Kakve bi mogle biti posljedice krize na Crvenom moru? Globalna trgovina već je uzdrmana, nafta i plin su sljedeći

Razlog: svi su svjesni opasnosti od obustave prometa kroz Crveno more, ali ne žele da se njihovo uključivanje u međunarodne pomorske snage protumači kao potpora Izraelu. Javnost u Europi pa i u SAD sve više osuđuje napade Izraela na Palestince u Gazi, a dio svjetskih medija sve češće optužuje američkog predsjednika Joea Bidena da je okrvavio ruke šaljući goleme količine oružja Izraelu.

Britanija jedina stala uz Amerikance

Velika Britanija jedina nije okrenula leđa SAD-u. Britanski ministar obrane Grant Shapps zaprijetio je da je London spreman poduzeti izravnu akciju protiv Hutija koji su povezani s Iranom kako bi “odvratila prijetnje slobodi plovidbe Crvenim morem”. “Ako ne zaštitimo Crveno more, riskiramo ohrabriti one koji žele prijetiti drugdje, uključujući Južno kinesko more i Krim”, poručuju.

John Kirby, glasnogovornik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost, istaknuo je pak da SAD ne žele širi sukob na Bliskom istoku ili s Hutijima. “Postavit ćemo snage koje su nam potrebne u regiji da zaštite naše interese, a djelovat ćemo u samoobrani. Napadi Hutija povećali su se za 500 posto od studenog do prosinca i time dovode u opasnost živote nevinih mornara, pogoršavaju humanitarnu patnju u Jemenu i destabiliziraju širu regiju.”

U regiji dvije udarne skupine američkih nosača

SAD je rasporedio dvije udarne skupine nosača u regiji otkako je palestinska militantna skupina Hamas 7. listopada napala južni Izrael. Hutiji, koji kontroliraju veći dio sjevernog Jemena i bore se u devetogodišnjem građanskom ratu u osiromašenoj arapskoj državi, među nekoliko su militantnih skupina koje podupire Iran i koje su pokrenule napade u znak podrške Hamasu. Osim napada na brodove, pobunjenici su ispalili projektile i bespilotne letjelice na Izrael.

Premda Washington ulaže maksimalne napore kako se rat Izraela i Hamasa ne bi proširio na Bliski istok, jemenski Hutiji i dalje napadaju komercijalne brodove na južnom kraju Crvenog mora, a također ispaljuju i projektile na Izrael. Do sada su napali 23 broda, posljednji put 30. prosinca kad su pogodili danski brod pod singapurskom zastavom.

Američki ratni brodovi USS Gravely i USS Laboon odmah su intervenirali, potopili su tri naoružane brodice te oborili dvije protubrodske balističke rakete ispaljene s položaja Hutija u Jemenu. Hutiji su priznali da su izgubili 10 boraca, a zapovjedništvo američke vojske priopćilo je da su Hutiji pucali na helikoptere koji su došli u pomoć napadnutom brodu.

Tko su uopće Hutiji i kako su došli na vlast?

Hutiji su milicija koja predstavlja granu šijitskog islama zvanu zaidizam koja je nekoć vladala Jemenom. Nakon građanskog rata 1962. do 1970. vlast su preuzeli suniti, smrtni neprijatelji šijita. Hutiji su ih svrgnuli državnim udarom 2014., na što je reagirala Saudijska Arabija te započela rat koji je od kraja 2021. odnio 377.000 života uz 4 milijuna ljudi koji su napustili svoje domove.

Nakon prekida vatre iz travnja 2022., većina Jemenaca sada živi u područjima pod kontrolom sunitskih pobunjenika, a Hutiji upravljaju većim dijelom sjevera zemlje i zaduženi su za obalu Crvenog mora. U međuvremenu, Saudijci pokušavaju normalizirati odnose s Iranom i finalizirati mirovni sporazum koji bi mogao priznati kontrolu Hutija nad sjeverom Jemena.

Hutije podupire Iran kao dio njegovog dugotrajnog neprijateljstva sa Saudijskom Arabijom. Većina Jemenaca podupire pak akcije Hutija koje drže sredstvom pritiska na Izrael.

Iran je dokazao svoje sposobnosti

Ako Izrael napadne Iran zbog njegove potpore Hutijima i Hamasu, to bi odmah proširilo rat po cijelom Bliskom istoku. Iran je 2019. pokazao, preko pobunjenih Hutija, da je u stanju uništiti značajan dio saudijskih proizvodnih kapaciteta nafte. Mogao bi to sada ponoviti ako se nađe na udaru Izraela i SAD-a.

