Panika na istoku Europe: 'Ako Ukrajina padne i Trump postane predsjednik, mi smo iduće Putinove žrtve'

Što ako Ukrajina padne?

Ako Putin pobjedi Ukrajince, američki partneri i saveznici diljem svijeta morat će se zapitati o tome koliko su pouzdana obećanja Washingtona da će ih braniti od sličnih agresora. Utjecaj takvog strateškog nazadovanja bio bi daleko dublji od onog izazvanog neuspješnim američkim povlačenjem iz Afganistana 2021. Održanju povjerenja u SAD nimalo ne koriste ni solidni izgledi da će Donald Trump pobijediti na predsjedničkim izborima sljedeće godine i ostvariti prijetnje o smanjenju uloge SAD-a u održavanju globalne sigurnosti, uključujući i zlokobne najave da će se s Vladimirom Putinom dogovoriti oko sudbine Ukrajine.

Kako ističe skupina političkih i sigurnosnih stručnjaka koji rade za Bloomberg, padom Ukrajine u ruke Vladimira Putina drastično bi porasla ruska prijetnja istoku Europe. Naime, prije invazije, Ukrajina je djelovala kao tampon između Rusije i ne-baltičkih članica NATO-a. Rusija je održavala ograničenu vojnu prisutnost na granici s baltičkim državama, a njezina protuzračna obrana, usmjerena protiv istočnog krila NATO-a, bila je koncentrirana na obranu ranjive eksklave Kalinjingrada.

Kada bi Rusija potpuno okupirala Ukrajinu, mogla bi uspostaviti nove vojne baze na zapadu te zemlje i u njih premjestiti velike snage. Kako bi se suprotstavio potencijalnoj prijetnji istočnoj Europi, NATO bi morao drastično ojačati svoju obranu, i to uz ogromne financijske troškove. Čak i tada ne bi bilo jamstava da će se istočne članice uspjeti obraniti od potencijalnog ruskog napada.

Zašto Zapad čeka?

Prijetnja od takvog razvoja događaja zasad nije bila dovoljna da se politički lidere na zapadnog krila NATO-a uozbilje. Na summitu Europske unije održanom prošlog tjedna čelnici država članica nisu uspjeli odobriti paket za Ukrajinu pomoći težak 50 milijardi eura. Štoviše, jedva su uspjeli dogovoriti uglavnom simboličnu gestu otvaranja puta Ukrajini u članstvo u EU, i to nekoj neodređenoj budućnosti.

Američki predsjednik Joe Biden prošlog je tjedna obećao da će SAD podržavati Ukrajinu “sve dok to bude moguće”, što je bitna retorička promjena u odnosu na prijašnja obećanja da će to činiti “koliko god bude potrebno”. Tvrdokorni republikanci u Kongresu odbili su odobriti 61 milijardu dolara potpore Ukrajini za sljedeću godinu sve dok Biden ne popusti njihovim zahtjevima za strožom protuimigrantskom politikom na južnoj granici SAD-a. U ponedjeljak je Pentagon upozorio da će novac za novo oružje za Ukrajinu nestati 30. prosinca ako ne bude postignut dogovor.

Rusija će vjerojatno nastojati zauzeti još više teritorija i uništiti još više infrastrukture ako Ukrajina ne dobije oružje koje joj je potrebno da se obrani. Ako zapadna pomoć ne dođe, Kijev bi mogao biti prisiljen prihvatiti sporazum o prekidu vatre pod ruskim uvjetima. Podupiratelji Ukrajine u Bruxellesu i u Washingtonu i dalje su uvjereni da će pomoć u nekom obliku vjerojatno biti odobrena početkom sljedeće godine. Čak i ako se to dogodi, malo je vjerojatno da će to donijeti veliki napredak na bojnom polju, upozoravaju sigurnosni stručnjaci. Izvjesno je da će i uz redovan dotok pomoći sa Zapada rat u Ukrajini potrajati još godinama.

Uzbuna na Baltiku

Lideri baltičkih država već poručuju svojoj javnosti da bude spremna za sljedeći rat, jer Putinove snage neće biti uništene u Ukrajini. Rasprava se pomaknula s pitanja bi li Rusija mogla napasti. Fokus je sada na konkretnim pripremama za tu nekoć nezamislivu mogućnost. Unatoč Bidenovim uvjeravanjima, rastu dvojbe o tome bi li SAD i drugi saveznici doista izložili svoje trupe teškim gubicima kako bi obranili male zemlje koje su bile dio Sovjetskog Saveza.

