički isprobanih lijekova, odobrenih od različitih agencija za lijekove.

“Nekada je dodatno psihofarmakološko liječenje nužno, i ne treba se libiti koristiti ga. Od lijekova, najčešće se upotrebljavaju inhibitori ponovne pohrane serotonina. Djeca ne mogu postati ovisna od tih lijekova, i često bilježimo pozitivan učinak ovih lijekova na funkcioniranje adolescenata s depresijom”.

---

Knjigu Depra Aleksandra Stankovića možete kupiti u svim boljim knjižarama po Hrvatskoj, a dostupna je i preko Telegramovog webshopa. Svi pretplatnici Telegrama knjigu mogu kupiti po posebnoj cijeni od 14,99 eura, dok je u redovnoj prodaji za 19,99 eura.