Međutim Iran je odbacio pozive SAD-a i Britanije da prekine svoju potporu napadima Hutija te je ustvrdio da su optužbe neutemeljene. Istodobno poslao je razarač Alborz u ponedjeljak u Crveno more, a Ali Akbar Ahmadian, tajnik iranskog vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, sastao s Mohammedom Abdulsalamom, glasnogovornikom Hutija, kojeg je pohvalio zbog hrabrih akcija protiv “cionističke agresije”.

Napadi Hutija povećali su opasnost od još jednog poremećaja u međunarodnoj trgovini koji je prethodno viđen tijekom pandemije Covida-19. Globalna trgovina već je uzdrmana, a ako njihovi napadi potraju moglo bi doći do povećanja cijena nafte i plina.

Dvanaest posto svjetske trgovine prolazi kroz Suez

Crveno more jedini je put do Sueskog kanala, koji povezuje tržišta u Europi s velikim dobavljačima iz Azije. Oko 12 posto globalne trgovine u vrijednosti više od tisuću milijardi dolara prolazi kroz Sueski kanal. Prema analitičkoj tvrtki Vortexa između 4 do 8 posto LNG plina prošlo je kroz kanal prošle godine. Crvenim morem je pak od siječnja do studenog prevezeno 8,2 milijuna barela nafte i naftnih proizvoda.

S obzirom da su napadi Hutija učinili dolazak do Sueskog kanala puno opasnijim, nekoliko velikih brodskih kompanija i prijevoznika nafte obustavilo je plovidbu kroz Crveno more. Najveće svjetske brodarske kompanije, MSC, Maersk, Hapag Lloyd, CMA CGM, Yang Ming Marine Transport, Evergreen, Hapag-Lloyd i japanski brodari Mitsui O.S.K. lines i Nippon Jusen odlučili su odmah preusmjeriti sva planirana putovanja kako bi osigurali sigurnost svojih pomoraca i plovila. Zajedno, ovi prekooceanski brodovi predstavljaju oko 65 posto globalne trgovine.

Zaobilazan put dug 5000 milja

Svi najznačajniji morski prijevoznici, umjesto preko Sueskog kanala, preusmjeravaju svoje brodove oko Afrike preko Rta dobre nade kako bi izbjegle napade Hutija. A to znači da kontejnerski brodovi i tankeri za naftu i kemikalije moraju obići 5000 milja oko Afrike kako bi stigli u Europu i drugdje. Time se put produžio do 14 dana, što je povećalo troškove prijevoza.

Zbog toga naplaćuju kupcima dodatne naknade i produžuju vrijeme dostave za robu iz Azije u Europu i istočnu obalu Sjeverne Amerike. Istodobno premije osiguranja od ratnog rizika porasle s 2.000 dolara na 10.000 dolara. Gotovo 19.000 brodova godišnje plovi Sueskim kanalom, a kontejnerski prijevoz predstavlja gotovo trećinu ukupnog globalnog prijevoza, s procijenjenom vrijednošću prevezene robe koja iznosi tisuću milijardi dolara.

Još uvijek ne postoji opasnost od globalnog sukoba

Unatoč provokacijama Hutija, još uvijek ne postoji opasnost o globalnog sukoba. Ponajprije zbog toga što se arapske zemlje, Egipat, Jordan, Sirija, Saudijska Arabija nisu uplele u rat između Izraela i Palestinaca. Za razliku od 1973., kad su arapske zemlje predvođene Egiptom i Sirijom zajedno napale Izrael te započele takozvani Jomkipurski rat. Nakon što su poražene u listopadu 1973. arapske države izvoznice nafte smanjile su proizvodnju za oko 5 posto pa je cijena od 3 dolara za barel od 159 litara, skočila za 70 posto, na više od 5 dolara.

Tijekom iduće godine, cijena sirove nafte je na svjetskom tržištu narasla na više od 12 dolara. Katar, Kuvajt, Libija, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, reagirajući na američku potporu Izraelu, uveli su zabranu izvoza nafte u zapadne zemlje. To je teško pogodilo gospodarstva industrijskih zemalja pa su diljem svijeta uvođene redukcije prodaje benzina i dizela.

SAD ignorira Iran kako bi naštetio Rusiji

Danas zemlje OPEC-a ne pokušavaju povisiti cijene iznad nekoliko dodatnih dolara, a Rijadu ne pada na pamet tražiti cijene iznad 100 dolara po barelu. Od kraja 2022. Washington je žmirio na sve veći izvoz iranske nafte, zaobilazeći američke sankcije. Prioritet u Washingtonu bio je neformalni detant s Teheranom.

