Utjecajni svećenici nikad otvorenije za Telegram: 'Kutleša zna što radi na Kaptolu, a Stepinac neće i ne zaslužuje biti svetac'

Izbjegava strukture koje su slomile Bozanića

Premda se sugovornici Telegrama u mnogočemu ne slažu, u jednom su suglasni: novom zagrebačkom nadbiskupu Draženu Kutleši dali su visoku ocjenu za ono što radi na Kaptolu. “Došao je potpuno pripremljen za preuzimanje najvažnije funkcije u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Dobro je upoznat s kaptolskim strukturama, a to je pokazao na početku, kad je razgovarajući sa svećenicima s Kaptola, koji su mu se predstavljali, odgovarao: ‘Ne trebaš, znam sve o tebi’. Očito je njegovo imenovanje za nadbiskupa bilo iznenađenje svima osim njega”, naglasio je prvi sugovornik Telegrama.

Njegov kolega objasnio je pak da Kutleša jako dobro zna koje mu je poslanje i zašto ga je papa Franjo imenovao nadbiskupom. “Od njega se očekuje da se manje bavi politikom, a da puno više bude prisutan među vjernicima i da se usredotoči na duhovni rad.” Njegovo samopouzdanje, objašnjava, izvire iz činjenice da je sredio slučaj Dajle, koji je mogao izrasti u ozbiljan sukob Vatikana i Kaptola, pa i između Svete Stolice i Hrvatske. Papa i vatikanski dužnosnici prepoznali su njegove sposobnosti i zato je imenovan nadbiskupom.

Kutlešina kvaliteta je, ističu, to što je upoznat s odnosima među raznim strujama i interesima te je svjestan snage i moći kaptolskih struktura. “Shvatio je na vrijeme da su one slomile Josipa Bozanića. Iako se kardinal trudio, na Kaptolu ga nikad nisu prihvatili kao svojega. Zato je bio toliko neuspješan kao nadbiskup i kardinal. Naprosto se nije snašao i nije znao kako steći njihovo povjerenje. To se Kutleši neće dogoditi”, zaključio je drugi dobri poznavatelj prilika na Kaptolu.

Kutleša slaže nadbiskupiju po svojoj mjeri

Kutleša se, kažu, već na početku mandata pokazao razumniji i realniji čak i od samog pape Franje. “Ništa ne lomi preko koljena, ne zalijeće se, već vrlo strpljivo i polako slaže nadbiskupiju po svojoj mjeri. A promjene koje provodi su vrlo ozbiljne. Iz Splita je, primjerice, doveo nekoliko članova javnog vjerničkog društva Omnia Deo koji imaju sve veći utjecaj na Kaptolu.”

Tu su duhovnu zajednicu 1998. utemeljili don Josip Radić i Jozefina Glasnović. Počeli su okupljati laike koji su pokazivali posebnu ljubav prema Crkvi i, što je posebno važno, prema papi. Radić, 58, bivši je znanstvenik i ekonomist s tri fakulteta, negdašnji savjetnik u Ministarstvu prometa i veza, koji je napustio karijeru i postao svećenik.

Sugovornici Telegrama slažu se da je pred nadbiskupom Kutlešom puno vremena da napravi što je naumio, jer je relativno mlad. “Zato ne brza s promjenama. Za razliku od pape, koji je nakupio puno godina, pa mora žuriti da ostaviti svoj pečat u povijesti Katoličke crkve, Kutleša hita polako. On će mijenjati kaptolsku strukturu strpljivo, pa i uz pomoć prirode.” Stariji svećenici će polako odlaziti u mirovinu, a nadbiskup će na njihova mjesta dovoditi sebi odane ljude.

Crkva treba priznati da se Stepinac nije snašao

Na primjedbu kako bi Katolička crkva u Hrvatskoj, a i nadbiskup Kutleša, stekli simpatije da su od deset lokacija za crkve, koje su dobili od grada Zagreba, jednu ili dvije namijenili primjerice za neki kulturni objekt, jedan sugovornik objašnjava: “Nadbiskup Kutleša zna da to ne bi bilo dobro primljeno među svećenicima, posebno među onima na Kaptolu. On naprosto ne želi izazivati polemike i sporove, pa tako i svoj odnos spram Alojzija Stepinca i Bleiburga zasniva na onomu što trenutačno zastupa hijerarhija na Kaptolu.”

