Željeli su ured koji izgleda kao render

Dočekali su nas na vratima ureda, a prolazeći kroz ured do kuhinje ispričali nam da su dugo tražili ovaj prostor. Sve su, kažu, osmislili i uredili sami jer su željeli da im ured izgleda kao render. “I u tome smo očito uspjeli jer smo u Hrvatskoj poznatiji po tome kako nam izgleda ured nego po onome što u njemu radimo”, smije se Čop.

Uređenje prostora bilo im je, kažu, bitno jer ondje provode jako puno vremena, pa su pazili na svaki detalj. Primjerice, nisu htjeli tipičnu uredsku rasvjetu jer im nije presudna za rad na kompjuterima, pa su se odlučili za Grupin Arigato koji daje više ambijentalno svjetlo i dobro se uklapa u prostor.

U njihovom uredu mogu se pronaći i dizajnerski komadi namještaja poput Seam sofe iz Prostorije, Polygon stolice ili Vitrini Cork stolići, a posebnu pažnju posvetili su i prostranoj kuhinji jer ondje jako često kuhaju. “Mi zapravo gajimo i veliku strast prema gastronomiji, pa se često natječemo u našim kulinarskim sposobnostima i mogu reći da se dobro može pojesti u Polymachinu”, govori kroz smijeh Niskota.

Poznaju se još od osnovne škole, a zajedno su i studirali

Inače, Čop i Niskota poznaju se još od kraja osnovne škole jer su se obojica bavili aggressive inline roller skateom. “Dakle, to nije bila mirna vožnja rolama po Jarunu, nego su to bile rampe, skakaonice, stepenice i lomljenje ruku i nogu”, govori Čop koji je nakon osnovne škole upisao V. gimnaziju, a Niskota školu Primijenjene umjetnosti, a ponovno su se našli četiri godine kasnije na Arhitektonskom fakultetu.

“Kad je došao trenutak da upišem faks gledao sam u čemu sam dobar, a to su bile tri stvari; engleski, kompjuteri i crtanje. Engleski mi je bio okej, ali sam shvatio da ima previše ljudi koji studiraju engleski, pa sam razmišljao kako da iskombiniram crtanje i kompjutere. Bilo mi je jasno da na FER-u da nema ništa od crtanja, pa sam se odlučio za arhitekturu”, prisjeća se Čop.

U to vrijeme Niskota je završavao Primijenjenu i bavio se profesionalno tenisom, a dobio je i sportsku stipendiju i upao na koledž na Floridi. No, želja mu je bila ostati u Zagrebu i upisati studij arhitekture. “Nakon Primijenjene sam mislio da nemam baš velike šanse upisati taj faks jer u srednjoj školi nismo imali jaku matematiku i fiziku, ali kako je moja mama profesorica matematike dobro me izdrilala nekoliko mjeseci prije prijemnog. Ideja je bila da samo prođem prag iz matematike, ali da na crtanju rasturim. No, na kraju je ispalo obrnuto”, smije se Niskota prisjećajući se što se zapravo dogodilo.

“Naime, učitelj iz crtanja u Primijenjenoj nam je zadnji dan dao u zadatak da nacrtamo zgradu naše škole. Rekao nam je da odemo doma, nacrtamo tu našu fasadu i taj crtež poklonimo starcima da si ga objese na zid”. Mi smo se naravno oglušili i otišli smo tulumariti, ali kad sam došao na prijemni na arhitekturi zadatak iz crtanja je bio nacrtati svoju srednju školu po sjećanju. Bio sam ljut na sebe što nisam poslušao svojeg profesora i prvih pola sata sam bio u totalnom stresu. I na kraju sam sfušao crtanje, ali sam rasturio matematiku”, smije se Niskota.

Prije osam godina odlučili su se udružiti

Tijekom faksa Čop je shvatio da ga arhitektura zapravo ne zanima i posvetio se 3D grafici, pa je već u ranim dvadesetima počeo profesionalno raditi arhitektonske vizualizacije. Niskota je u to vrijeme već radio u jednom arhitektonskom birou i dobivao studentske nagrade, ali ga je 3D grafika sve više zanimala, pa je s vremenom pronašao svoj put više u toj branši nego u arhitekturi, no ipak je odlučio završiti faks.

Obojica su u arhitektonskim krugovima postali poznati po svojim 3D vizualizacijama, pa su se prije osam godina odlučili udružiti. “U to vrijeme smo uglavnom frilensali i shvatili smo da oboje radimo jako dobro i da ne postoji nitko tko je tu negdje kao mi, pa smo sjeli na cugu i dogovorili se da zajedno pokrenemo biznis”, prisjeća se Čop.

U početku su počeli raditi preko obrta Niskotine mame koja je imala studio koji se bavio sito tiskom, a četiri godine kasnije uspjeli su skupiti dovoljno prilika i resursa da otvore svoju firmu i urede svoj novi ured u Gajevoj. Danas, kažu, postaje sve teže odgovoriti na pitanje čime se sve bave.