“Rusija se ne boji NATO-a”, rekao je glavni zapovjednik estonske vojske Martin Herem u intervjuu lokalnoj TV postaji prošlog tjedna, procjenjujući da bi ruska vojska mogla biti spremna napasti NATO unutar godinu dana nakon sukoba u Ukrajini. Drugi zapadni dužnosnici vjeruju da će Putinu trebati barem nekoliko godina samo da nadoknadi goleme gubitke koje je njegova vojska pretrpjela u Ukrajini, a kamoli da bude spreman zaprijetiti mnogo sposobnijim snagama NATO-a.

Finska, koja se ove godine pridružila NATO-u zbog sve veće prijetnje Rusije, pojačava vojne kapacitete i nastoji učvrstiti sigurnosne veze sa SAD-om. Putin je u nedjelju upozorio da Rusija planira rasporediti više vojnika duž zajedničke granice, najduže između Rusije i neke članice NATO-a. “Nije bilo problema”, rekao je. “Sada će ih biti.”

Mogu li obuzdavati i Rusiju i Kinu?

Jedan zapadni dužnosnik objasnio je kako bi ruska pobjeda u Ukrajini uzrokovala bujicu izbjeglica koje bi krenule prema EU, povećavajući pritisak na socijalne sustave država članica i povećavajući napetosti među njima. U slučaju potpune okupacije, ukrajinski otpor će se svesti na gerilsku taktiku, što bi značilo niži intenzitet borbi, ali i rast nestabilnost na istočnoj granici EU, smatra isti dužnosnik.

Ako dođe do toga, neke europske zemlje mogle bi nastojati ojačati veze s Moskvom ili Pekingom kako bi izbjegle da se moraju previše oslanjati na nepouzdani SAD, smatra dio geopolitičkih analitičara. Kako bi nakon pada Ukrajine ruske snage stigle mnogo bliže granicama Poljske, Slovačke, Mađarske i Rumunjske, a učvršćeni položaj na Krimu dao bi Kremlju dominantan položaj u Crnom moru, SAD bi trebao drastično ojačati svoje snage u Europi kako bi one predstavljale vjerodostojno sredstvo odvraćanja, istaknuto je u analizi Institut za proučavanje rata objavljenoj prošlog tjedna.

To znači da bi SAD morao u Europu rasporediti “znatan dio” svojih kopnenih snaga, kao i “veliki broj” nevidljivih letjelica. S obzirom na ograničenja američke proizvodnje, to bi moglo prisiliti Bijelu kuću da bira između zadržavanja dovoljno snaga za obranu Tajvana od potencijalnog napada Kine, ili odvraćanja ruskog napada na NATO. “Takav pothvat koštao bi cijelo bogatstvo”, objasnili su analitičari ISW-a. “A golema ulaganja bila bi neophodna sve dok postoji ruska prijetnja — potencijalno neograničeno dugo.”

Što ako pobijedi Trump?

Sukob koji upravo traje u američkom Zastupničkom domu pokazuje da mnogi u SAD-u nisu skloni ni daleko nižim izdacima potrebnim za obranu Ukrajine. Sve i ako Joe Biden osvoji drugi mandat u Bijeloj kući, pitanje je koliko bi resursa bio spreman posvetiti obrani Litve ili Poljske. Ako na izborima u studenom 2024. godine pobjedi Donald Trump, šanse za američki angažman u obrani istoka Europe rapidno padaju. Trump već dugo prigovara zbog raspoređivanja američkih vojnih snaga na mjestima kao što je Južna Koreja, a posebno se bunio protiv NATO-a.

“Prema nekim izračunima”, tweetao je 2018., “SAD plaćaju 90 posto NATO-a, a mnoge zemlje nisu ni blizu” trošenju 2 posto svog gospodarstva na obranu. Tvit je završio potpisom “NE!”. Doduše, treba priznati da je Trump u pravu kada tvrdi da su mnoge europske zemlje dopustile da njihova obrana sramotno atrofira, iako stanje polako popravlja nakon invazije Rusije na Ukrajinu.

