Ako se želi obraniti od Putinovog napada, Europa mora utrostručiti svoju vojsku. Stručnjak: 'Trump je u jednoj stvari bio u pravu'

Trumpovi napadi na NATO nisu puke priče

Dok je bio predsjednik, Trump je u više navrata jasno davao do znanja njegovi napadi na NATO savez nisu samo “napajanje” sve veće izolacionističke baze Republikanske stranke. Kao predsjednik, Trump je šokirao čak i najzagriženije proameričke čelnike u Europi odbivši potvrditi NATO-ov članak 5, čime je zapravo rekao da SAD neće priskočiti u pomoć drugoj zemlji NATO-a ako bude napadnuta.

Tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, zagrižena zagovornica transatlantske suradnje, otvoreno je izjavila kako bi Europa trebala biti spremna ići sama. No, nakon sedam godina i nakon ruske invazije na Ukrajinu, Europa je i dalje daleko od toga da bude spremna.

Rasprave bi trebale biti javne

U međuvremenu, obrambeni proračuni nekih europskih država su porasli, a vojni problemi pronašli su se u središtu političkih rasprava. No, neka od glavnih pitanja koja se tiču europske sigurnosti za sada i dalje ostaju bez odgovora. Jedno od njih je treba li stvoriti europski vojni savez, a ako da, treba li on biti dio NATO saveza.

U slučaju da treba biti dio NATO saveza, koja bi trebala biti njegova uloga? Koje bi nove odgovornosti prema Europi imao SAD? Kakav bi odnos bio i s Ujedinjenom Kraljevinom, jednom od rijetkih europskih zemalja sa značajnom regularnom vojskom i nuklearnim sposobnostima?

Apsolutno je ključno da nove europske vojne infrastrukture ne budu elitni projekt, bez obzira na njegov specifičan oblik i njegov odnos prema NATO-u, kao i prema Velikoj Britaniji i SAD-u, piše Mudde. Političari i vojni stručnjaci sada raspravljaju o mnogima od ovih ključnih pitanja, ali malo toga se čini u javnosti. Zabrinutost za nacionalnu sigurnost opravdava tajnost nekih detalja, a za europsku demokraciju i za obranu od vitalne je važnosti da ti rasprave postanu dijelom širih političkih razgovora.

Oblikovanje nove ‘europske vojske’

Mudde kaže kako postoje najmanje dva razloga za širu uključenost javnosti u oblikovanje nove “europske vojske” – narodna kupnja i demokratska kontrola. Izgradnja nove europske vojske zahtijeva ogromne količine novca i značajan broj osoblja. Ako postoji jedna stvar u kojoj je Trump bio u pravu, to je bilo da su se mnoge europske članice NATO saveza “šlepale” na perverznu razinu američke vojne potrošnje.

Europske obrambene snage koje su manje ovisne o SAD-u zahtijevat će značajna povećanja vojne potrošnje na nacionalnoj, a moguće čak i nadnacionalnoj razini. Premda ukupna potrošnja za obranu raste diljem EU-a, većina članica NATO-a ostaje ispod već preniskog praga od dva posto koji su potpisale na summitu NATO-a 2014. godine. Očito je to novac koji se ne može potrošiti na druga pitanja. Stoga se prioritet vojne potrošnje mora objasniti i opravdati stanovništvu kao dio političke rasprave.

Potrebno je značajno povećati broj vojnika

No, još važnijim Mudde smatra da bi Europa, ako želi postati vojno manje ovisna o SAD-u, morala značajno povećati broj vojnika. Od kraja hladnog rata broj vojnog osoblja EU-a smanjio se za gotovo dvije trećine. Francuska trenutačno ima najveću vojsku među članicama EU-a, no ona je tek jedna šestina američke vojske.

Zapravo, broj vojnog osoblja SAD-a otprilike je jednak broju u svim zemljama EU-a zajedno. Kako bi kompenzirao odsutnost SAD-a ili barem ograničenu dostupnost, EU bi morao udvostručiti, ako ne i utrostručiti, broj trupa. Čak i da su se Britanci voljni pridružiti, njihovih otprilike 140.000 vojnika to ne bi promijenilo.

Kako će političari koji ga nisu služili pozivati mlade na vojni rok?

Da bi se kompenzirala odsutnost SAD-a, potrebno je ne samo mnogo novca, već i ozbiljna nadogradnja atraktivnosti vojne karijere. Dok je vojska u mnogim europskim državama među javnim institucijama kojima se najviše vjeruje, ali to ne znači da se karijera u vojsci smatra posebno privlačnom ili prestižnom. Dodatni je problem što je rat između Rusije i Ukrajine doveo do pada novačenja među vojskama EU-a, unatoč raznim kampanjama.

Neki vojni insajderi već su pozvali na ponovno uvođenje vojnog roka, koji su mnoge zemlje EU-a ili ukinule ili suspendirale nakon hladnog rata. “O tome se ima mnogo toga za reći, kako iz pragmatične, tako i iz demokratske perspektive”, piše Mudde.

“Manja, stalna profesionalna vojska potpomognuta većim, privremenim civilnim snagama isplativija je i operativno fleksibilnija. No, bit će potrebna i daleko šira potpora građana, posebice mladih koji će morati služiti vojni rok. To neće biti olakšano ni činjenicom većina političara koji bi pozivali mlade na služenje vojnog roka taj isti vojni rok nije služila”, tumači politolog.

Europa ne smije činiti iste greške kao SAD

Na koncu, Mudde kaže kako Europa ne bi smjela napraviti istu pogrešku kao i SAD pa izgraditi vojno-industrijski kompleks koji stvara pritisak na gospodarstvo i politiku.

Mudde potom citira američkog predsjednika Dwighta D. Eisenhowera, koji je bio i legendarni general američke vojske. On je u svom proročanskom oproštajnom govoru 1961. godine izjavio kako “se moramo čuvati stjecanja neopravdanog utjecaja, traženog ili neželjenog, od strane vojno-industrijskog kompleksa”.

Mudde kaže da se to može postići samo demokratskom kontrolom, koja je sama po sebi moguća samo uz visoku razinu odgovornosti i transparentnosti. Nažalost, većina zemalja krenula je u suprotnom smjeru nakon terorističkih napada 11. rujna, povećavajući autoritarnost, tajnovitost i nadzor.

Ljevica ne bi trebala ovo pitanje prepustiti desnici

Ususret europskim izborima u lipnju, desničarska Europska pučka stranka usmjerila je fokus na obranu, predlažući stvaranje uloge “povjerenika za obranu” na razini EU-a te europskog “nuklearnog kišobrana”.

“Ovo je dobar početak, a ljevica ne bi trebala ovo ključno pitanje prepustiti desnici. I neliberalna i neoliberalna desnica favorizirat će uglavnom nekontrolirani vojno-industrijski kompleks. Na lijevom centru je da razvije i obrani plan za europsku vojsku koja će pronaći demokratsku poziciju između pacifizma i militarizma”, zaključuje Mudde.