Hoće li Iran napasti Izrael? Insajderi bliski vrhu islamskog režima: 'Teheran je gurnut u neugodnu poziciju'
Reuters je razgovarao s devet neimenovanih dužnosnika koji ističu koliko je situacija rizična za Iran
Osam dana nakon početka rata na Bliskom istoku Iran je izdao oštar ultimatum svom najvećem neprijatelju – Izraelu. “Zaustavite svoje napade na Gazu ili ćemo biti prisiljeni poduzeti akciju”, upozorio je iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian.
Samo nekoliko sati kasnije, UN-ova misija ove zemlje ublažila je oštar ton uvjeravajući svijet da se iranske oružane snage neće miješati u sukob osim ako Izrael ne napadne iranske interese ili građane.
Devet iranskih dužnosnika koji imaju izravna saznanja o načinu razmišljanja režima u Teheranu progovorila su za Reuters o nedoumicama s kojima se Iran suočava. Oni su zbog osjetljivosti ove teme željeli ostati anonimni.
Strategija regionalnog uspona
“Stajanje po strani pred sveobuhvatnom izraelskom invazijom na Gazu značajno bi unazadilo iransku strategiju regionalnog uspona kojoj se težilo više od četiri desetljeća”, ističu Reutersovi sugovornici.
No, istovremeno bi i svaki veliki napad na Izrael mogao nanijeti veliku štetu klerikalnom režimu u Teheranu i izazvati bijes javnosti u zemlji koja je već zaglibila u gospodarsku krizu.
Trojica službenika iz iranskog sigurnosnog aparata kažu za Reuters kako je među najvišim iranskim dužnosnicima postignut konsenzus: dati svoj blagoslov za ograničene prekogranične napade Hezbolaha na izraelske vojne ciljeve, kao i za napade slabijeg intenziteta na američke ciljeve od strane drugih savezničkih skupina u regiji te spriječiti bilo kakvu veću eskalaciju koja bi sam Iran uvukla u sukob.
‘Ne očekuju našu intervenciju’
“U kontaktu smo s našim prijateljima u Hamasu, Islamskom džihadu i Hezbolahu. Njihov stav je da ne očekuju od nas da izvodimo vojne operacije”, izjavio je prošlog tjedna čelnik parlamentarnog odbora za nacionalnu sigurnost Vahid Jalalzadeh.
Situacija je, smatraju Reutersovi analitičari, izuzetno rizična za Iran. Iran je godinama uporno gradio i na koncu izgradio mrežu naoružanih proxy skupina diljem Bliskog istoka, od Hezbolaha u Libanonu do Hutija u Jemenu, a gubitak moći uspostavljene u palestinskoj enklavi putem Hamasa i srodne grupe Islamski džihad tijekom tri desetljeća pokvario bi te planove.
“Iranska neaktivnost na terenu mogla bi se shvatiti kao znak slabosti tih posredničkih snaga, koje su desetljećima bile glavno oružje utjecaja Teherana u regiji”, smatraju Reutersovi sugovornici. Rekli su da bi to također moglo narušiti ugled Irana, koji je dugo zagovarao palestinsku stvar protiv Izraela, zemlje koju odbija priznati i koju smatra zlim okupatorom.
Iran kalkulira svoje rizike
“Iranci se suočavaju s ovom dilemom hoće li poslati Hezbolah u borbu kako bi pokušali spasiti svoj utjecaj u Pojasu Gaze ili će možda odustati od tog područja”, rekao je Avi Melamed, bivši izraelski obavještajac i pregovarač tijekom prve i druge intifade. “To je točka na kojoj se Iran nalazi. I sad kalkuliraju svoje rizike”, dodao je Melamed.
Generalno prevladava mišljenje kako Izrael ima vlastiti nuklearni arsenal, iako to neće niti potvrditi niti opovrgnuti, a ima i potporu Sjedinjenih Američkih Država koje su premjestile dva nosača zrakoplova i borbene avione u istočni Mediteran, dijelom kao upozorenje Teheranu.
Hameneijev prioritet
“Za najviše iranske vođe, posebno za vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija, najveći prioritet je opstanak Islamske Republike”, rekao je visoki iranski diplomat. “Zbog toga su iranske vlasti koristile snažnu retoriku protiv Izraela od početka napada, ali su se suzdržale od izravnog vojnog uplitanja, barem za sada.”