Do sada su odradili arhitektonske vizualizacije za 80 top hotela koji se su se otvorili na Jadranu. Primjerice, radili su dubrovački Excelsior, hvarski resort Maslinu, Meneghetti u Istri. “Popis je ogroman. Naime, investitorima koji rade hotele trebaju vizualizacije koje su izrazito detaljne jer žele vidjeti na što troše novce, a mi smo uvijek bili poznati pacijenti za detalje, pa je tako svaki šteker i šaraf u toj sobi točno onakav kakav treba biti. Hotelijerima je to ispalo super i nekako se pročulo za nas”, govori Čop.

Rade s najboljim hotelijerima i tvornicama namještaja

Zanimljivo je i da odrađuju i dizajn interijera uz arhitektonske vizualizacije, ali za taj dio je najviše zadužen Niskota. “Zadnje vrijeme također smo počeli raditi arhitekturu za privatne investitore i tu nam znanje 3d-a dosta koristi jer od samog početka projektiramo u 3d-u i to nam omogućuje bolje sagledavanje zgrade, terena i okolice”, govori Niskota.

Kasnije su počeli raditi rendere i za jednu od vodećih hrvatskih pivovara, pa su mnoge boce i limenke koje svaki dan možete vidjeti na plakatima i reklamama njihovo djelo. Zadnjih godina rade i s tvornicama namještaja, pa su tako Artisanu odradili cijelu bazu proizvodnog asortimana i ogroman katalog za prezentaciju. “Radimo i s Velincem, zatim s poznatim brandom namještaja Milla & Milli, a odradili smo i jedan zanimljiv VR projekt u Kataru koji smo predstavljali katarskim princezama i tamošnjem ministru kulture”, govori Niskota.

Radili su, kaže, mnogo zanimljivih projekata za tako malenu firmu, a nedavno su se bacili i u programiranje raznih alata i softvera za 3D koje imaju u planu prodavati. Kupili su i zemlju u Gorskom kotaru i planiraju ondje raditi kućice. Trude se, kažu, biti svestrani koliko mogu jer im poslovati u Hrvatskoj nije lagano.

“Osim što je administrativno vrlo komplicirano, mi smo i maleno tržište, a ljudi izvana često nemaju povjerenja prema našim kompanijama. U njihovim glavama, pogotovo u Skandinaviji, mi ne postojimo na karti. Probali smo se i ondje probiti na tržište i odradili smo neke projekte, ali nemamo neku konstantu. Tamošnji klijenti često misle da ćemo im odličan posao odraditi za kikiriki, pa se povesele, ali kad čuju cijenu ipak se odlučuju dati novac svojim dizajnerima”, govori Čop.

‘Ne možeš imati dobro partnerstvo ako je ego u toj formuli’

Na pitanje kako pronalaze klijente, Čop odgovara da u svakoj kreativnoj industriji postoji samo jedan način nalaženja novih poslova. “A, to je word of mouth, odnosno pitanje tko ti je to radio? Nismo se nikada reklamirali, kao niti naši konkurenti. Uz nas u Hrvatskoj postoji još svega nekoliko studija i svi smo dobri frendovi”, govori Čop.

Inače, njih dvojica u poslu odlično funkcioniraju. Oboje rade sve, ali je Niskota više zadužen za umjetnički dojam, dok se Čop brine za tehnički dio kao što je održavanje sustava i programiranje alata koji im ubrzavaju posao. “I to je zapravo super kombinacija. Oboje dovoljno znamo i o jednom i o drugom, pa se možemo razumjeti. Samo puštamo da svatko odradi ono u čemu je bolji”, govori Čop.

No, obojica se slažu da im nije oduvijek bilo jednostavno jer su snažni karakteri. “S vremenom smo skužili da ne možemo imati takvo intenzivno partnerstvo ako je ego u toj formuli. S godinama smo to ispolirali i već jako dugo nemamo taj problem. I danas više nismo samo partneri nego smo i najbolji prijatelji. Puno vremena provodimo zajedno jer ovaj posao nije od devet do pet. Želiš li raditi kako spada radit ćeš dok god ne bude dovoljno dobro, a to može značiti i 30 sati u komadu”, smije se Čop.

Problem ovog posla su, kažu, ogromni troškovi. “Naime, radimo s hrpetinom programa koje ne možemo kupiti nego imamo godišnju pretplatu, pa nam jedno radno mjesto košta minimalno 15 tisuća eura godišnje, a to je samo work station. Dakle samo jedan stol s kompjuterom i svim setapiranim softverima”, objašnjava Niskota i dodaje da ih je danas petero zaposlenih u firmi, a imaju i problema s nalaskom ljudi jer nemaju vremena raditi s početnicima, ali zadovoljni su jer još uvijek snalaze u gabaritima koje imaju.