Za razliku od odnosa spram nadbiskupa Kutleše, sugovornici Telegrama ni izdaleka nisu tako jedinstveni u ocjeni djelovanja i značaja Alojzija Stepinca. “Dvojbe Vatikana oko uloge kardinala Stepinca nisu neutemeljene. Njegova je pogreška što je na početku surađivao s fašističkim režimom iako je odmah bilo jasno da je riječ o zločinačkoj ideologiji. Zato ga Vatikan neće proglasiti svetim jer je takvo njegovo ponašanje apsolutno neprihvatljivo”, ustvrdio je svećenik koji ne krije svoje simpatije prema nadbiskupu Kutleši.

A da je u pravu, pokazuje i to što Vatikan iz sličnih razloga ne želi kanonizirati papu Pija XII. Vatikanolozi sumnjaju da je moguć nekakav preokret u kojem bi neki papa njih dvojicu proglasio svetima. Naš sugovornik zaključio je da Katolička crkva griješi što ne želi priznati da se Stepinac u tim vremenima nije snašao. “Nažalost, Katolička crkva u Hrvatskoj ne želi se suočiti sa svojom povijesnom odgovornošću za neka događanja tijekom Drugog svjetskog rata. A dok se ne oslobodi tog povijesnog tereta, teško će se transformirati u modernu i povijesno neopterećenu crkvu.”

Stepinac prisegnuo na vjernost srpskom kralju

Na takve ocjene reagira svećenik koji od svih sugovornika najduže obavlja vjerske dužnosti i koji ima daleko najviše iskustva. “Kardinala Stepinca valja promatrati i analizirati u kontekstu vremena u kojem je djelovao. Tad je prevladavalo uvjerenje da je najopasniji ruski komunizam koji je želio uništiti Katoličku crkvu. Toga je bio svjestan i Stepinac i zbog toga je vjerojatno procijenio da je od dva zla, nacizma i komunizma, Hitlerova ideologija manje zlo.”

Naš sugovornik podsjetio je da je Stepinac djelovao u iznimno teškim vremenima i da nije bilo lako uvijek pronaći najbolja rješenja. Uostalom, Stepinca je zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva 1934. imenovao papa, ali uz suglasnost jugoslavenskog kralja Aleksandra. Prije toga kralj je odbio najmanje pet drugih kandidata da bi na kraju dao suglasnost za Stepinca.

“Mnogi nisu sretni zbog toga, ali kralj Aleksandar suglasio se s imenovanjem Stepinca nadbiskupom jer je bio srpski kraljevski oficir i solunski dobrovoljac, te je prije odlaska na južnu frontu u Srbiji prisegnuo na vjernost kralju Srbije Petru I.”

Papa Franjo u svim Hrvatima vidi ustaše

Kad se pak povela riječ o papi Franji, jedan od sugovornika ocijenio je da je njegova velika pogreška što je podcijenio vatikanske strukture. “Jurišao je na njih, ali ih nije razbio. Uništio je Vatikansku banku, ali time nije ništa postigao. Gdje je novac koji se time navodno uštedio? Je li ga možda podijelio sirotinji? Nije. Ako mu je toliko stalo do borbe protiv neimaštine, zašto ne rasproda vatikansko bogatstvo i ne podijeli ga sirotinji?

Ako zagovara labavljenje obveze celibata, zašto nije dopustio svećenicima da se priključe Grkokatoličkoj crkvi, koja omogućava svećenicima da se žene? I na kraju, zašto se nije liječio u nekoj bolnici za siromahe, nego je otišao u najbolju i najskuplju rimsku bolnicu? Papa naprosto nije iskren u propovijedanju takvih načela”, završio je svoju tiradu sugovornik koji očito ne gaji pretjerane simpatije za papu Franju.

“Papa Franjo navukao je previše protivnika na vrat i to mu otežava posao. Njegov odnos spram Hrvata najbolje pokazuje koliko je tvrdoglav. On se u Argentini susretao s Hrvatima koji su u Drugom svjetskom ratu bili u ustaškom pokretu i tih se ideja nikad nisu odrekli, kao ni dio njihovih potomaka. Zato papa Franjo većinu Hrvata promatra kroz prizmu onih iz Argentine. To je razlog zašto je, čim je izabran za papu, smijenio kardinala Nikolu Eterovića, trećeg po hijerarhiji u Vatikanu; samo zato što je Hrvat.”

