Eksplozivno otkriće: Prigožina je smaknuo špijun iz Putinove sjene, njegovog sina smatraju budućim vladarom Rusije

Najozbiljniji izazov Putinu

Kako navode izvori američkog lista, Patrušev je dugo upozoravao Putina na opasnost koju plaćenici skupine Wagner predstavljaju za Kremlj. Prigožin je izgradio carstvo teško milijarde dolara, kojem su služili deseci tisuća ljudi u Rusiji i u Africi, a mnogi od njih bili su prekaljeni ratnici. Sve češći sukobi između Prigožina i ruskog vojnog vrha, uzrokovani neslaganjima oko taktike na ukrajinskom ratištu, kulminirali su otvorenom pobunom Wagnera koja je izbila krajem lipnja.

Prigožin je naredio marš na Moskvu, u kojem je sudjelovalo oko 25.000 teško naoružanih plaćenika. Pohod Wagnerovaca bio je najozbiljniji izazov s kojom se moskovski diktator susreo u dva desetljeća vladavine. Njegov savjetnik Patrušev iskoristio je tu priliku da eliminira Prigožina, kojeg je osobno smatrao najopasnijim čovjekom u Rusiji.

Mlađi Patrušev mogao bi naslijediti Putina

Priča o ubojstvu Prigožina otkriva zanimljive, a slabo poznate detalje o strukturi Putinovog režima. Na Zapadu prevladava netočan dojam da Putin sam vlada Rusijom, apsolutistički poput nekog od starih ruskih careva. Istina je da ga na vlasti ga drži ogroman birokratski stroj, koji je pokazao ekstremnu izdržljivost kroz turbulentno razdoblje produbljivanje neprijateljstava sa Zapadom i rastućih domaćih podjela zbog neuspjele invazije na Ukrajinu.

Polugama tog stroja upravlja Patrušev, čovjek koji se popeo do vrha Kremlja vjerno provodeći Putinovu politiku i izvršavajući njegove naredbe. Patrušev je učvrstio Putinovu vlast ojačavši ruske sigurnosne službe i ubijajući njegove neprijatelje u zemlji i inozemstvu. Pritom je rasla i Patrušovljeva moć, što je kulminiralo nedavnim imenovanjem njegovog sina Dmitrija, bivšeg bankara, ministrom poljoprivrede. Štoviše, neki mlađeg Patruševa smatraju vrlo izglednim Putinovim nasljednikom.

Mrzi SAD i širi teorije zavjere

Bivši kolege Patruševa opisuju ga kao trijeznog birokrata koji, poput Putina, prezire medije, pa vijesti o događajima u svijetu radije dobiva iz izvještaja ruskih sigurnosnih službi. Patrušev je ušao u špijunski svijet u ranoj mladosti u sovjetskom gradu Lenjingradu, sada Sankt Peterburgu. Regrutiran je u KGB nakon što je stekao diplomirao, nakon čega je pohađao akademiju obavještajne službe u Minsku. Ubrzo je počeo raditi u kontrašpijunaži i kao časnik odgovoran za sigurnost u regiji koja graniči s Finskom.

Kao i Putin, ostao je u obavještajnim službama tijekom raspada Sovjetskog Saveza, kada su drugi časnici i špijuni pohrlili na unosnije poslove u nastajućem ruskom privatnom sektoru. Kada je tadašnji predsjednik Boris Jeljcin 1999. imenovao Putina za premijera, ovaj je Patruševa preporučio za svoju zamjenu na čelu FSB-a, nove verzije KGB-a.

Danas 72-godišnji Patrušev vidi Rusiju kao silu sudbinski upletenu u borbu sa SAD-om, za koji je rekao da želi ukrasti rusku naftu i minerale. Intervjui su mu prepuni teorija zavjere. Primjerice, ranije ove godine rekao je za ruske novine Izvestia da SAD planiraju preuzeti Rusiju jer bi ogromna vulkanska erupcija u Wyomingu uskoro mogla učiniti Sjevernu Ameriku nenastanjivom.

Na fotografijama na kojima se nalazi zajedno s Putinom, Patrušev je lik u pozadini, uglavnom neprimjetan u neupadljivom tamnom odijelu. Svaki dan putuje limuzinom Aurus, ruske proizvodnje, u svoj spartanski ured koji se nalazi u predsjedničkom kompleksu, rekli su o njemu bivši dužnosnici Kremlja. Telefonski razgovori koje vodi obično su šifrirani.

Spasio Putina od skandala

Putinov dolazak na mjesto predsjednika Ruske Federacije učvrstio je Patruševljev autoritet. Dvojica novopečenih moćnika bila su čvrsto povezana zajedničkim podrijetlom i uvjerenošću da samo jake sigurnosne službe mogu ponovno učiniti Rusiju moćnom.