Od 7. listopada, Hezbolah je razmijenio vatru s izraelskim snagama duž libanonsko-izraelske granice u sukobima u kojima je ubijeno 14 boraca spomenute islamističke skupine.
Dva izvora upoznata sa strategijom Hezbolaha rekla su da su sukobi niske razine osmišljeni kako bi izraelske snage bile zaokupljene, ali bez da se otvori velika nova fronta, a jedan od njih je tu taktiku opisao kao vođenje “malih ratova”.
Izrael ne želi izravan sukob
Vođa Hezbollaha Hasan Nasralah, koji je poznat po prijetnjama Izraelu u govorima, nije se javno obraćao od početka krize. Tri visoka izraelska sigurnosna izvora i zapadni sigurnosni izvor rekli su Reutersu da Izrael nije želio izravan sukob s Teheranom i da, iako su Iranci obučili i naoružali Hamas, nema naznaka da su prethodno znali za napad 7. listopada.
Vrhovni vođa Ali Hamenei zanijekao je da je Iran umiješan u napad, iako je pohvalio štetu nanesenu Izraelu. Izraelski i zapadni sigurnosni izvori rekli su da će Izrael napasti Iran samo ako ga izravno napadnu iranske snage iz Irana, iako su upozorili da je situacija nestabilna i da bi se napad na Izrael od strane Hezbolaha ili iranskih saveznika u Siriji ili Iraku, koji bi uzrokovao velike žrtve, mogao promijeniti tu računicu.
Pogrešna procjena Irana ili jedne od njegovih savezničkih skupina u procjeni razmjera proxy napada mogla bi promijeniti izraelski pristup, dodao je jedan od izraelskih izvora.
Washington želi obuzdati sukob
Američki dužnosnici jasno su dali do znanja da im je cilj spriječiti širenje sukoba i odvratiti druge od napada na američke interese. Na povratku iz Izraelu u srijedu, predsjednik Joe Biden otvoreno je demantirao izvješće izraelskih medija u kojem se navodi da su njegovi suradnici nagovijestili Izraelu da će se američka vojska pridružiti izraelskoj vojsci u borbi protiv Hezbolaha ako započne rat.
“Nije istina”, rekao je Biden novinarima tijekom zaustavljanja u njemačkoj zračnoj bazi Ramstein o izraelskom izvješću. “To nikad nije rečeno.”
Glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Kirby ponovio je da Washington želi obuzdati sukob.
‘Pritisak je velik, svi su na rubu’
Jon Alterman, bivši dužnosnik State Departmenta koji sada vodi program za Bliski istok u think-tanku CSIS u Washingtonu, rekao je da će iranski čelnici osjetiti pritisak da pokažu opipljivu, a ne samo retoričku potporu Hamasu.
“Jednom kada dođete u ovo okruženje, događaju se razne stvari i postoje posljedice koje nitko ne želi. Svi su na rubu”, dodao je.
Pomirenje regionalnih rivala Irana i Saudijske Arabije uz posredovanje Pekinga dodatno je zakompliciralo stvari za čelnike u Teheranu koji žele izbjeći ugrožavanje tog krhkog napretka.
Važna uloga iranskog naroda
U međuvremenu, i sam bi iranski narod mogao odigrati važnu ulogu u događajima koji se odvijaju diljem regije. Naime, iranski vladari ne mogu si priuštiti izravno uplitanje u sukob dok se bore da uguše rastuće neslaganje kod kuće, potaknuti ekonomskim problemima i društvenim ograničenjima, rekla su dvojica dužnosnika Reutersu. Podsjetimo, zemljom su bjesnili višemjesečni nemiri izazvani smrću Mahse Amini i upornim državnim obračunavanjem s neistomišljenicima.
Ekonomski problemi, uzrokovani uglavnom američkim sankcijama i lošim upravljanjem, naveli su mnoge Irance da kritiziraju desetljećima dugu politiku usmjeravanja sredstava svojim saveznicima kako bi se proširio utjecaj Islamske Republike Irana na Bliskom istoku.
Slogan “Ni Gaza ni Libanon, dajem život samo za Iran” s godinama je postao zaštitni znak protuvladinih prosvjeda u Iranu, naglašavajući frustraciju ljudi raspodjelom resursa od strane establišmenta. “Nijansirana pozicija Irana naglašava delikatnu ravnotežu koju mora održavati između regionalnih interesa i unutarnje stabilnosti”, rekao je bivši visoki iranski dužnosnik.