Otprilike 11 od 31 članice danas ispunjava cilj saveza o trošenju 2 posto BDP-a na obranu, što je znatno bolje nego 2014. godine, kada su toliko za obranu izdvajale samo tri europske članice NATO-a. Trump je u krivu i kada američku potrošnju za obranu Europe predstavlja kao nekakvo milosrđe. Stabilna Europa ključni je strateški interes SAD-a, što je lekcija koju su Amerikanci dvaput naučili u 20. stoljeću, i to uz golemu cijenu.

Mogao bi ostvariti prijetnje

Kako objašnjava The Wall Street Journal, sklonost izolacionizmu jedan je od temeljnih Trumpovih političkih impulsa. Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton prepričao je u svojim memoarima kako je Trump glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu svojevremeno rekao da je “NATO užasan”, žaleći se kako Španjolska, s čijim se kraljem sastao netom prije susreta sa Stoltenbergom, na obranu troši samo 0,9 posto BDP-a.

Bolton i drugi savjetnici tada su odgovorili Trumpa od namjere da SAD povuče iz saveza. No, bivši i potencijalni budući predsjednik i nakon toga se povremeno pitao zašto svoju zemlju ne bi izveo iz Sjevernoatlantskog saveza. Naravno, Trump nije uspio izvršiti mnoge svoje prijetnje, ali tko zna što bi mogao pokušati kako bi ispunio obećanje da će riješiti rat u Ukrajini u “24 sata”.

Trump može izigrati Kongres

Prema prijedlogu zakona o obrambenoj politici koji je usvojen prošli tjedan, predsjednik SAD-a mora se konzultirati s Kongresom prije povlačenja iz NATO-a. Očito, radi se o mjeri opreza usvojenoj za slučaj da Trump ponovno osvoji vlast i pokuša provesti svoje prijetnje. No, kongresna odredba o NATO-u vjerojatno ne bi mogla zaustaviti odlučnog predsjednika.

Naime, američki Ustav daje široke ovlasti predsjedniku kada je riječ o vanjskoj politici. Presedani pomoću kojih bi Trump mogao izigrati Kongres uključuju povlačenje Georgea W. Busha iz Sporazuma o balističkim projektilima, kao i ponovno pregovaranje Jimmyja Cartera o kontroli nad Panamskim kanalom. Najveća korist od nedavno donesene ove odredbe jest u pokazivanju Europi da je američka potpora savezima snažna i da iza nje stoje obje velike američke stranke. Pitanje je hoće li to biti dovoljno da ohrabri ugrožene istočne članice.

Njemačka odluka bez presedana

Strah od ruske vojske koji raste na istoku Europe, a posebno na Baltiku, možda donekle ublaži odluka bez presedana koju je donijela Njemačka. Ministar obrane Boris Pistorius u ponedjeljak je u Litvi potpisao sporazum koji Njemačkoj dopušta otvaranje vojne baze na teritoriju te zemlje, samo stotinjak kilometara od granice s Rusijom. Njemačka će tako cijelu brigadu, oko 4800 vojnika i 200 civila, postaviti u blizinu prevlake Suwalki, koridora koji povezuje rusku enklavu Kalinjingrad s matičnim teritorijem i koji je Politico prošle godine nazvao najopasnijim mjestom na svijetu.

Prvi elementi njemačke brigade u Litvu će stići 2024 godine, a čitava postrojba trebala bi zauzeti položaje do 2027. Operacija nije nimalo jeftina – Politico navodi da jedinica te veličine njemačke porezne obveznike košta 25 do 30 milijuna eura mjesečno. Spremnost da se pristane na takav trošak mogla bi biti pokazatelj političkih promjena u Njemačkoj, koja je odmah nakon ruske invazije na Ukrajinu najavila veliko jačanje svoje vojske, od čega zasad nije bilo ništa.

Ozbiljan zaokret Berlina po pitanju ulaganja u sigurnost mogao bi potaknuti i ostatak europskog NATO-a da se trgne i povede za primjerom Njemačke. Ako europske zemlje pronađu političku volju za remilitarizaciju, to bi mogao biti najbolji način za odvraćanje buduće ruske agresije i dobar korak prema sigurnosnoj politici koja ne ovisi o Washingtonu.