Kao rezultat toga, iranska proizvodnja nafte ove je godine porasla za gotovo 700.000 barela dnevno – što je drugi najveći izvor dodatne ponude u 2023., samo iza američkog škriljevca. Bijela kuća je zažmirila na povećani izvoz iranske nafte jer je željela naštetiti Rusiji. No, Moskva će ipak imati koristi od rata na Bliskom istoku jer ako Washington provede sankcije protiv Irana, to bi moglo otvoriti prostor za rusku naftu.

Jedna ključna razlika u odnosu na 1973.

Konačno, ključna je razlika u odnosu na 1973. to što su SAD postale najveći proizvođač i izvoznik nafte. SAD sada proizvodi više od 13 milijuna barela dnevno nafte – više nego bilo koja zemlja ikada. Proizvodnja je dosegnula novi mjesečni rekord od 13,236 milijuna barela dnevno u rujnu, prema najnovijim podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA).

Ako se nastavi trend rasta proizvodnje, SAD bi mogle i prije 2026. proizvoditi i više od 15 milijuna barela dnevno. Nafta iz škriljevca također doživljava preporod jer je cijena nafte od oko 80 dolara dovoljna za proširenje proizvodnje te goleme profite.

SAD proizvodi više nafte nego bilo tko u povijesti

Jim Burkhard, potpredsjednik i voditelj istraživanja tržišta nafte, energije i mobilnosti u S&P Global Commodity Insights, izračunao je da SAD proizvodi više nafte nego bilo koja zemlja u povijesti. Zahvaljujući tomu količina nafte, rafiniranih proizvoda i tekućeg prirodnog plina koju izvozi, blizu je ukupne proizvodnje Saudijske Arabije ili Rusije,” objašnjava Burkhard.

Analitičari ističu da će rast proizvodnje nafte u SAD-u ometati napore OPEC-a da kontrolira cijene nafte. U Rijadu i Moskvi strahuju da će bez obzira koliko OPEC smanji proizvodnju, SAD i Kanada i ostali proizvođači koji su izvan OPEC-a, nadoknaditi smanjene količine nafte na tržištu.

OPEC+ je nemoćan

Saudijska proizvodnja sirove nafte iznosila je u prvoj polovici 2023. u prosjeku oko 10,2 milijuna barela dnevno. No, od srpnja Kraljevstvo je smanjilo proizvodnju za jedan milijun barela dnevno, pa je proizvodnja u prosjeku pala na devet milijuna barela dnevno. Kao ključni saudijski partner u OPEC+, Rusija proizvodi oko devet milijuna barela nafte dnevno. Na posljednjem sastanku OPEC+, Rusija je najavila da će smanjiti izvoz za 500.000 barela dnevno u prvom tromjesečju 2024.

No, to nema nikakva utjecaja na cijene jer se kartel suočava s rekordnom proizvodnjom nafte u SAD-u, ali i stalnim povećanjem proizvodnje nafte i plina u Brazilu, Gvajani, Norveškoj. Prošle je godine kanadska proizvodnja nafte dostigla rekordnih 4,86 milijuna barela dnevno, prema podacima Kanadskog energetskog regulatora.

SAD će diktirati cijene nafte i plina

Drugi najveći OPEC-ov proizvođač, Irak, bio je peti najveći proizvođač nafte u svijetu 2023., s prosječnom proizvodnjom od oko 4,3 milijuna barela dnevno. Najavljenim rezovima za prvo tromjesečje 2024., OPEC+ grozničavo pokušava zadržati kontrolu nad globalnom opskrbom naftom. Međutim, Washington ima još jedan alat kojim može utjecati na cijenu nafte. Može iskoristiti svoje strateške rezerve nafte kako bi, ako cijene nafte porastu zbog napetosti na Bliskom istoku, ograničio njihov rast.

Sve to upućuje da će umjesto OPEC-a+ glavnu riječ voditi SAD koji će od sada, zajedno s Kanadom, diktirati cijene nafte i plina. To je Washingtonu omogućio ruski predsjednik Vladimir Putin koji si je agresijom na Ukrajinu izbio iz ruku naftu kao veliki adut u odmjeravanju snaga sa SAD-om, a istodobno je omogućio američkoj vojnoj industriji neslućeni rast izvoza i enormne zarade.