Kada je u prvoj godini predsjednikovanja Putinu zaprijetila priča da je radio kao savjetnik u tvrtki za nekretnine koja se našla pod istragom zbog pranja novca, Patrušev je riješio problem. Prema audiosnimkama koje su iscurile iz ureda ukrajinskog predsjednika, otputovao je u Kijev kako bi preuzeo dokaze iz ruku ukrajinske sigurnosne službe. Da su barem dijelovi tih snimki bili autentični kasnije je potvrdila američka vlada, ali Putin je uporno negirao krivnju pa je skandal s vremenom zaboravljen.

Započeo lov na disidente u inozemstvu

Patrušev je ubrzo odlučio poslati poruku da će se Kremlj nemilosrdno obračunati sa svim izdajnicima. Rusija je 2006. donijela zakon kojim su legalizirana izvansudska ubojstva Rusa u inozemstvu koje se smatralo teroristima ili ekstremistima. Nekoliko mjeseci kasnije, bivši agent FSB-a Aleksander Litvinjenko, koji je pobjegao u London i pisao o Putinu i vlastitom špijunskom radu, ubijen je dozom radioaktivne tvari u čaju. Britanski sudac rekao je da je Patrušev vjerojatno odobrio ubojstvo.

Kao direktor FSB-a, Patrušev se nadao da će potaknuti suradnju sa Zapadom na području borbe protiv terorizma, koji je bio ključni problem u SAD-u nakon napada na Blizance 2001. Trovanje Litvinjenka ispriječilo se na putu ostvarivanju tog plana. Atentat na bivšeg špijuna bio je jedno od prvih ubojstava ruskih emigranata u Europi i na Bliskom istoku za koja su zapadni dužnosnici uvjereni da su organizirana u Moskvi.

Počistio nered u Crnoj Gori

Nekoliko godina kasnije, Putin je svog vjernog špijuna imenovao na čelo Nacionalnog sigurnosnog vijeća. Nova uloga omogućila je Patruševu da se pozabavi jačanjem ruskih veza s inozemstvom. Ubrzo je počeo djelovati kao neka vrsta hibrida obavještajca i diplomata, posjećujući neke od najmoćnijih svjetskih vođa, i održavajući sastanke o kojima se znalo vrlo malo. Za Hrvatsku je posebno zanimljiva njegova uloga u čišćenju nereda nastalog nakon neuspjeha obavještajne operacije u Crnoj Gori 2016. godine.

Ruska vojna obavještajna služba pokušala je izazvati nemire koji su trebali spriječiti pridruživanje Crna Gora NATO-u. Operacija vođena iz Srbije nije uspjela, a ruski agenti su razotkriveni, što je imalo teške posljedice na političke napore Moskve u balkanskoj regiji. Patrušev je otputovao u Srbiju kako bi umirio vladu i doveo neuspješne operativce kući, a Crna Gora je godinu dana kasnije ušla u NATO.

Zanimljive su i priče o Patrušovljevim aktivnostima nakon početka napetosti oko Ukrajine, od 2013. godine nadalje. John Bolton, koji se više puta susreo s Patruševom kao savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, rekao je da se Rus uvijek ponašao profesionalno, te da nikada nije povisio glas u pregovorima, ali ni pokazao veliki interes za čavrljanje. Bolton priča da ga je vidio bijesnog samo jednom, tijekom sastanka 2019., kada se razgovor okrenuo Ukrajini. “Dobili smo govor od 20 minuta o Ukrajini i njezinoj povijesti”, rekao je Bolton. “Bilo je vrlo emotivno i nekarakteristično za njega.”

Koban telefonski razgovor

Kada su ruske snage zapala u probleme nedugo nakon početka invazije na Ukrajinu 2022. godine, Kremlj je bio prisiljen osloniti se na plaćenike Wagnera kako se rat ne bi pretvorio u potpunu katastrofu. Tada je započeo nagli uspon Prigožina, koji je toliko zabrinuo prekaljenog obavještajca Patruševa.

“Mnogi su upozoravali Putina da je pogreška imati paralelnu vojsku”, rekao je jedan bivši dužnosnik Kremlja, koji je povremeno radio i s Putinom i s Patruševom. Patrušev je počeo upozoravati Putina na Prigožina tijekom ljetnih mjeseci 2022., ali predsjednik se nije obazirao na upozorenja sve dok je Wagner napredovao na bojnom polju.

To se promijenilo kada je Prigožin nazvao Putina i grubo se požalio na nedostatak zaliha, rekao je za WSJ bivši ruski obavještajac koji održava veze s ljudima bliskim Putinu i njegovom šefu špijuna. Prigožin je zahtijevao oružje i streljivo, žaleći se da stradava ogroman broj njegovih ljudi.

