Jedan posto najbogatijih emitira CO2 kao pet milijardi siromašnih: 'Milijarderi pljačkaju planet, dok ostali plaćaju cijenu'

'Jaz između superbogatih i nas ostalih je ogroman', rekla je Oxfamova viša savjetnica

A Gulfstream G650 private jet takes off from Los Angeles International Airport (LAX) as seen from El Segundo, California, on September 11, 2023. (Photo by Patrick T. Fallon / AFP)
FOTO: AFP

Najbogatijih jedan posto emitira jednaku količinu ugljičnog dioksida (CO2) kao najsiromašnije dvije trećine stanovništva planeta, prema novom izvješću Oxfama. U 2019. emisija ugljika od jedan posto najbogatijih porasla je na 16 posto ukupne svjetske emisije, što je jednako količini emisija koje proizvodi pet milijardi najsiromašnijih ljudi.

Oxfamovo izvješće, objavljeno u nedjelju i temeljeno na istraživanju Stockholmskog instituta za okoliš (SEI), procijenilo je emisije potrošnje različitih dohodovnih skupina. Nalazi studije naglašavaju jaz između ugljičnog otiska superbogatih, čiji su način života i ulaganja u fosilna goriva bogati ugljikom, i ostatka svijeta.

Chiara Liguori, Oxfamova viša savjetnica za politiku klimatske pravde, rekla je da superbogati “pljačkaju planet”, dok siromašni plaćaju cijenu. “Ogroman opseg klimatske nejednakosti otkriven u izvješću naglašava koliko su dvije krize neraskidivo povezane – potiču jedna drugu – i hitnu potrebu da se osigura da sve veći troškovi klimatskih promjena padaju na one koji su najodgovorniji i najsposobniji platiti”, rekla je.

‘Jaz je ogroman’

“Jaz između superbogatih i nas ostalih je ogroman. Bilo bi potrebno oko 1500 godina da netko u donjih 99 posto proizvede onoliko ugljika koliko najbogatiji milijarderi u jednoj godini. To je suštinski nepravedno. Vlade na globalnoj razini, uključujući UK, moraju se uhvatiti u koštac s dvostrukom krizom nejednakosti i klimatskih promjena, usmjeravajući se na prekomjerne emisije superbogatih tako što će ih dodatno oporezivati”, rekla je Liguori.

“To bi prikupilo prijeko potrebne prihode koji bi se mogli usmjeriti na niz vitalnih potreba socijalne potrošnje, uključujući pravedno prebacivanje na čistu, obnovljivu energiju, kao i ispunjavanje naših međunarodnih obveza za podršku zajednicama koje već snose najveći teret klimatske krize”, dodaje.