Crkva se bori za vlast, privilegije, bogatstvo

Te ocjene vrlo je rezolutno odbacio drugi naš sugovornik. “Papa Franjo smijenio je Eterovića jer je on bio pripadnik stare škole. Ni on, ali ni dio svećenika, biskupa i vjernika ne razumije da su u pitanju dva različita pristupa. U Južnoj Americi Katolička crkva, iz koje potječe i papa Franjo, bori se za duše vjernika, naglasak je na duhovnom i socijalnom poslanju, tamo su svećenici posvećeni borbi protiv siromaštva i pomažu onima koji pate u neimaštini. U Europi i SAD-u, pa tako i u Hrvatskoj, crkveni ljudi bore se za vlast, za status, za privilegije, utjecaj, bogatstvo. Mnogi to ne razumiju i zato je toliki otpor papi Franji.”

Smatra da je papa ponajprije u sukobu s onima koji se zalažu za klerikalizaciju društva, što je posebno izraženo u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. “Klerikalci nastoje ojačati utjecaj Crkve, odnosno klera, na politički, kulturni i privatni život te žele da se svećenici uključe aktivno u društveno i političko djelovanje.” To stajalište vuče korijene iz povijesti, kad se Katolička crkva branila od liberalne ideologije koja je tražila sekularizaciju, odnosno odvajanje Crkve od države. Klerikalizacija predmnijeva da se aktualni društveni problemi rješavaju na kršćanskim načelima.

“Zbog nesposobnosti Katoličke crkve u Europi da se prilagođava novim vremenima, njen utjecaj rapidno opada. Crkva naprosto ne zna odgovoriti na potrebe modernog čovjeka. Istodobno, raste broj vjernika po Aziji, Južnoj Americi, Africi jer se tamo Crkva bavi čovjekom, a ne politikom.”

Franjini kardinali izabrat će sličnog papu

Najveći je problem pape Franje, smatra sugovornik koji mu nije baš sklon, što se okružio nesposobnim ljudima. “Posebno je pogriješio kad je reorganizirao doktrinarni ured i za njegova šefa imenovao svog bliskog suradnika, Argentinca Victora Manuela Fernándeza, što je zgrozilo mnoge u Vatikanu. On naprosto nije dorastao toj funkciji i potpuno je nesposoban.” Inače, talijanski novinar Sandro Magister, dugogodišnji stručnjak za Vatikan, uvjeren je da je imenovanje kardinala Fernándeza jedan od najvažnijih poteza Franjina pontifikata.

Na takve primjedbe drugi naš sugovornik odgovara da je svaki otpor papi besmislen i uzaludan. “Hijerarhija je postavljena tako čvrsto da se papine odluke bezuvjetno moraju poštivati. I zato papa može provesti ono što je naumio”, istakao je i dodao: “Papa je otvorio vrata i prozore da uđe svježi zrak, a mnogi u nas i u svijetu to ne razumiju. Taj proces promjena ne može se i ne smije zaustaviti ako Crkva želi sačuvati svoj utjecaj i ulogu.”

Zaključio je da će, za razliku od Franje, njegov nasljednik biti puno oštriji s onima koji ne budu slijedili njegov nauk. “Bit će puno više smjenjivanja. Papa Franjo ima iza sebe Konklavu jer je on imenovao većinu kardinala, koji će podržati njegova nasljednika da nastavi njegovim putem.”

‘Papa sije zablude u mnogim umovima’

Njegov oponent na to odmahuje rukom i upozorava: “Svi misle da će kardinali koji je imenovao Franjo slijediti njegov nauk i kad njega ne bude. Varaju se. Iznenadit će se koliko će ‘njegovih’ kardinala okrenuti leđa njegovoj politici te glasovati za kardinala za kojeg znaju da će voditi različitu politiku od pape Franje.”

Navodi da su ovih dana katolički biskupi Afrike, kojih je većinu imenovao upravo Franjo, kolektivno odbacili jednu od najkontroverznijih liberalizacija, dopuštenje svećenicima da blagoslivljaju istospolne parove. Takvi su blagoslovi, ustvrdili su, “izazvali zabunu i bili u izravnoj suprotnosti s kulturnim etosom afričkih zajednica”.

“Zajednice osoba istog spola protivne su Božjoj volji i stoga ne mogu dobiti blagoslov Crkve”, napisao je kardinal Fridolin Ambongo Besungu iz Kinshase u Kongu, predsjednik Simpozija biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara te član papinog savjetodavnog vijeća kardinala. Vatikanska deklaracija kojom se daje dopuštenje za blagoslov “izazvala je šok, posijala zablude u umovima mnogih”, uključujući svećenstvo, napisao je Ambongo te objavio da svoju izjavu daje uz suglasnost pape i voditelja vatikanskog doktrinarnog ureda Fernándeza.