Posebno je neugodna bila činjenica da je razgovor održan tijekom jednog sastanka u Kremlju, pa su brojni visoki dužnosnici čuli kako bivši ugostitelj grdi predsjednika. Kasnije će Patrušev iskoristiti taj poziv kao argument zbog kojeg bi se Putin trebao distancirati o Prigožina, ističući da je šef plaćenika postao opasan i izgubio poštovanje prema autoritetu Kremlja.

Kako je zaustavljen Prigožinov puč

To je upalilo, pa je Putin nakon neugodnog razgovora počeo ignorirati Prigožina. Sukob Kremlja i Wagnera kulminirao je ljetos, kada je ruski predsjednik najavio da će rekonstruirati plaćeničku vojsku i staviti je pod zapovjedništvo ministarstva obrane. Nedugo potom, Prigožin je krenuo na Moskvu usred kolone vojnika i tenkova.

Putin je sklonjen u vilu daleko izvan glavnog grada, dok je Patrušev preuzeo gušenje pobune. Prvo je organizirao niz telefonskih razgovora kroz koje su časnici ruske vojske, bliski Prigožinu, ovoga pokušali uvjeriti da odstupi, kažu izvori iz zapadnih obavještajnih službi, a potvrđuje bivše ruske obavještajac.

Također se obratio vladama Kazahstana i Bjelorusije, članica vojnog saveza pod vodstvom Rusije sastavljenog od bivših sovjetskih država. Poziv Kazahstanu bio je osiguranje od najgoreg scenarija. Godinu dana ranije, Rusija je poslala trupe da uspostave red nakon izbijanja nemira u toj zemlji. Patrušev se nadao će Kazahstan uzvratiti uslugu ako ruska vojska ne bude mogla zadržati plaćeničke trupe. Na iznenađenje Putinovog špijunskog šefa, kazahstanski predsjednik Tokajev odbio je učiniti Rusiju tu uslugu, nezadovoljan invazijom na Ukrajinu.

Uskočio je Lukašenko

Na kraju je Patruševu pristao pomoći bjeloruki predsjednik Aleksandar Lukašenko, koji je više puta nazvao Prigožina i prenio mu poruke Moskve. On je šefu plaćenika dostavio i Patrušovljevu ponudu koja je zaustavila pobunu: ako Prigožin okrene svoje trupe, njegovim će ljudima biti dopušteno da se povuku u Bjelorusiju. Prigožinu je omogućeno i da zadrži kontrolu nad unosnim prekomorski operacijama Wagnera, koje su mu donosile ogromnu zaradu kroz trgovinu afričkim zlatom, draguljima i skupocjenim drvetom.

Prigožinovi borci koji su jurišali na Moskvu nakon toga su se zaustavili, a neki su krenuli prema kampovima koji su za njih navodno bili pripremljeni u Bjelorusiji. Sam Prigožin nestao je s društvenih mreža. Ostatak ljeta u Moskvi je vladao nemir, ali rijetki su u Kremlju vjerovali da će se Prigožin izvući bez posljedica. Patrušev bi dokazao da su bili u pravu.

Putin odobrio atentat

Neposredno nakon pobune, činilo se da Kremlj ostavlja Prigožina na miru. Mogao je putovati u Afriku kako bi tamo nadzirao svoje operacije. Također mu je dopušteno da nastavi raditi u Sankt Peterburgu i po Rusiji. Situacija se promijenila početkom kolovoza, kada je većina Moskovljana otišla na godišnje odmore. Patrušev je pripremio plan za eliminaciju plaćeničkog šefa i pokazao ih Putinu, koji je pristao na atentat.

Nekoliko tjedana kasnije, nakon turneje po Africi, Prigožin je u moskovskoj zračnoj luci čekao da inspektori završe provjeru njegovog aviona. Upravo je tijekom tog kašnjenja pod krilo postavljena mala bomba, smatraju su zapadni obavještajni dužnosnici. Mlažnjak je poletio iz Moskve, ali srušio se nakon nešto više od pola sata leta. Videosnimke koje su napravili ljudi iz okolice mjesta pada pokazuju da se avion srušio nakon eksplozije, ostavši bez jednog krila.

Nekoliko dana kasnije, ruski mediji su izvijestili kako su DNK testovi potvrdili da je Prigožin preminuo u nesreći. S njim je poginulo još devet osoba, uključujući zapovjednika Wagnera Dmitrija Utkina, još jednog suradnika plaćeničke skupine, dva pilota i 39-godišnju stjuardesu.

Kako prenosi Hina, ruska vrhuška danas se osvrnula na otkrića The Wall Street Journala. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da je vidio izvješće, ali ne želi komentirati, prije nego što je dodao: “U zadnje vrijeme, nažalost, Wall Street Journal jako voli proizvoditi pulp fiction”. Putin je u listopadu sugerirao da su nesreću uzrokovale ručne granate koje su detonirane u zrakoplovu.