Mladi Kinezi masovno daju otkaze i organiziraju tulume na kojima slave slobodu. Kažu da im je dosta crnčenja za mizerne plaće
Mladi Kinezi prolaze okrutan obrazovni sustav, da bi na kraju radili za male plaće ili sagorijevali na poslu
Kada je 27-godišnji Liang dao otkaz u banci u kineskoj pokrajini Zhejiang, prijatelji su mu priredili zabavu i oduševljeno mu čestitali. “Završili smo s ovim usranim poslom”, pisalo je na jednom od transparenata koje su mu izradili.
Možda se čini čudnim slaviti napuštanje stabilnog posla sa zavidnom plaćom, posebno usred sumornih ekonomskih izgleda Kine i rekordno visoke stope nezaposlenosti mladih. Pa ipak, Liang tvrdi da je sretniji otkako je u svibnju dao otkaz, i nije jedini. U međuvremenu, počeo je raditi kao voditelj jednog kafića.
“Upao sam u mehanizirani, rutinski rad. Potrošilo mi je to puno energije”, rekao je za CNN. Kineskim društvenim mrežama šire se fotografije s tuluma organiziranih u čast davanja otkaza, dok zemlja polako izlazi iz izolacijske čahure u kojoj je bila zbog koronavirusa.
Sagorijevanje na poslu
Većina sljedbenika ovog trenda je u 20-im godinama, a kao razloge za napuštanje posla navode uglavnom male plaće ili takozvani ‘burnout’ (sindrom sagorijevanja na poslu).
Prema kineskom ekvivalentu LinkedIn-a, Maimaiju, od 1554 zaposlenika u različitim sektorima ispitanih od siječnja do listopada 2022., 28% ih je dalo otkaz te godine.
Sličan pokret, nazvan ‘Velika ostavka’, početkom 2021. godine uzeo je maha u Sjedinjenim Državama, kada je gotovo 50 milijuna ljudi dobrovoljno napustilo posao u dvije godine. Dok na Zapadu ovaj fenomen polako nestaje, čini se da je u Kini tek počeo, piše CNN.
Velika očekivanja od rane dobi
Uzrok možda leži u nemilosrdnoj obrazovnoj utrci u kojoj su Kinezi od malih nogu, a koja kulminira stresnim prijemnim ispitom za fakultet, poznatim kao Gaokao. “Mislim da ljudi na Zapadu, ljudi izvan Kine, ne razumiju koliko je teško tamo biti dijete,” rekla je Nancy Qian, profesorica ekonomije sa Sveučilišta Northwestern.
Osim toga, radi se o ljudima koji su rođeni u vrijeme ‘politike jednog djeteta’, koja je ublažena tek posljednjih godina. Stoga su se djeca morala nositi s visokim roditeljskim očekivanjima u okrutnom obrazovnom sustavu.
Govorilo im se da će sve žrtve isplatiti kada postanu financijski uspješni, napominje profesorica Qian. Umjesto toga, suočeni su s realnošću neviđenih stopa nezaposlenosti i stagnirajućih plaća zbog usporenog gospodarstva. “To potkopava moral i radnu etiku kojoj su ih učili cijeli život. Potpuno su izgorjeli”, dodala je.